Filmska obrada romana “Parfem” Patrika Ziskinda
1
UNIVERZITET CRNE GORE
Filološki fakultet Nikšić
Nađa Popović
Filmska obrada romana „Parfem“
SEMINARSKI RAD
Nikšić, 2019.
2
UNIVERZITET CRNE GORE
Filološki fakultet Nikšić
Filmska obrada romana „Parfem“
SEMINARSKI RAD
Predmet: Njemačka književnost VI Student: Nađa Popović
Mentor: mr Ana Minić Smjer: Njemački jezik i književnost
Nikšić, april 2019.

4
1. Uvod
U ovom seminarskom radu ćemo se pozabaviti filmskom obradom kriminalističkog
romana
Parfem- Hronologija jednog zločina
Patrika Ziskinda, čija je tema život jedne
psihološki-patološko neuravnotežene ličnosti
.
U uvodnom dijelu ćemo se kratko osvrnuti na problematiku i sam proces ekranizacije
književnog djela, zatim ćemo se pozabaviti predstavom mirisa u filmu, Tikverovim likom
Grenuja i problematikom priče. Rad je koncipiran tako da je glavni akcenat stavljen na
poređenje romana i ekranizovane verzije, koja i jeste svojevrsna interpretacija djela.
1.1. Proces ekranizacije i opšte informacije
Roman je izašao 1985 godine i postigao veliki uspjeh, preveden je na mnogobrojne jezike
i do danas je prodat u više od 15 miliona primjeraka. Poslije dugog oklijevanja Ziskind je ipak
prodao filmska prava producentu Berndu Ajhingeru, koji je za režisera izabrao Toma Tikvera.
Prerada romana u filmski scenario, na kojem su Tikver, Ajhinger i Birkin zajedno radili, je
trajala oko dvije i po godine. Snimanje je bilo izuzetno skupo, troškovi produkcije kompanije
Konstantin Film
su procijenjeni na oko 60 miliona eura.
Parfem
je premijerno prikazan u
kinima u Njemačkoj 2006 godine.
Film je dostigao globalni uspjeh, zaradio je oko 135 miliona eura i dobio brojne nagrade, kao
što su:
Bambi, Der Bayerische Filmpreis, Der Deutsche Filmpreis
i
Jupiter
. Ekranizacija
ovog djela je bila veliki izazov zbog problematike predstavljanja mirisa putem filmskog
medija.
Glavne uloge: Alan Rikman (Antoan Riši), Rejčel Herd-Vud (Laura Riši), Ben Višou (Žan
Batist Grenuj) i Dastin Hofman (Đuzepe Baldini).
1.2. Problem ekranizacije i različitosti književnog djela i filma
Početkom 20. vijeka, kad se film etablirao kao posebna vrsta umjetnosti, mnogi su bili
skeptični, zato su režiseri pokušavali film približiti već prepoznatoj i visoko cijenjenoj vrsti
umjetnosti, pa su često ekranizovali kultna književna djela.
Problem filmske obrade književnih djela je preoblikovanje originalnog višeslojnog teksta, koji
je jednostavno nemoguće potpuno vijerno prenijeti tj. ekranizovati pomoću jezika slika,
neophodna je adaptacija tj. prerada i prilagođavanje drugoj vrsti medija. Od adaptirane
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti