UNIVERZITET U

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

VEROVATNOĆA

Seminarski rad iz matematike

Profesor:

Student:

Zoran

Grad, 2019.

background image

1. Značenje verovatnoće

Prema klasičnom konceptu, verovatnoća jednog dogadaja  

A

  je odnos broja za njega 

povoljnih dogadaja 

a

, prema broju svih jednakomogućih događaja 

n

. Ta verovatnoća se piše:

P(A) = a/n

Kao   ilustracija   može   da   se   koristi   bacanje   novčića,   gde   je   verovatnoća   dobijanja 

„pisma“ 1/2 = 0,5 i „glave“ 1/2 = 0,5; ili prilikom bacanja kocke verovatnoća dobijanja 

„dvojke“ je 1/6 itd. U ovom konteksu „događaj“ ima jedan ili više ishoda i to se često naziva 

„eksperiment“. Ova definicija pretpostavlja da se dva ili više događaja međusobno isključuju, 

tj. da ako jedan nastupi, drugi ne može.

Ako za događaj 

A

 kod jednog bacanja kocke uzmemo dobijanje bilo kog od brojeva 

1,2,3,4,5 ili 6, onda je njegova verovatnoća

P(

A

) = 1.

Dobijanje broja 7 kod tog bacanja je nemoguće i za to je verovatnoća

P(

A

) = 0.

Verovatnoća događaja 

A

 se prema tome nalazi u okviru

0 ≤ P(

A

) ≤ 1.

U osnovi ove klasične definicije verovatnoće nalazi se princip nedovoljnog razloga 

koji je uveo još Bernuli. On je proizašao iz pitanja u vezi sa interpretacijom pojma "svih 

jednako mogućih događaja" koji sadrži ova definicija verovatnoće. Po ovom principu dva 

dogadaja su jednako moguća, kada je nepoznat razlog, zbog koga bi jedan imao više prednosti 

od drugog. On je prihvatljiv kada se primenjuje u igrama na sreću, međutim, teškoće nastaju 

izvan tog domena. Ovaj koncept verovatnoće nije proizašao iz eksperimentalnih posmatranja, 

nego iz logičnog 

a priori

 rezonovanja.

Verovatnoća   predstavlja   numeričku   meru   mogućnosti   realizacije   nekog   događaja. 

Obeležava se najčešće sa 

P

P(E

i

)

 je verovatnoća da će se realizovati elementarni događaj 

E

i

P(A)

 je verovatnoća da će se realizovati složeni događaj 

A

.

2. Aksiomatska definicija verovatnoće

Teoriju   verovatnoće   je   moguće   izraziti   preko   njenih   aksioma.   To   je   koncept 

verovatnoće koji je razvio ruski matematičar Andrej Kolmogorov. Taj koncept uzima u obzir 

različite   definicije   verovatnoće   i   na   njihovoj   osnovi   nastoji   da   pruži   jednu   manje-više 

zajedničku logičnu strukturu koja je nezavisna od bilo koje formalne definicije. U ovom 

kontekstu, verovatnoća se definiše kao funkcija podskupova u prostoru događaja. Na ovaj 

način probabilistička matematika se uključuje u teoriju skupova. Pri tome se pošlo od dva 

bitna preduslova:

1) da teorija verovatnoće mora da bude potpuno matematička i 

2) da je u skladu sa empirijskim činjenicama.

Pristup   Kolmogorova   obuhvatio   je   sve   bitne   eksperimentalno   i   intuitivno   uočene 

osobine funkcije 

P

 i prevazišao ograničenja u razvoju verovatnoće kao moderne matematičke 

discipline. Uvedena aksiomatika bila je osnov za intenzivan razvoj novih pravaca u teoriji 

verovatnoće koji su omogućili istraživanje veoma složenih procesa i pojava u prirodi, nauci, 

tehnici i društvu.

Kod datog prostora događaja 

S

, verovatnoća za svaki podskup 

A

 u 

S

 je neki realni broj. 

Verovatnoća od 

A

 piše se 

P(A)

 i ona mora da počiva na sledeća tri aksioma.

Aksioma 1

. Za svaki događaj 

A

, 0≤ P(

A

) ≤ 1.

Po ovom aksiomu verovatnoće, pozitivni su realni brojevi koji se kreću između 0 i 1. 

Aksioma 2

. P(

S

) = 1. 

Po ovom aksiomu, verovatnoća izvesnih događaja jednaka je 1. To znači da jedan od više 

međusobno isključivih ishoda, koji proizilaze iz prostora događaja  

S

, mora da nastupi kod 

izvođenja nekog eksperimenta.

Aksioma 3

. Ako su 

A

1

 i 

A

2

 događaji (podskupovi) u 

S

 koji su međusobno isključivi, 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti