Zloupotreba diplomatskih imuniteta u suvremenoj diplomatskoj praksi: izazovi i moguća rješenja

Od samih početaka diplomacije javlja se pitanje zaštite poslanika s ciljem neometanog obavljanja njihovih dužnosti (teorija funkcionalne nužnosti). Pravila međunarodnog prava o položaju diplomatskih predstavnika počela su se izgrađivati kroz nepovredivost glasnika i poslanika. S razvojem stalnih diplomatskih predstavništava u 15. stoljeću i prihvaćanjem prakse od strane većine aktera međunarodne zajednice, pravila zaštite poslanika postala su dio običajnog međunarodnog prava. Usvajanjem Bečke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, koja predstavlja kombinaciju kodifikacije i progresivnog razvoja međunarodnog prava, standardizirala se praksa primanja diplomatskih predstavnika te kodificiralo običajno međunarodno pravo vezano uz diplomatske imunitete. Istovremeno s jamčenjem imuniteta diplomatskim predstavnicima javljaju se i slučajevi njihove zloupotrebe s obzirom na različite mogućnosti interpretacije članaka Bečke konvencije.