Zaštita informacionih sistema
Objavio kacab 24. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio akykawasaki 16. mart 2015. Prijavi dokument
UVOD
Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo svojine na prodatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme stvar. Ako je predmet prodaje drugo pravo, prodavac se obavezuje da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahteva državinu stvar, da mu i preda stvar. Kad prodaju zakljucuju između sebe trgovinska ( privredna ) društva, banke, zadruge,preduzetnici i tako dalje, ona ima za predmet prodaju robe. Od svih ugovora u obligacionom pravu prodaja je najznačajniji ugovor. Pomoću prodaje se obavlja najveći deo predmeta dobara u okviru svake zemlje i u međunaraodnim odnosima.
Ugovor o prodaji, ili kako se uobičajno naziva, vodi poreklo od trampe, a kao takva javlja se sa pojavom novca, koji preuzima ulogu opšteg ekvivalenta. Još u rimskom pravu razlikovala su se dva vida kupoprodaje. Jedan gde se kupoprodaja sadržavala u aktu mancipacije, koji je značio i prenos svojine i priznavanje prodavca da je primio cenu, i drugi vid koji se kasnije razvio, na osnovu koga je kupoprodaja proizvodila samo u obligaciono pravna dejstva, a sam prenos stvari i cene odvijao se posebnim aktom – tradicijom. U savremenim pravima prihvaćeno je drugo rešenje. U strogo planskim privredama sa centralističkim sistemom upravljanja, kupoprodaja je u velikoj meri gubila na značaju. Međutim, sa procesom transformacije državne, odnosno društvene svojine i sa afirmacijom privatne svojine ugovor o prodaji dobija na značaju.
Osnovana obaveza prodavca je da na kupca prenese pravo svojine na stvar, a osnovna kupčeva obaveza je da prodavcu isplati cenu. Zaključen je ugovor o prodaji i kada se prodavac obaveže kupcu da mu pribavi prodato pravo za određenu cenu u novcu. Predmet prodaje može, na primjer, biti pravo stvarne službenosti, imovinsko intelektualno pravo i potraživanje.
Ukoliko se prodavac ne obaveže da će kupcu potpuno preneti u svojinu stvar ili mu preneti pravo, za određenu cenu, ne nastaje ugovor o prodaji. Tako , ako se jedna strana obaveže da ce drugoj predati određenu stvar na upotrebu, za određeni iznos novca, a druga da ce, posle određenog vremena, istu stvar vratiti prvoj nastaje ugovor o zakupu. Prenošenje prava svojine na stvar ili nekog imovinskog prava sa prodavca na kupca obavlja se za određenu cenu u novcu. Na osnovu ove obaveze kupca prodaja se razlikuje od razmjene. Naime, ugovorom o razmeni svaki ugovarač se obavezuje prema svom saugovaracu da prenese na njega svojinu na neke stvari i da mu je u tu svrhu preda, odnosno da jedan drugom prenesu neko prenosivo pravo. Ugovor o prodaji razlikuje se od ugovora o delu. Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatrase u sumnji kao ugovor o prodaji. Ako se naručilac obavezao dati bitan deo materijala potreban za izradu stvari zaključen je ugovor o delu. Nezavisno od okolnosti koje dao materijal ugovor se smatra ugovorom o delu ako su ugovarači imali u vidu naraočito poslenikov rad.
Ugovor o prodaji je izgrađen u rimskom pravu i nazvan emptio venditio. Prodaji je predhodila trampa. U vrijeme kada Rimljani nisu poznavali novac obavljali su razmjenu stvri za stvari. Ulogu novca kod Rimljana imala je stoka.
Sa razvojom razmjene merilo vrijednosti postaje bakar u šipkama koji se prilikom zakljucenja morao mjeriti. U starm civilnom pravu ( period civilnog prava trajao je od 754. Do 201. pre naše ere ) prodaja je bila realna i odigravala se kao prodaja za gotovo iz ruke u ruku.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.