Sigurnosni sistem Republike Hrvatske

Republika Hrvatska definira svoje nacionalne interese i sigurnosne ciljeve sukladno s prirodom i vrijednostima svojega demokratskog društvenog uređenja te objektivnim unutarnjim i međunarodnim okolnostima, uz uvažavanje interesa i ciljeva drugih država i naroda. Stoga njen koncept ostvarivanja nacionalne sigurnosti obilježavaju dvije temeljne orijentacije – kompleksnost u odnosu na obuhvat područja i sadržaja aktivnosti te kooperativnost i partnerstvo u odnosu prema međunarodnom okruženju.
Stupanjem na snagu Zakona o sigurnosno-obavještajnomsustavu Republike Hrvatske 2006. (ZSOS) izvršene su određene izmjene u organizacijskoj strukturi i načinu rada sigurnosno-obavještajnih službi. Zbog uloge koju takve službe imaju u zaštiti nacionalne sigurnosti, a s druge strane zbog potencijalne opasnosti od prekoračenja i zlouporabe njihovih nadležnosti i ovlasti u različite nezakonite svrhe, odgovarajuće ili prikladno pravno uređenje tog područja važan je pravni i društveni interes. Reforma sigurnosno-obavještajnog sustava u Hrvatskoj provedena je drugi put u razdoblju od nekoliko godina, što može upućivati na zaključak o dinamičnom razvoju ove materije i procesu traženja optimalnih strukovnih i pravnih rješenja.
Slično je i na međunarodnom planu, gdje je tek u posljednjih dvadesetak godina intenziviran proces regulacije ove materije putem javno objavljenih pravnih propisa, a posebno onih zakonskog ranga.