Upravljanje ljudskim resursima

Tema mog seminarskog rada je unapređenje upravljanja zalihama. U prvom dijelu rada definisat ću pojam zaliha, njihovu funkciju, i značaj. Takođe navest ću podjelu zaliha na osnovu različitih kriterija. Pošto su zalihe vrlo značajne za poduzeća, pojasnit ću i načine vođenja zaliha u poduzećima.

Zalihe su jedna su od najvećih stavki u imovini trgovine na malo ili poduzeća koje se bavi veleprodajom zalihe trgovinske robe. Prodaja ove trgovinske robe glavni je izvor prihoda. U trgovačkim kompanijama, zalihe se sastoje od robe koja se drži za prodaju kupcima.

U drugom dijelu ovog rada objasnit ću sa kojim troškovima se poduzeća susreću sa posebnim osvrtom na trgovinska preduzeća. Obično se ti troškovi klasificiraju na troškove držanja zaliha, troškove nabavljanja zaliha i troškove nedostatka zaliha.

1. DEFINICIJA I POJAM ZALIHA

Pod zalihama robe podrazumijeva se količina robe (materijal, vlastiti proizvodi, poluproizvodi i gotovi proizvodi), koja je akumulirana (uskladištena) radi kontinuiranog (trajnog) opskrbljivanja vremenski i prostorno bliže ili daljnje proizvodne ili osobnepotrošnje. To su materijali koji se koriste da bi olakšali proizvodnju ili zadovoljili potražnju potrošača, a sastoje se od sirovina, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda.

1.1. Uloga i funkcija zaliha

Ranije je većina proizvodnih i trgovinskih preduzeća mogla da ostvaruje dobiti uprkos neefikasnoj kontroli zaliha. Danas to nije slučaj jer većina organizacija posluje sa malom stopom dobiti, koja bi lako mogla da isčezne, ukoliko se kontroli zaliha ne bi posvetila odgovarajuća pažnja. Loša kontrola zaliha ima za posljedicu lišavanje značajnog dijela dobiti. Problemu praćenja zaliha mora se posvetiti veliki značaj, obzirom da one angažuju najveći dio obrtnih sredstava koja se mogu uložiti u neku drugu svrhu.

Zalihe predstavljaju zadržano kretanje inputa (materijala, gotovih proizvoda ili trgovačke robe). Nivo zaliha u svakom datom trenutku rezultat je razlike između priliva i odliva i količine robe zatečene na zalihi iz predhodnog perioda (prelazne zalihe).

Zalihe su složena ekonomska kategorija koja se pojavljuje u različitim oblicima angažovanih sredstava. One predstavljaju ukupnu količinu materijala ili robe koja je u skladištu smještena do trenutka potrošnje tj. prodaje.

Zalihe imaju sljedeće četiri ključne funkcije:
– Razdvajanje različitih dijelova proizvodnog procesa (primjer naftnih tankera),
– Zaštita preduzeća od fluktuacija u tražnji,
– Korišćenje popusta usljed velikih nabavki,
– Zaštita od inflacije, odnosno rasta cijena.

Držanje zaliha dosta košta jer treba objezbjediti prostor i opremu za skladištenje, zatim zalihe mogu biti predmet raznih oštećenja (kvar, lom, kalo i rastur) i veoma brzo mogu zastariti. Za njihovo držanje potrebna su značajna sredstva. Uprkos tome, skoro sva preduzeća ih drže, a razlog tome je to što ma koliko držanje zaliha skupo bilo, ipak je jeftinije nego poslovati bez zaliha. Poslovanje bez zaliha može biti pogubno za poslovanje preduzeća

Postoji više vrsta, odnosno tipova zaliha, a neke od njih su osnovni materijal (Ranj material inventory) zatim proizvodnja u toku (Njork-in-process inventory), zalihe za održavanje i popravku (Maintenance/repair/operating supplies), zalihe završenog materijala (Finished-goods inventory) itd.

Strateška uloga zaliha je u podršci pet ciljnih performansi poslovanja:
– Kvalitet
– Brzina
– Zavisnost
– Fleksibilnost
– Troškovi