Odlomak

FOVIZAM
Fovizam je umjetnička grupa osnovana 1905. u Parizu. Fovizam je bila prva umjetnička revolucija u 20. vjeku. Ime se odnosilo na malu grupu istomišljenika slikara Anrija Matisa, Morisa Vlaminika i Andre Derena koji su u 1905. godine izlagali u Pariskom jesenjem salonu.Priliv novih iskustava početkom 20 vijeka usredočio se u glavnim gradovima Evrope, a naviše u Parizu.Pariz je dobio naziv grad svjetlosti. U njemu su slikari organizovali izložbu slika koja označava početak slikarstva 20 vijeka. Među slikama na ovoj izložbi nalazila se skulptura rađena u duhu italijanske renesanse. Vidjevši je, jedan od likovnih kritičara je uzviknuo: Gle, Donatelo medju divljim zvijerima. Tako je pravac dobio naziv fovizam, fauve(divlja zvijer) ,što je i zaista bio po ekspoziciji boja.Glavno obeležje fovističke umjetnosti je žestina boja i deformacija figura.Fovizam nije bila povezana umjetnička grupa. Ti umetnici su samo jedanom izlagali zajedno. Njihova umjetnost će kasnije imati uticaj na njemački ekspresionizam.
Svrha fovista bila je uspostavljanje ravnoteže između boja koje su na slici dovoljne same sebi i nezavisne od boje predmeta kako ga mi vidimo.Nastojali su da ih međusobno ne povezuju, nego da pojedinačno očuvaju intenzitet i samostalnost svake boje.Iako je fovističko slikarstvo figurativno i predmetno, boja na njihovim slikama definiše predmet, tako da je slika, odnosno boja na slici, postala svrha umjetničkog izraza.
Površine intenzivnih boja na njihovim slikama ponekad su, kao na srednjovekovnim vitražima, oivičene crnim, debelim linijama, kojima se definiše oblik u prostoru.
Pored toga, za razliku od umjetničkih pokreta koji su dobili međunarodne razmere, kao impresionizam, simbolizam, art nuvo (jugendstil ili liberti stil), fovizam je bio specifičan pravac u kome su participirala samo tri umetnika – Anri Matis, Andre Deren i Moris Vlamenk. Oni su radili zajedno u kratkom periodu od 1904-1907. godine, bez nekog zajedničkog programa ili doktrine koja bi ih povezivala, a Matis je bio vođa više po tome što je davao primer nego po tome što je propisivao pravila. Štaviše njihovi radovi su bili tako različiti da se povodom fovizma u literaturi ističe da je od svih umjetničkih pravaca XX veka on bio najtranzitivniji i verovatno najmanje opisiv.

FOVINISTIČKA UMJETNOST
Mada je rijec o slikarima formiranim u različitim sredinama, za sve foviste, bar u jednom trenutku njihove egzistencije, boja je bila dominantan problem. U oblasti kolorita, fovizam je došao do izvesnih novih saznanja i otkrio nove principe kolorisanja, shvatanja crteža i slikarske forme. Do tada, tonovi na jednoj slici bili su uvek potčinjeni dominantnoj harmoniji – svaki veliki slikar i slika po tome ostaju u našem sjećanju. Principu harmonije fovisti su suprotstavili princip simfonije. Svaki ton je bio podignut do svog najvećeg intenziteta i čistoće. Zadatak slikara stoga jeste da ostvari ravnotežu, prije nego povezanost između tih dijelova.
Prva posledica ovakvog umetničkog postupka bila ta da je slika izgubila perspektivnu jasnoću. Ranije je svaki slikar stavljao koloristički akcenat na neki dio slike i tako naglašavao šta je bitno,a šta sporedno.Raspoređujući boju ravnomerno po celoj slici,fovisti su posle dužih traženja došli do likovnih koncepcija koje su najbliže dječijem crtežu.Nisu tražili jedinstvo slike uspostavljajući kontinuitet između različitih partija,već su ih uravnotežavali da bi dopustili svakom tonu maksimalnu nezavisnost,tj. intenzitet.Ovo čini svojevrsnu konstrukciju,jer crvena, na primer,ne smije da uguši plavu,već da je intenzivira i usmeri.Zbog toga su izgradili čitav repertoar novih likovnih sredstava – konturu.
Pošto je površinski čistu boju nemoguće modelovati, treba je ograditi
crtežom – konturom.Ona definiše i deformiše formu, naglašava ritam i sugeriše prostor,iako on praktično i ne postoji. Neutralni ton takođe usklađuje elemente.U njemu se nalaze sve okolne boje,on nema sopstvenu kolorističku vrednost,već pozitivno utiče na kolorističku vrednost dominantnih boja.Koloristički znaci su tačke ili potezi, crni, bijeli ili boje na kojoj se nalaze. Oživljavaju boju, ali je mogu i prigušiti.Kreću se slobodno, nezavisno od forme i tako naglašavaju ekspresiju slike.Čisti tonovi se šire po površini i ne odgovaraju realističnim formama, ni anatomiji.Nova posledica je zapostavljanje perspektive, deformacija oblika i zanemarivanje crteža. Kritičari su zamerali Matisu na zapostavljanjeu treće dimenzije.Po Lionelu Venturi je ovo jako pogrešno.„Treća dimenzija je izvor umjetnosti, ali je to i površina. Kad bi Matis naglašavao treću dimenziju, bila bi umanjena njegova doslednost, a njegova umjetnost se ne bi izrazila na pravi način. Samo ako akceptiramo svet njegovih očaravajućih boja i arabeski, moći ćemo shvatiti savršenstvo koje je svojstveno Matisu.“ Citirajući ovu Venturinu rečenicu, želim da ukažem na to da od umetnika ne treba tražiti ono što nije želio reći, bila to likovna, muzička, filmska ili neka druga umjetnost.
Fovisti su stvorili nove hromatske harmonije i uveli gledaoce u jedan, do tada nepoznat, svet zasenjujućeg sjaja, ukusa, izvanredne ravnoteže i smisla za mjeru. Boja je postala i sadžaj i forma. Najbrutalniji među njima, Vlamenk, je verovao da boje nastaju u patronama dinamita. Sanjao je da diže u vazduh školu lijepih umjetnosti pomoću kobalta i cinobera. Eksplozijom boja trebalo je srušiti mitove malograđanske kulture i građanske estetike, stare institucije i predrasude. Trebalo je vratiti pokidane veze između čovjeka i prirode, kako bi obnovom čistog slikarskog doživljaja obnovili vitalnu snagu slikarstva. Želeli su vedro slikarstvo u kojem će boja od sredstva postati osnovni cilj. Ekspresija se po njima nalazi u čitavom rasporedu slike, sve ima svoju ulogu – i objekti i praznine između njih. Nema razlike između osećanja i načina na koji se ona izražavaju. Za njih je priroda podsticaj i oni je nikako ne prenose.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari