Zakon ponude i potražnje

UVOD

U sistemu mješovite ekonomije tržište predstavlja jedan od najvažnijih elemenata sistema, jedan od najvažnijih faktora efikasnosti privređivanja. Ono predstavlja vrlo važan i dinamičan element poslovnog okruženja privrednih subjekata sa kojim njihova poslovna politika mora uvijek da računa.
U ekonomskoj literaturi postoji veliki broj definicija tržišta koji polaze sa različitih teorijskih pozicija i stanovništva. Svaka od njih posebno naglašava različite elemente sadržaja tržišta. Nijedna od njih nije sama za sebe dovoljna za potpuno isticanje mjesta i uloge tržišta u funkcioniranju savremene privrede. Najčešče upotrebljivane definicije tržišta su  :

•    Tržište je institucija kroz koju ponuda i potražnja funkcionišu, odnosno koje operišu snage koje formiraju cijene. Tržišno mjesto je geografska lokacija gdje se odvija razmjena, stvaraju rezultati interakcije ponude i razmjene i formiraju uslovi razmjene.

•    Tržište predstavlja određeno uređenje u kome prodavci i kupci određene robe vrše međusobni utjecaj na utvrđivanje njene cijene i količine.

•    Tržište označava proces sa kojim pojedinac i domaćinstva odlučuju o potrošnji alternativnih dobara, firme šta će i kako proizvoditi i radnici koliko će i za koga raditi. Sve ove odluke se usklađuju pomoću cijena.

Nijedno od navedenih definicija tržišta ne može se označiti kao netačna. One obuhvataju pojedine različite aspekte tržišta i različito naglašavaju pojedine elemente njegove ukupnosti. Njima možemo dodati svoju definiciju koja glasi:

Tržište je određeno uređenje u kome se pod utjecajem ponude i potražnje odvija proces razmjene dobara i usluga po cijenama koje imaju tendenciju da se formiraju kao ravnotežne cijene.

1.    PONUDA

Ponudu možemo definisati kao odnos između ponuđene količine neke robe i njene cijene, pri ostalim nepromjenjenim uslovima, kao što su:troškovi proizvodnje,cijene supstituta i organizacija tržišta.
Ponuda izražava, dakle, prodajnu spremnost proizvođača neke robe pri različitim nivoima cijene te robe, ceteris paribus. Drugim riječima, ona pokazuje koje se količine neke robe mogu prodati pri svakom određenom nivou cijene na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu. Koju će količinu neke robe proizvođač stvarno ponuditi na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu, pri ostalim nepromijenjenim uslovima, zavisi od nivoa cijene koju ta roba ima na tržištu. Ponuda izražava određenu funkcionalnu vezu između ponuđenih količina neke robe i njenih mogućih cijena, ceteris paribus.
Za veći broj proizvoda i usluga postoji pozitivan odnos između ponuđene količine neke robe i visine njene cijene. Kada se tržišna cijena neke robe relativno poveća  proizvođači će nastojati da ponude veće količine na određenom tržištu u jedinici vremena. Suprotno, ako se cijena neke robe relativno smanji proizvođači će nastojati da smanje njene količine namijenjene prodaji.
Ideja da će proizvođači proizvesti više kada je cijena relativno visoka i manje kada je cijena relativno niska podrazumijeva intuitivno ponašanje pojedinca. Visoka cijena podstiče proizvođače da povećavaju „output“ zato što pri ostalim nepromjenjenim uslovima, mogu ostvariti veće profite. Izgledi za ostvarivanje relativno većih profita u proizvodnji određene robe stimulišu proizvođače da napuste manje profitabilne aktivnosti i da povećaju„output“  roba koje imaju relativno više tržišne cijene.

1.1.    Kriva ponude

Pozitivan rastući nagib krive tržišne ponude objašnjava se djelovanjem zakona opadajućeg prinosa. Ako društvo želi više jednog proizvoda, ono mora zapošljavati sve veću i veću količinu jednog ili više faktora proizvodnje da bi osiguralo određeno povećanje „output-a“ tog proizvoda. Svaki novi dodatni radnik, na primjer, u skladu sa zakonom opadajućeg prinosa, donosit će sve manji i manji dodatni proizvod.
Prvu matematičku formulaciju odnos između ponuđene količine određene robe i nivoa njene tržišne cijene dao je A.A. Cournot. Istraživanjem tržišnih kretanja on je utvrdio da je ponuđena količina neke robe određena funkcija njene cijene. Na nivou generalizacije ova funkcija se može bliže odrediti kao funkcija čija je derivacija po cijeni (P) veća od nule. U tom slučaju ponuda se može matematički izraziti na sljedeći način:   S=f(Px)    uz uvijet   fˇ(Px)>0.