Bankarski marketing

i

Izazovi na tržištima bankarskih usluga

Jedan od ključnih zadataka savremene banke predstavlja pronalaženje puteva  i 

metoda   za  ostvarenje   održive   konkurentske   prednosti   na   sve   konkurentnijim 
finansijskim tržištima. Uloga marketinga u ovom zadatku je nesumnjiva, naročito u 
oblasti   njegove   uspešne   implementacije   i   izgradnje   bankarske   kulture   i   kvaliteta 
bankarskih usluga. Međutim, kada se radi o zemljama u razvoju, marketing je više 
subjekt   sociopolitičkog   kriticizma   nego   stvar   menadžmenta.   Pored   toga,   kada   je   u 
pitanju prihvatanje i implementacija marketing filozofije u okviru bankarskog sektora 
ona beleži određeni stepen kašnjenja. U tom slučaju, banke u zemljama u razvoju imaju 
obe prepreke na putu pune implementacije marketing filozofije u svom poslovanju. 

Banke u zemljama u razvoju moraju biti svesne, da savremeno bankarstvo prate 

značajne strukturne promene koje se ogledaju kroz deregulaciju i privatizaciju, prirodu 
finansijsih uslužnih tržišta, sve značajniji uticaj informacione tehnologije na bankarstvo 
i postojanje promenljivih preferencija potrošača, kada su u pitanju finansijske usluge. 
Kada se radi o 

retail 

bankama, u većini razvijenih zemalja je došlo do rušenja barijera 

za   ulazak   na   ta   tržišta.   Iako   su   njihovi   tržišni   udeli   mali,   strane   banke   počinju   da 
konkurišu   sa   domaćim   bankama   uspostavom   vlastitih   operacija   i   nastupanjem   na 
tržištima kroz merdžere. U ovom slučaju banke su primorane da ostvare prednost u 
smanjenju troškova, najpre kroz korišćenje tehnologije. 

Što se tiče eksternih pretnji sa kojima se suočava moderno bankarstvo, ono se 

najpre   odnosi   na:   povećan   stepen   konkurencije   na   finansijskim   tržištima,   veličini 
raspoloživog tržišta, globalizacija u oblasti finansijskih tržišta, sofisticiranosti potrošača 
i promene u oblasti regulacionog, ekonomskog i političkog okruženja. 

Kada   se   radi   o   finansijskim   institucijama,   one   najčešće   konkurišu   na   veoma 

širokim tržišnim prostorima, koja mogu biti geografski disperzirana i koja zahtevaju 
različite   uslužn   koristi.   Međutim,   ovi   tržišni   prostori   su   uglavnom   fragmentirani   i 
razdrobljeni na veoma heterogene segmente. U tom slučaju su potrebne preciznije ciljne 
marketing   tehnike,   koje   zahtevaju   dijalog   sa   manjim   grupama   potrošača   i 
identifikovanje   individualnih   potreba   potrošača.   Ova   situacija,   koja   je   povezana   sa 
pritiscima   konkurentskih   i   dinamičkih   tržišta,   doprinela   je   rastu  

relationship 

marketinga

, kao novog marketing modela primenljivog za sektor finansijskih usluga. 

Sve više vodećih banaka se okreću zadržavanju postojećih potrošača, kroz razvijanje 
odnosa sa njima, a zatim se posvećuje većim marketing naporima za sticanje novih 
potrošača ili zaustavljanju gubljenja potrošača. 

Tržišna struktura se odnosi na profil tržišta, koji pokazuje potrošačke percepcije 

raznih banaka na osnovu značajnih atributa bankarske usluge. Međutim, neophodno je 
istaći dve karakteristike bankarskog tržišta. Jedna se odnosi na karakter potrošača, a 
druga   na   sam   karakter   bankarskih   usluga.   Ljudi   koriste   bankarske   usluge   i   time 

i

 Ljubojevic, C. (2001), Menadžment i marketing usluga, Želnid, Beograd

17

zadovoljavaju samo sekundarnu korist (tj. novac ili pristup mogućnostima za plaćanje), 
koja im omogućava zadovoljenje primarnih koristi (kupovina automobila). 

Sledeće pitanje se odnosi na dualnost marketing zadataka u oblasti finansijskih 

usluga:   marketing   napori   za   privlačenje   fondova   i   marketing   napori   za   privlačenje 
korisnika   tih   fondova.   Pored   toga,   banke   posluju   i   na   korporativnim   tržištima   i   na 
tržištima krajnjih korisnika. Bez obzira kome su bankarski proizvodi namenjeni, oni 
moraju potrošači pružiti sledeće ključne vrednosti:

  Traganje i usklađivanje – pronalaženje druge strane transakcije, usklađivanje 

pozajmljivača sa štedišama i prodavača sa kupcima;

 Informacije koje su vezane za tržište – isporučivanje pravovremenih informacija 

koje su vezane za poslovanje klijenata banke;

 Udobna obrada – obezbeđivanje uspešnog izvršenja bankarskih transakcija;

 Kapital – obezbeđivanje fondova, garnatovanje likvidnosti i prenošenje rizika;

 Znanje – obezbeđivanje informacija o tržišnim tokovima i drajverima, generišući 

uvide, mogućnosti i solucije za potrošače1.

Drugi problem, koji je vezan za marketing banke, zahteva bavljene distinktivnim 

karakteristikama   finansijskih   usluga,   koje   imaju   značajne   implikacije   za   markeitng 
proces.   Organizacije   u   sektoru   finansijskih   usluga   se   suočavaju   sa   određenim 
problemima   u   pogledu   definicije   konkurentske   arene   i   identifikovanja   izvora 
konkurentske prednosti. Ovi problemi su uveliko povezani sa karakteristikama usluga, 
među kojima se najčešće ističu: neopipljivost, kompleksnost, simultanost proizvodnje i 
potrošnje,   visoko   individualiziran   marketing   sistem,   heterogenost,   geografska 
disperzija, radna intenzivnost i dr.

Jedna   od   naznačajnih   karakteristika   finansijskih   usluga   ogleda   se   u   visokoj 

informacionoj asimetriji između kupca i prodavca. Razlozi su u tome što potrošači ne 
poseduju posebna specijalistička znanja. Neopipljivost finansijske usluge predstavlja 
osnovni   razlog   na   kome   se   zasniva   problem   asimetričnih   informacija   i   isključivo 
oslanjanje potrošača na kvalitet, koji se zasniva na iskustvu i poverenju. Tek nakon 
angažovanja u procesu pružanja usluge, potrošači bankarske usluge će biti u poziciji da 
stvore ocenu, koja je zasnovana na informacijama. 

Kada se radi o bankama, čiji korisnici usluga su organizacije i preduzeća, tada 

imamo posla sa industrijskim tržištima i njihovim posebnim karakteristikama u odnosu 
na tržište personalnih finansijskih usluga. Konkurencija na industrijskim tržištima sve je 
žešća i intenzivnija. Na jednoj strani, potrošači na industrijskim tržištima postaju sve 
profesionalniji, koriste  

outsosurcing  

strategije i često globaliziraju svoje pristupe. Na 

drugoj strani, tehnološke promene, globalizacija konkurencije i deregulacija dovele su 
do revolucije na tržištu finansijskih usluga4. Imajući u vidu ove uslove, nameće se 
zaključak, da usluge postaju krucijalni faktor u procesu kreiranja superiorne vrednosti 
za potrošača. Takođe, u razvijenim zemljama danas uslužni sektor obuhvata preko jedne 
četvrtine   ukupno   zaposlenih   i   ima   nameru   daljeg   širenja.   Ove   tendencije   utiču   na 
konkurentske strategije, kako na proizvođače roba, tako i na davaoce usluga. Sve u 
svemu,   kompanije   su   danas   suočene   sa   potrebom   da   efiksanije   odgovore   na

 

bržu 

commodizaton, 

cenovni pritisak, vremenski utemeljenu konkurenciju i tako dalje. 

Kada se radi o industrijskim tržištima, neophodno je istaći da industrijske usluge 

imaju nekoliko jedinstvenih karakteristika:

1. Usluge su kapitalno ali i radno intenzivne;
2.   Obuhvataju   potrošače,   koji   poseduju   preciznije   definisane   uslužne   nivoe 

očekivanjima;

3. Obuhvataju formalizovan proces sa snažnim akcentom na opipljive dokaze – 

sposobnost prodavca da proda uslugu;

18

background image

Preuzimanje rizika i poverenje predstavljaju dve strane istog novčića. Kada se radi 

o samom pojmu poverenja, isti obuhvata personalna očekivanja da će se drugi ponašati 
na određeni način. Poverenje je široko prihvaćeno kao značajan element potrošačke 
percepcije marki i kompanija. 

Bankarski   odnosi   se   mogu   porediti   sa   stvaranjem   i   održavanjem   poverenja   u 

strategijskim   partnerstvima.   Mada   odnosi   u   bankarstvu   uvažavaju   najnoviju   brigu 
menadžmenta koja se bazira na osetljivim odnosima poverenja, to ne znači da banka 
treba da odbaci ekonomske metode upravljanja. Zadatak, kako banaka tako i njihovih 
udruženih klijenata je da razviju jednu organizacionu strukturu, koja iziskuje ugovorno i 
kompetitivno poverenje. Ključnu ulogu u ostvarivanju ovog zadatka treba da odigra 
veća usklađenost između stručnih programa banaka i njihovih marketinških politika, sa 
posebnim akcentom na određene službenike. Obuka zaposlenih i njihovo zadržavanje su 
preduslov za zadržavanje klijenata, što su pokaza istraživanja u ovoj oblasti. 

Banka treba da podstiče posebne oblike upravljanja poverenjem koji su zasnovani 

na rutini i stručnosti. Banke treba da razviju i razumeju pojam „organizacija punog 
poverenja/pouzdana   organizacija”   i   da   uključi   poverenje   u   svoje   interne   procese, 
naročito kroz praksu i odnose sa svojim zaposlenima. Posebno interesno područje za 
razumevanje   i   istraživanje   poverenja   je   Internet.   Posmatrači   se   ne   slažu   o   stepenu 
poverenja koje potrošači imaju u vezi sa Internetom. Prisutno je neslaganje da će ovaj, 
novi,   aspekt   socijalnog   života   zahtevati   od   biznisa   drugačije   razmišljaje   o   razvoju 
poverenja3. Danas, mnogi aspekti interakcije na Internetu ne donose koristi iz snažnog 
sistemskog poverenja. Najbolje poverenje koje je izgrađeno na Interetu je procesno 
utemeljeno. 

Novi   pristup  

customer   relationship   management

  (CRM),   koji   se   ogleda   u 

upravljanju odnosima sa potrošačima, postaje problem celokupne organizacije banke, 
omogućavajući filijali da se usredsredi na:

 maksimiziranje prednosti lokacije i

 zadovoljavanje potreba potrošača koji preferiraju filijalu

Slika 17.1.

 

Customer relationship management

20

Pristup usresreðen 

na potrošaèa

Zadovoljenje 

deonièara

Privlacenje novih 

potrošaca

Obezbeðivanje 

ponuda

Zadvoljene 

potrošaèa

Stvoriti na lakši 

naèin više profita 

Zadržavanje 

potrošaèa

Vezana 

prodaja

Poveæanje prodaje

Customer relatinship management

U bližoj budućnosti filijale  će ostati dominantan kanal distribucije  finansijskih 

usluga.   Bez   obzira   što   će   direktni   kanali   distribucije   i   bankomati   nastaviti   da   se 
razvijaju, ovde će ostati tvrdo jezgro potrošača, koje će nastaviti da preferira filijalno 
bankarstvo.   CRM   aktivnosti   identifikuju   odvojene   potrebe   različitih   segmentata 
potrošača.   Za   usredsređivanje   na   ove   usko   identifikovane   potrebe,   banka   odvaja 
odgovornosti: za upravljanje filijale kao uspešne jedinice i za performansu određenog 
potrošačkog segmenta ili asortimana proizvoda. 

Neopipljiva priroda finansijskih usluga omogućava brzo kopiranje novih ideja i 

ponudu   brojnih   proizvoda   i   usluga.   Tako,   tržišta   finansijskih   usluga   postaju 
fragmentirana i dinamična, pri čemu se ističe veliki značaj cena. Novi učesnici na tržištu 
teže   da   budu   agresivni   i   sposobni   da   se   orijentišu   na   najprofitabilnije   bankarske 
potrošače, nudeći konkurentske, inovativne usluge, koje ne zahtevaju fizičko prisustvo. 
U tom slučaju, kompanije nemaju sposobnost samo da pruže proizvode i usluge po 
nižim troškovima i povećaju profite, nego i da ostvare prednost u odnosu na svoje 
konkurente. 

Uvođenje   kompjutera   i   elektronskih   transakcija   omogućilo   je   informacionoj 

tehnologiji da ima ključni uticaj na bankarstvo. Sve veća upotreba elektronskog novca i 
elektronskih transfera otvara bankarsku scenu za novu vrstu konkurencije. Kompjuteri, 
telekomunikacije i specijalisti za kodiranje igraju sve značajniju ulogu u razvoju 

retail 

bankarstva. Za razliku od klasičnog bankarstva, kada se ključne veštine nalazile u 

back 

officeu

  i sistemu isporuke bankarske usluge, danas se najznačajnije veštine nalaze u 

oblasti telekomunikacija, informacionoj tehnologiji i obradi podataka.

Bankarski potrošači su podeljeni na Internet bankarski segment i filijalni bankarski 

segment.   U   razvijenom   svetu   je   danas   uobičajena   pojava,   obavljanje   kompletnog 
bankarskog poslovanja kod kuće. Internet predstavlja novi distribucioni kanal, koji nudi 
manje   čekanja   i   višu   prostornu   udobnost   od   tradicionalnog   filijalnog   bankarstva   i 
atraktivno za veliki i rastući segment bankarskih potrošača.

Kada se govori o koristima koje potrošačima pružaju virtuelne finansijske usluge, 

one se odnose na:

 Više pogodnosti;

 Bolje poznavanje stanja na računu i

  Širi   asortiman   proizvoda   i   usluga   koje   su   raspoložive   za   potrošača,   kao   i 

verovatnoća postojanja nižih troškova pristupa bankarskim uslugama.

Međutim,   virtuelne   finansijske   usluge   donose   značajne   koristi   banci   u 

isporučivanju usluga, među kojima se ističu:

 Veći broj zadoljnih potrošača i otuda više stope zadržavanja potrošača;

 Mogućnosti za privlačenje novih potrošača;

 Veći prostor da se diferenciraju usluge;

 Veću mogućnost za vezane prodaje i 

  Pružanje   usluga   na   širokim   geografskim   prostorima   uz   minimalne   troškove 

isporuke usluge4.

Deloitte Research je istraživao mišljenje, koje imaju senior menadžeri finansijskih 

usluga   u  17  zemalja   o  budućnosti  finansijskih  usluga  i  šta   firme  moraju  učiniti   da 
uspeju. Oni su istakli fundamentalne promene u maloprodajnim finansijskim uslugama:

 

Online

 isporuka finansijskih usluga postaje fundamentalni zahtev;

 

Face-to-face

 isporuka kroz filijale postaje manje značajna;

 Potrošači postaju osetljivije na proviziju i više finansijski sofisticirani;

 Marke postaju sve značajnije;

21

background image

industrijama ističe kvalitet kao sredstvo za održavanje konkurentske prednosti. Mnogi 
autori smatraju, da je savršenstvo usluge ključno oružje, ističući da je kvalitet usluge 
najbolja marketing strategija u industriji. 

Kvalitet bankarske usluge

U bankarstvu, kvalitet ne znači samo zadovoljenje već prevazilaženje očekivanja 

potrošača.   To   zahteva   od   banke   da   koristi   tehnologiju   kako   bi   postigla   prednost   u 
unapređenju kvaliteta potrošačke usluge. Na takav način, uspostavljena je veza između 
visokog   kvaliteta   usluge,   koja   ima   potencijal   da   poveća   satisfakciju   potrošača,   i 
unapređenja finansijske performanse. Nije ni čudo zašto je kvalitet usluge ocenjen kao 
ključni problem, kojim se banka mora kontinuirano baviti. 

Percepcije   kvaliteta   od   strane   bankarskog   potrošača   su   u   poslednje   vreme 

promenjene, tako da današnji kvalitet uključuje privrženost kontinuiranom unapređenju 
i   uslužne   odnose   sa   potrošačima,   koji   su   mereni   u   izrazima   satisfakcije   potrošača. 
Imajući   u   vidu   izazove   iz   okruženja,   banke   sve   više   unapređuju   svoj   potrošački 
orijentisan   fokus   i   kroz   razvoj   ljudskih   resursa   banke.   Uočena   je   promena   kod 
organizacione   kulture,   koja   je   bila   konzervativna,   reaktivna   i   oprezna,   gde   je 
administracija bila glavni element posla. 

Istraživanje koje su sporoveli Allred i Addams7 pokazuje da finansijske institucija 

ukoliko su zainteresovane za unapređenje kvaliteta  usluga moraju usresrediti razvoj 
strategije na:

 Očekivanja potrošača;

 Potrošačeve ocene samog uslužnog procesa;

 Strategije zadržavanja potrošača.

Prvi korak u procesu unapređenja kvaliteta usluge je presudan i on se odnosi na 

razvoj   sistema   za   prikupljanje   informacijama   o   očekivnjima   potrošača.   Nakon 
identifikovanja očekivanja od osnovne usluge, sledeći korak je davanje prioriteta onim 
osnovnim   očekivanjima   potrošača,   koja   su   zasnovana   prema   važnosti   za   samog 
potrošača, resursima kompanije i sposobnosti kompanije da isporuči očekivanu uslugu. 
Ista studija je otkrila da odsustvo sledećih determinanti uslužnog kvaliteta predstavlja 
tačke propusta, koje su dovoljno ozbiljne da dovedu do dezerterstva potrošača:

1. pouzdanost u izrazima integriteta bankarskog proizvoda;
2. osetljivost, spremnost i sposobnost zaposlenih
3. kompetencije zahtevaju veštine i znanja na svim nivoima organizacije kako bi se 

isporučio očekivani nivo bankarske usluge;

4. pristup se odnosi na lakoću kontakta, pogodno vreme, minimalno vreme čekanja 

i pristupačno osoblje;

5. komunikacija uključuje korišćenje jezika koji potrošač može razumeti i iskreno 

slušanje potrošača.

Johnson8  je istražio kvalitet bankarske usluge i otkrio prioritete za unapređenje 

satisfakcije potrošača  

retail  

banke: privrženost, pažljivost i pomoć, ljubaznost, brigu, 

kurtoaznost,   osetljivost,   fleksibilnost,   kompetencije,   komfor,   komunikaciju, 
raspoloživost,   pristup,   čistoću   i   urednost,   bezbednost,   pouzdanost,   funkcionalnost, 
integritet i estetiku. Komfor se ogleda u minimalno utrošenom vremenu i naporima, dok 
se pristup, čistoća i urednost i estetika odnose na obezbeđivanje osnovnog standarda. 
Svi ovi prioriteti imaju relativno manji značaj za satisfakciju potrošača. 

23

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti