Protestantizam I kapitalizam
Nje
macki sociolog Max Weber je u svojoj popularnoj knjizi „Protestantska etika i duh
kapitalizma“ namjeravao prikazati kako postoje paralele izmedu nekih protestantskih
etickih principa i razvoja kapitalizma u 16. stoljecu, ali i kasnije. Ti principi proizlaze iz
Svetog Pisma, dok neki od njih ne postoje u Bibliji, vec su dio društvenih i ekonomskih
okolnosti na podrucjima koje je zahvatila reformacija. Koliko god paralela izmedu
protestantske radne etike i kapitalizma ima svoj smisao, isto tako je važno napomenuti
da je razvoj kapitalizma bio tek djelomicno uvjetovan protestantizmom. Takoder,
premda je poznato što pojam kapitalizam znaci, razlicita su aspekti tog ekonomskog
sustava, ovisno o vremenu i mjestu, a postoje i razliciti socioekonomski modeli tržišnog
gospodarstva.
Kada Weber govori o protestantizmu, tada u tekstu spominje razlicite skupine, od
luterana i kalvinista, odnosno puritanaca i prezbiterijanaca (koji su takoder
kalvinisti), do razlicitih vrsti sljedbi, pogotovo anabaptistickih, koje su prije svega dio
razvoja americkog protestantizma, što Weber opisuje u jednom poglavlju knjige.
Temeljna vrijednost protestantske etike je rad. Weber izvorno koristi njemacku rijec
„Beruf“, koja u prijevodu znaci „poziv“. Bog je pozvao covjeka da svojim radom služi
odnosno daje svoj stvaralacki doprinos zajednici. Uz radišnost se javlja i princip
skromnosti odnosno štedljivost. Takva praksa je vodila prema akumulaciji kapitala,
koja je služila za investiranje. Upravo u kontekstu akumulacije kapitala kroz štednju
kao vrlinu Weber koristi termin kapitalizam. Kalvinisti i puritanci (reformirani
kršcani) su najviše isticali važnost takve radne etike. Premda je bogatstvo bilo
posljedica Božjeg blagoslova kao nagrada za naporan i pošten rad (u skladu sa
zakonima), protestantima je bilo važno odricanje od uživanja u bogatstvu, što je bit
Weberovog opisa asketskog protestantizma. Novac tako nije bio objekt uživanja i
potrošackih strasti, vec sredstvo akumulacije kapitala i investicija. Tako su rad i
štedljivost kao vrijednosti protestantske etike ujedno postali vrijednosti kapitalizma
koji se razvijao nakon reformacije (premda je postojao i ranije).
Rad je preuzeo važnu ulogu u potvrdivanju covjeka u društvu i pred Bogom. Time
bogatstvo samo po sebi nije smatrano grijehom, osim ako prelazi u uživanje i ovisnost
o novcu, odnosno novac postaje idolatrija koja zamjenjuje vjernost Bogu. Ili ako se
novac dobiva na nezakonit nacin. Covjek je odreden od Boga da bude upravitelj svog
vlasništva. To vlasništvo zapravo pripada Bogu i ne služi za uživanje, vec za korištenje.
Zato Bog daje pojedincima vlasništvo kako bi njime upravljali, te razvijali i realizirali
svoje stvaralacke potencijale.
e. Takoder je bila važna i podjela rada, zbog specijalizacije i profesionalizacije u
izvršavanju razlicitih poziva, što povecava mogucnost izbora i opceg prosperiteta što
veceg broja ljudi. Podjela rada je kroz prisutnost razlicitih poziva smatrana kao
posljedica odredenih darova (talenata) koje svaki pojedinac treba usavršavati. Svatko
je odgovoran otkrivati vlastite ambicije i kvalificirati se kroz obrazovanje za svoj
poziv. Edukacija je zato dobila važnu ulogu odmah nakon reformacije, pogotovo kroz
kalvinizam.
Weber u knjizi spominje neke karakteristike koje bi kršcanin trebao odbacivati. To su
nedostatak samokontrole i discipline, neobuzdani temperament, nepotrebno gubljenje
vremena kroz lijenost, dosadivanje i raskalašene zabave, rastrošnost i uživanje u
bogatstvu, stjecanje novca protivno zakonu ili kroz igre na srecu, mito i korupcija,
prijevare i nepreciznost u mjerenju, te opcenito sva neumjerenost.
Umjesto toga kršcanin bi trebao biti dobro organiziran u radu i prihvacati vlastitu
odgovornost za rezultate. Štedljivost je dokaz skromnosti i odbacivanja užitaka u
bogatstvu. Bogatstvo treba služiti covjeku kao blagoslov i nagrada za rad te kao
sredstvo buduce akumulacije kapitala odnosno investiranja. Rad je nacin kojime se
pokazuje ljubav prema bližnjemu. Jer u originalnom biblijskom kontekstu ljubav na
grckom jeziku je „agape.“ To znaci ciniti dobro.
Weber je svjedok napretka gradanskog društva i tržišnog gospodarstva. To je kroz
prošlost bilo evidentno vecinom na onim podrucjima gdje je protestantizam ostavio
dublje i dominantne kulturne tragove. Autor je imao namjeru objasniti izvore zapadne
racionalnosti u organizaciji i razmišljanju. Protestantizam je dao doprinos
racionalnijem shvacanju organizacije mnogih sfera novovjekovnog života te izgradnji
gradanskog društva i slobodnog gospodarstva.
.Pojam kapitalizam se može definirati u teoriji i pokazati u praksi na razlicite nacine.
Može se manifestirati kroz pozitivne i negativne posljedice koje je stvorio.
Ekonomskim slobodama ne postoji alternativno bolji poredak odnosno paradigma.
Mnogi primjeri pokazuju da razvijene kapitalisticke zemlje uspješno kombiniraju
vrijednosti ekonomskih sloboda sa izazovima države blagostanja. To su prije svega
zemlje skandinavsko - germanske kulture, ali i anglosaksonske zemlje poput Kanade,
Australije i Novog Zelanda. U svim tim zemljama je protestantizam imao utjecaj, a i
danas ima svoj udio u društvu.
Drugim rijecima, protestantska radna etika je dala doprinos razvoju zdravih
društvenih i ekonomskih odnosa, gdje su rad stvara bogatstvo, odnosno visoki
standard i kvalitetu života. To je posljedica marljivosti pojedinaca koji svojim radom i
produktivnošcu stvaraju bolje bolje uvjete života. To je moguce samo u slobodnim
gospodarstvima gdje sloboda ne znaci neobuzdanu grabežljivost za novcem i
bogacenjem, vec daje priliku onima koji su ambiciozni na temelju znanja i želje za
društveno odgovornim poslovanjem.
Frojd smatra da su osnovne pokretačke snage instinkti. Deli instinkte u dve grupe:
• Instinkt života –
eros
• Instinkt smrti –
tanatos
Instinkt života
(eros) je usmeren na rast i razvoj jedinke, na opstanak individue i vrste. Tu
spadaju seksualni instinkti: erotika, seksualnost, aktivnosti i misli koje donose uživanje; ali i
instinkti za preživljavanje: žeđ, glad, izbegavanje bola. Energija koju stvara instinkt života je
libido, unutrašnja energija koja podstiče zadovoljenje nagona. Ponašanja koja su povezana sa
instinktom života uključuju ljubav, saradnju i druga prosocijalna ponašanja.
Instinkt smrti
(tanatos) - u svom delu S one strane principa zadovoljstva, Frojd ističe da je cilj
života smrt. Ljudi imaju nesvesnu želju da umru, ali to ne dozvoljava instinkt života.
Autodestruktivno ponašanje je izraz ovog instinkta, a ukoliko je energije usmerena na druge
,
onda se javljaju agresija i nasilje.
