Krediti- pojam i vrste postupak odobravanja
1
1. KREDITIRANJE
1.1. Pojam i razvoj kredita
Kredit predstavlja dužničko–povjerilački odnos u kojem povjerilac ustupa drugom
licu, odnosno dužniku, određenu vrijednost (robu ili novac) na određeno vrijeme i uz određenu
naknadu (kamatu). Danas je dominantan novčani kreditni odnos koji se svodi na to da jedan
ekonomski subjekt ustupa drugom subjektu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima
pravo raspolaganja njegovim novčanim sredstvima. Bitni elementi novčanog kreditnog odnosa
su: ustupanje novčanih sredstava pod određenim uslovima, i vraćanje novčanih sredstava
uvećanih za ugovorenu naknadu u određenom roku i povjerenje koje subjekt koji daje kredit ima
u subjekta koji prima kredit.
Sama riječ kredit vodi porijeklo od latinske riječi
credere,
što znači vjerovati. Prvi oblici
kreditiranja susreću se već u periodu raspadanja prvobitne zajednice u vidu međusobnog
posuđivanja proizvodnih dobara. Povjerilac je ustupao dužniku svoje proizvode kojih je u tom
momentu imao više nego što mu je bilo potrebno, a ovaj ih je uzimao uz obavezu da iste vrati.
Kao što vidimo u početku kredit je bio u naturalnom obliku. Kasnije, s pojavom novca i
njegovom sve većom ulogom, naturalni kredit je bivao sve manji i odavno je izgubio značaj kao
takav. Isto tako, dok je stepen društvenog razvoja bio niži, kredit je po obimu bio manji i imao je
privatni karakter
, koji se ispoljava u direktnom odnosu između lica koje je imalo sredstva bez
potrebe za njihovim angažovanjem za određeno vrijeme i lica kome su sredstva bila potrebna.
Da bi došlo do ovog odnosa, trebalo je da dužnik nađe povjerioca, odnosno da povjerilac nađe
dužnika. Lice kome su bila potrebna sredstva morao je da traži onaj koji je imao sredstva i bio
spreman da ih ustupi pod određenim uslovima i obrnuto.
Što se tiče upotrebe kredita, on je u ranijem periodu, u većini slučajeva bio
konzumni ili
potrošački
, koji se uzimao za kupovinu potrošnih dobara. Povjerioci su bili zainteresovani da
prodaju robu na kredit, jer su time povećavali obim prodaje koji se ne bi ostvario bez uvođenja
institucije kredita. Dužnici su bili zainteresovani da kupuju robu na kredit zbog neredovnog
priticanja prihoda, odnosno što im prihodi nisu priticali ravnomjerno s potrebama za njihovo
trošenje ili što su bili prisiljeni na uzimanje kredita za održavanje egzistencije.
Poznato je doba prvobitne akumulacije kapitala koje se karakterisalo raslojavanjem
dotadašnje strukture stanovništva i velikim osiromašenjem seljačkog i radničkog stanovništva.
Za vrijeme oskudice i bijede, siromašni slojevi zaduživali su se kod trgovaca i drugih bogatijih
slojeva, u nadi da će na taj način uspjeti da poprave svoj ekonomski položaj.
2
Međutim, imućni slojevi, koristeći težak položaj siromašnih, davali su im kredite pod
veoma teškim uslovima, uz tzv.
zelenaške kamate
. Zelenaške kamate, odnosno zelenaški kredit
ili zelenaštvo, kao pojava, dobio je naziv po tome što su se seljaci zaduživali na račun žita koje
je još bilo zeleno, dakle, znatno prije utvrđivanja efekata svog rada. Ovakav način kreditiranja
predstavljao je poseban vid siromašenja jedne i bogaćenja druge klase.
S razvojem ljudskog društva dolazi do masovne proizvodnje, koja uslovljava
centralizaciju i koncentraciju, povećava specijalizaciju, što ima za posljedicu mijenjanje
postojećih odnosa u oblasti kredita. Sada se kredit traži u većem obimu, jer postaje jedan od
značajnih faktora bržeg privrednog razvoja nacionalne privrede. Da bi kredit izvršio svoju
ulogu, on dobija društveni karakter. Umjesto direktnog kontakta između vlasnika sredstava koji
su spremni da ih daju na zajam i dužnika koji su zainteresovani za uzimanje kredita, javljaju se
specijalizovane institucije koje prikupljaju sredstva od onih koji ih imaju i pod određenim
uslovima stavljaju na raspolaganje drugima kojima su potrebna.
1.2. Značaj i funkcija kredita
Kada se govori o značaju i funkciji kredita i o kreditu uopšte odmah se ovaj pojam i
što je u vezi s njim veže za novac i banke. Novac je neodvojiv od kredita, jer se kredit uglavnom
obavlja u novcu ili posredstvom njega, a banke se javljaju kao specijalizovane institucije koje
učestvuju u pribavljanju sredstava i davanju kredita. Kredit je imao određenu ulogu još u
pretkapitalističkim društvenim formacijama. Međutim, njegov značaj i uloga izuzetno rastu s
razvojem kapitalizma i dostižu kulminaciju s najvećim stadijem kapitalizma.
Kredit ima više funkcija, od kojih su najvažnije: mobilizacija i raspodjela prikupljenih
sredstava, obezbjeđenje kontinuiteta procesa reprodukcije, podsticanje bržeg privrednog
razvoja, vođenje ekonomske i socijalne politike i stabilnost tržišta i cijena.
Funkcija mobilizacije i raspodjele
sredstava je izuzetno značajna i složena. Potrebno je
da se utvrde subjekti koji raspolažu sredstvima, obim tih sredstava i vrijeme za koje se mogu
staviti na raspolaganje onima kojima su potrebna. Osim toga, važno je da se znaju motivi koji
utiču na odluku onih koji raspolažu slobodnim novčanim sredstvima da ih plasiraju (visina
kamatne stope i druge pogodnosti). Poznavajući ove i druge bitne elemente, institucije koje se
bave prikupljanjem sredstava radi njihovog plasmana u kanale gdje su potrebna moraju se
adekvatno organizovati da izvrše ovu funkciju.

4
Sama ta privredna grana nije u stanju da otkloni postojeće teškoće, da uhvati korak sa
ostalim dijelovima reprodukcije i da utiču na njen brži tok. Zbog toga je potrebna šira akcija na
akumulisanju sredstava i njihovim angažovanjem u otklanjanju nastalih teškoća, a to se
najčešće postiže pomoću kredita. Takva njegova funkcija daje mu karakter instrumenta za
podsticanje bržeg privrednog razvoja.
Pored ostalih funkcija, kreditom se omogućava uspješno
vođenje ekonomske i socijalne
politike društva.
Zbog svoje prirode, značaja i funkcija, a pogotov zbog mogućnosti
prikupljanja sredstava iz jednih i puštanja u druge kanale, kreditom se omogućava određena
dinamika i struktura privrednog razvoja, odnosno vođenje određene ekonomske politike. Ako je
ekonomskom politikom predviđeno da se ostvare određeni ciljevi ekonomskog i socijalnog
razvoja društva, onda se, pored ostalih mjera, javlja kredit, čijim se usmjeravanjem mogu
postići određeni ciljevi. Ukoliko je ekonomskom politikom dat prioritet razvoju određenih
grana, onda te grane ili drugi dijelovi privrede dobijaju i veće kredite i pod povoljnijim
uslovima. Usmjeravanjem određene proizvodnje i potrošnje preko kredita i potrošačkih kredita
mogu se ostvariti ne samo ekonomski nego i socijalni planovi društva, tako da je kredit
instrument i za vođenje određene socijalne politike.
Na
stabilnost tržišta i cijena
kredit ima veliki uticaj. Neadekvatna dinamika i struktura u
procesu reprodukcije dovodi do nesrazmjere u ponudi i tražnji roba i usluga na tržištu, što ima za
posljedicu nestabilnost tržišta i cijena na njemu. Posljedice nestabilnosti tržišta i cijena
otklanjaju se raznim instrumentima ekonomske politike, među kojima i kreditom, jer se
pravilnom alokacijom kredita može popraviti dinamika i struktura dijelova i cjeline procesa
reprodukcije. U takvim prilikama veoma je značajno da se otkriju žarišta nedovoljne dinamike i
disproporcije u procesu reprodukcije, kao i njihov intenzitet da bi se kreditom intervenisalo u
pravilno odmjerenoj dozi. Inače, ako bi došlo do pretjerane kreditne ekspanzije, onda bi se
dobile nove dimenzije nestabilnosti tržišta i cijena. Kredit je značajan instrument za
stabilizaciju tržišta i cijena ako se iskoristi u pravo vrijeme i u pravoj mjeri.
1.3. Cijena kredita
Kredit ima svoju cijenu koju je korisnik obavezan da plati za korištenje tuđih
sredstava, a ona se materijalizuju kroz kamatu. Kamata, koju korisnik plaća kao naknadu za
korištenje tuđih sredstava obračunava se po nominalnoj kamatnoj stopi, koja se sastoji od realne
kamatne stope i stope inflacije. Što je veća stopa inflacije veća je i razlika između nominalne i
realne kamatne stope.
5
U izuzetnim slučajevima stopa inflacije može da bude veća od nominalne kamatne
stope, pa realna kamatna stopa je negativna veličina, tj. imamo negativnu realnu kamatnu stopu.
Prilikom odobravanja kredita poslovna banka vrši klasifikaciju korisnika kredita po
stepenu rizičnosti naplate kredita, odnosno stepenu kreditnog rizika. Sigurno da banka
unaprijed ne zna koji dužnik neće na vrijeme vratiti kredit ali može sa visokim stepenom
vjerovatnoće da unaprijed to predvidi, odnosno da sagleda stepen kreditnog rizika. Poslovna
banka za svoje stalne komitente i prvoklasne dužnike naplaćuje najnižu kamatnu stopu tzv.
primarnu kamatnu stopu
(prime rate).
To je cijena izvora sredstava banke, troškova
administracije kredita i ukalkulisana stopa profita banke. Ostalim korisnicima kredita poslovna
banka na ovu primarnu kamatnu stopu dodaje premiju koja pokriva stepen kreditnog rizika
konkretne grupe korisnika kredita. Što je veća vjerovatnoća da kredit neće biti vraćen
blagovremeno, veća je i premija koja se zaračunava na primarnu kamatnu stopu.
Tradicionalno, pogotovo na kratkoročne kredite i u uslovima stabilnog domaćeg novca,
banka sa korisnikom kredita ugovara fiksnu kamatnu stopu. Kod dugoročnih kredita poslovna
banka i korisnici kredita pribjegavaju ugovaranju varijabilnih kamatnih stopa. Do toga dolazi
zbog povećane osjetljivosti, kako banke tako i korisnika kredita, na kamatni rizik koji je
povezan sa promjenom kamatnih stopa do kojih može doći zbog izmjena u privrednoj
konjukturi i promjena stope inflacije.
Pri ugovaranju fleksibilnih kamatnih stopa ugovara se bazična kamatna stopa koja služi
kao osnova za utvrđivanje kamatne stope, odnosno kao generalna cijena bankarskog kredita.
Kao referentna (bazična) kamatna stopa može se uzeti: kamatna stopa na državne blagajničke
zapise, kamatna stopa na međubankarskom tržištu, itd.
1.4. Izvori kredita
Osnovni izvori kredita mogu biti: kreditni ulozi i depoziti članova banaka, depoziti i
fondovi državnih organa, depoziti stanovništva, sredstva banaka, sredstva iz emisije, inostrani
krediti i druga sredstva.
Sredstva članova banke kao izvori kredita
mogu se podijeliti na tri
dijela: sredstva koja su položena kao ulog (najsigurniji izvor kredita, jer im je u osnovi takva
namjena), sredstva po viđenju (namjenjena za plaćanje bez ograničenja) i sredstva raznih
depozita.
Državni organi raspolažu znatnim iznosima depozita po viđenju, drugih namjenskih
depozita i fondova.
Sredstva koja pritiču u budžete državnih organa mogu biti različita.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti