Odlomak

UMETNOST SUMERA I AKADA

SUMERSKA UMETNOST
Termin Mesopotamija je relativno novijeg datuma i prvi put je posvedočen tek kod grčkih pisaca helenističkog perioda. Definisan je oblašću «između dve reke», koja obrazuje geografsku celinu. Reke Eufrat na zapadu i Tigar na Istoku ujedinili su zemlju kroz koju su proticali.
Oko 3600 g.p.n.e., na teritoriji južne Mesopotamije odigravalo se nekoliko važnih procesa za razvoj civilizacije, a koji su uključivali urbanizaciju, gradnju monumentalnih hramova (koji se kasnije pretvaraju u zigurate), upotrebu cilindričnih pečata i izum pisma. Svi ovi procesi imali su za posledicu nastanak jedne od najstarijih istorijskih kultura Mesopotamije – kulture Sumera. Još je uvek sporno pitanje odakle su došli, ali izvesno je da sumerski jezik ne pripada nijednoj do sada posvedočenoj porodici jezika na Starom Istoku. Oni su uspeli da prethodno neproduktivnu i verovatno nenastanjenu ravnicu pretvore u ogromnu oazu, koja se često nazivala „zemljom Plodnog polumeseca“(slika dole), a protezala se na sever od močvarnog ušća dveju reka u vrhu Persijskog zaliva.

Početak istorijske epohe na prostoru juga Mesopotamije vezuje se za kraj IV milenijuma p.n.e.. Vreme koje obuhvata od 3000-2330 g.p.n.e. danas se naziva ranodinastičkim periodom (skraćeno RD). Ovaj period se u odnosu na areheološki materijal deli na tri celine: RDI, RD II i RD III.
RD I (3000 -2700 g.p.n.e.) tokom ovog perioda obrazovani su gradski centri u dolini Dijale, koje ukupno čini deset gradova, među kojima su Ešnuna, Tutub i Tel Agrab. Na severu Mesopotamije od formiranih centara od posebnog značaja su Ašur, Tel Taja i Mari. Svi ovi gradovi iako ne pripadaju teritoriji Sumera, pripadaju sumerskoj kulturi.Kasnije dolazi do formiranja gradova koja uključuju Uruk (biblijski Ereh i današnji grad Varka), Eridu, Ur, Larsu i skorije otkriven Tel Habubu u regionu gornjeg toka Eufrata.
U vreme RD II (2700 – 2500 g.p.n.e.) pojavili su se prvi istorijski natpisi, a njihov broj se značajno uvećao tokom RD III (2500 – 2300 g.p.n.e). Jedan od najznačajnijih izvora za rekonstruisanje istorije ranodinastičkog perioda je Sumerska lista kraljeva. Prema ovom izvoru Kiš je bio prvi grad u koji je kraljevska vlast sišla sa nebesa posle potopa. O RD II se često govori kao o herojskom dobu Mesopotamije, obeleženo vladarima koji su bili teme mitova, legendi i epske poezije.
Treći RD stil smatra se najautentičnijim sumerskim izrazom. U ovom period formiran stil kloni se bilo kakvih asocijacija na fizičku snagu, mišići nikad nisu bili prikazivani, figure uvek imaju glatke i talastaste obrise. Reljefnost je takođe izbegnuta. Sve ove karakteristike ukazuju na mentalitet i pogled na svet ranodinastičkih Sumera koji su izgradili društeveni sistem prevashodno na svojim kulturnim dostignućima, pismenosti, razmeni i uređenim društvenim odnosima odnosno na vladavini koja počiva na razumu i organizaciji, a ne na snazi.
Iz RD perioda celo stanovništvo Mesopotamije poštovalo je iste bogove, ali je svaki grad imao svog boga – zaštitnika koji je ujedno bio i osnivač istog, a njegov kult se slavio u najvećem gradskom hramu.
Bog se smatrao vlasnikom i vladarem grada, a ljudski vladari njegovim zemaljskim slugama i sveštenicima. Forma vladavine koja je proizašla iz takvog stanja ponekad je nazivana „teokratskim socijalizmom“. Administracija je bila u rukama sveštenika, koji su ponekad samostalno upravljali stanovništvom i rezervama hrane, oruđa i oružja. Oni su kontrolisali udruživanje rada za javne poduhvate, kao što su veoma važni irigacioni šancevi ili prelivni kanali u slučaju poplava. Oni su hranu i drugu robu raspoređivali zanatlijama i drugima koji nisu radili na zemlji, a žito su skladištili za crne dane suša i gladi.
U ovom kontekstu razvijen je prvi numerički sistem. Slikovni znaci razvili su se u tipično klinasto pismo, tako nazvano po uglatim oblicima sličnim klinovima nekoliko stotina znakova koji su bili utiskivani u glinene tablice uz pomoć prilagođenog trščanog štapića. To je najstariji oblik pisma na svetu. Klinasto pismo je od trećeg do prvog milenijuma p.n.e. koristilo nekoliko jezika na Bliskom Istoku – sumerski, akadski, elamitski, hetitski i drugi. Najraniji sačuvani primeri potiču iz perioda koji nije raniji od 3000 godina p.n.e.
Sumerani su, razvili i književnost, i to zavidnog nivoa, koja uključuje i Ep o Gilgamešu. Ovaj ep predstavlja prvu veliku epsku pesmu na svetu. Iako predatira Homeru za oko 1500 godina, junaci pripadaju istom univerzumu kao bogovi i smrtnici iz Odiseje. Ništa slično po zamahu i kvalitetu Epa o Gilgamešu nije se, koliko je zasad poznato, sačuvalo u vizuelnim umetnostima Sumerana.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari