Motivacioni procesi u organizaciji
Završni rad Motivacioni procesi u organizaciji
R E Z I M E
Motivacija zaposlenih postaje ključno pitanje savremene organizacije. Motivacija je
efikasna kada ljudi udružuju svoje potencijale sa ciljevima organizacije i pri tome
ostvaruju i svoje lične i profesionalne ciljeve. Motivacija funkcioniše samo u slučaju kada
postoji kritična indentifikacija sa ciljevima. Suprotno, motivacija bez identifikacije sa
ciljevima, ne može da se pokrene, odnosno čovjek ne funkcioniše kao ličnost i nije ličnost.
Cilj motivacije zaposlenih je tražnja da se kod svakog pojedinca razvije osećaj da
zaposleni dele zajedničku sudbinu, sudbinu kompanije, nastojanje da se materijalnim i
nematerijalnim podsticanjima oslobodi stvaralački potencijal zaposlenih.
Ponekad motivacija može biti toliko jaka da čoveka drži aktivnim veoma dug vremenski
period, i to ka jednom jedinom cilju. Ako nemamo motivacije, svaki cilj kome težimo
može postati nedostižan.
Ključne reči: organizacija, ličnost, individualni proces, motivacija, motivacioni procesi,
materijalni činioci motivacije, razvojni činioci motivacije....
Završni rad Motivacioni procesi u organizaciji
S A D R Ž A J
U V O D.................................................................................................................................3
I. ULOGA, POJAM I ZNAČAJ ORGANIZACIJE...............................................................5
1.1. Organizacija i njeni oblici........................................................................................... 6
1.2. Efikasnost organizacije................................................................................................7
1.3. Efektivnost organizacije.............................................................................................. 8
1.4. Principi organizacije..................................................................................................10
1.5. Vrste organizacija......................................................................................................11
1.6. Savremene teorije organizacije.................................................................................13
1.7. Odnos vođstva i članstva...........................................................................................14
2

Završni rad Motivacioni procesi u organizaciji
koncentriše u jednom pravcu ima moć da preseče svaku prepreku. Ako želimo da nam
organizacija bude konkurentna onda u sedište interesovanja moramo staviti čoveka i razvoj
njegovih duhovnih i fizičkih sposobnosti. Samo ljudski resursi imaju neograničenu
unutrašnju sposobnost razvoja i to je jedini resurs koji se upotrebom ne smanjuje nego
povećava.
Menadžment ljudskih resursa treba da otkrije, razvije i poveže ljudske potencijale i da ih
stavi u funkciju ostvarenja organizacionih ciljeva a da pri tome bude i lično
zadovoljstvo.Preduslov dobrog motivisanja ljudi jeste poznavanje ljudi i ljudske psihe i iz
tog razlogamenadžer mora dosta vremena provoditi sa zaposlenima kako bi otkrio najbolje
načine.
Cilj našeg rada jeste prikazati motivacione aspekte koji vladaju u organizaciji kao značajnu
stavku u realizovanju ciljeva preduzeća, a samim tim i pronalaženju postojanosti čoveka
unutar organizacije, jer kao takva jedino može opstati i odgovoriti na zahteve tržišnih
uslova.
4
Završni rad Motivacioni procesi u organizaciji
I. ULOGA, POJAM I ZNAČAJ ORGANIZACIJE
Pojam organizacije je kompleksan i obuhvata mnoge aktivnosti, od upravljačkih do
pripremnih, izvršnih i kontrolnih u raznovrsnim područjima društvenog i privrednog
života. Stoga organizacija i predstavlja važnu polugu društvenog i privrednog života. Jedan
od najdiskutabilnijih pojmova u teoriji i praksi je upravo pojam organizacija. U stručnoj
literaturi ima mnogo raznovrsnih definicija organizacije. Možemo reći da gotovo nema
autora koji se bavio ovim područjem, a da nije pokušao dati svoju definiciju organizacije.
Svaka definicija uglavnom ima zajedničke elemente pa stoga svojim riječima možemo reći
da je organizacija svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj odgovarajućim sredstvima
ispuniti određene zadatke s najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području života.
Organizacije su formalne grupe ljudi koji imaju jedan ili više zajedničkih ciljeva i
raspolažu određenim sredstvima i resursima. Mogu biti uspostavljena od strane države,
privatnih lica ili građana iz čega, uz različite načine finansiranja, potiče podjela na tri
sektora i to na javni, privatni i civilno društvo. Sa aspekta ekonomije, organizacija je akt
organizovanja poslovnih aktivnosti, i aktivnosti koje su u vezi sa poslovanjem.
Organizacije se mogu posmatrati kao sistemi, grupe međusobno zavisnih elemenata. Svi
sistemi imaju opšte elemente. Oni su sačinjeni od međusobno zavisnih poddijelova, i
promjena u jednom dijelu će uzrokovati promjenu u drugim dijelovima. Sistemi nastoje da
održe ravnotežu, ali da bi to ostvarili potrebna im je povratna sprega iz okruženja.
Otvoreni sistemi rade ovo daleko bolje od onih zatvorenijih sistema. Sistemi imaju
odredljive granice i hijerarhijske su, ali oni bolji imaju manje izraženu hijerarhiju i granice
koje su otvorene za promjenu i adaptaciju. Možemo ih posmatrati kao da imaju ulaz,
transformaciju i izlaz. Oni imaju sirovine ili informacije, mijenjaju ih i prodaju.
Značenje organizacije nije ograničeno samo na čovjekovu privrednu aktivnost, nego na
njegovu cjelokupnu radnu i životnu aktivnost. Organizacija omogućava realizaciju
Galogaža M.,
Organizaciologija
, Marketing Management College, Novi Sad, 2006., str. 293
Jarić D., Radun V., Ćurčić R.,
Principi ekonomije,
PROMETEJ visoka škola za primijenjene i pravne nauke
Banja Luka, Banja Luka 2011. str. 10
5

Završni rad Motivacioni procesi u organizaciji
kako bi celina celishodno funkcionisala. Ovako o d r e d j e n j e o r g a n i z a c i j e
i s k l j u č u j u s v a k u i d e o l o g i z a c i j u i p o l i t i z a c i j u i z a h t e v a
p r o f e s i o n a l i z a m u komponovanju prirodnih, ili prirodnih i tehničkih elemenata u jedinstvenu
celinu, radi ostvarenja postavljenih ciljeva.
Učesnici proizvodnje u svakom trenutku moraju biti usklađeni; kvantitativno i kvalitativno,
vremenski i prostorno, odnosno, moraju biti integrisani u jedinstvenu proizvodnu ili
poslovnu cjelinu, inače će proizvodnja biti moguća, ali ne i optimalna. Poslovna
organizacija preduzeća nije isto što i organizacija rada zbog različitih dijelova elemenata
proizvodnje. Organizacija rada je s jedne strane stara koliko i sam rad (društvo), dok je
poslovna organizacija s druge strane stara koliko je staro i preduzeće (nastanak
preduzeća).
Nauka o organizaciji, za osnovni predmet svog istraživanja ima efikasnost i efektivnost
uorganizacionim sistemima. Ovi termini se često poistovećuju, ili se nedovoljno razlikuju. Efikasno i
efektivno funkcionisanje treba podsticati na svim nivoima, jer obezbeđuje stabilnost i
progres privrednog i društvenog razvoja. Zato je neophodno ovim pojmovima
posvetiti odgovarajuću pažnju i utvrditi njihov međusoban odnos.
1.2. Efikasnost organizacije
Efikasnost je zahtev da se u organizaciji ostvare postavljeni ciljevi, uz
najmanje korišćenje raspoloživih resursa, odnosno uz najviši nivo
racionalnosti njihove upotrebe. On polazi od toga da se odabrani poslovi obave na što
bolji način. Efikasnost uvek izražava racionalnu sposobnost neke organizacije, odnosom izmedju
ostvarenih efekata i ulaganja, odnosno napora a u poslovnim sistemima se
izražavaodnosom izmedju ukupne dobiti i ukupnih trškova , odnosno stepenom rentabilnosti.
Efikasna je ona organizacija koja ostvaruje dobre rezultate. Ekonomska teorija je definisala
tri vrste efikasnosti, i to:
(1) poslovnu,
(2) alokativnu i
(3) distributivnu.
Živković M., Organizaciono ponašanje, Visoka škola za primijenjene i pravne nauke, Banjaluka, 2009., str.
163
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti