ODSIJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKI FAKULTET
ZAGREB
DIPLOMSKI RAD
Utjecaj podražajnog konteksta
na doživljaj boli izazvan elektri nom strujom
MENTOR:
Damir Babi
Dragutin Ivanec
Zagreb 2001
2
Uvod
U svakodnevnoj komunikaciji pojam boli nema jedinstveno zna enje. Ponekad se njime
ozna ava osjet izazvan patološkim procesom ili ozljedom tkiva, a ponekad neugodno
uvstvo žalosti, nezadovoljstva, razo aranja itd. U ovom drugom slu aju esto se koristi i
izraz patnja. To dvostruko zna enje pojma boli potje e od opisa ljudi koji su i svoja
tjelesna i psihološka stanja nastojali do arati ovom rije ju, ali i od filozofskih i znanstvenih
rasprava koje su se, tijekom mnogih godina, vodile s potpuno suprotnih pozicija.
Jedni su tvrdili da je bol obi an osjet, a drugi da je bol poseban oblik uvstvenog doživljaja
(Havelka i Lu anin, 1991).
Tako su npr. Aristotel u 4. st. pr. Kr. i Spinoza u 17. st. (prema Havelka, 1990) ubrajali
bolne doživljaje u specifi na uvstvena stanja.
Nasuprot njima, ve ina znanstvenika 19. st. smatrala je bol osjetnim modalitetom koji je po
fiziološkim mehanizmima identi an ostalim osjetima. Tada se mislilo da e se mehanizam
boli u potpunosti upoznati ukoliko se utvrdi put bolne informacije od receptora za bol,
preko perifernih živaca i le ne moždine do mozga. Veliki trud je uložen u traganje za
specifi nim receptorima za bol u koži.
Istraživanja su pokazala da je koža gotovo na svim mjestima osjetljiva na bolne podražaje,
a da su slobodni živ ani završeci osnovni primatelji takvih podražaja.
Me utim, kasnije se otkrilo da slobodni živ ani završeci primaju i druge osjetne kvalitete,
pa samim tim ne mogu biti specifi ni receptori za bol. Drugim rije ima, bol može biti
izazvana na bilo kojem dijelu osjetnog živ anog sustava samo ako je podražaj dovoljno
jakog intenziteta, ali taj proces ne zapo inje podraživanjem receptora, ve se tada samo
aktivira živ ani sustav koji e pod utjecajem mnogobrojnih initelja kona no dovesti do
doživljaja boli.
4
Obi no umiru mladi i to naj eš e zbog prekasnog otkrivanja bolesti (npr. upala slijepog
crijeva) koje se ina e na vrijeme uo avaju pomo u mehanizma boli i mogu se efikasno
lije iti. Interesantno je da takvi pojedinci nemaju anatomskih nedostataka i ne gube druga
osjetila (Horn i Munafò, 1997).
Iz svega do sada navedenog vidi se da unutar fenomena boli postoji široka lepeza osobnih
iskustava koja variraju izme u dvije krajnje to ke, a to je nesposobnost doživljavanja boli
usprkos ozljedi i spontana pojava boli bez poznatog razloga. Takva raznolikost ima za
posljedicu injenicu da do danas još nitko nije dao sveobuhvatnu definiciju boli
(Melzack, 1973).
Me unarodno udruženje za prou avanje boli predlaže sljede u definiciju (prema Havelka,
1990, str.148.): "Bol je neugodan osjetilni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili
mogu im ošte enjem tkiva ili opisom u smislu takvog ošte enja. Bol je uvijek subjektivna.
Svaki pojedinac nau i upotrebljavati tu rije preko iskustava povezanih s povredom u
mla oj dobi. Nema sumnje da se radi o osje aju u dijelu ili dijelovima organizma, no
uvijek je on neugodan i stoga predstavlja emocionalni doživljaj."
Vrste boli
Postoje razli iti principi klasifikacije boli. S obzirom na intenzitet i trajanje razlikujemo
akutnu i kroni nu bol. Akutna bol je intenzivna i javlja se iznenada, ali se smiruje tijekom
relativno kratkog vremena. Ima funkciju zaštite jedinke od ozljede. esto je dobro
lokalizirana i naj eš e se opisuje kao oštra, probadaju a i sl.
5
Kroni na bol je kontinuirana bol koja je stalno prisutna ili se javlja u odre enim
vremenskim razmacima. Otporna je na terapiju. Naj eš e se opisuje kao tupa bol, bez oštre
lokalizacije.
S obzirom na uzrok boli razlikujemo somatogenu (tjelesnu) i psihogenu bol. Somatogena
bol nastaje kao posljedica ošte enja ili bolesti tkiva i organa, a psihogena se javlja uz
potpunu o uvanost tkiva, a zbog djelovanja psiholoških faktora, osobito uvstvenih stanja.
Psihogena bol je vrlo sli na somatogenoj po mnogim osobinama, no odre enih razlika ipak
ima. Psihogena bol je slabije lokalizirana, intenzitet i lokalizacija se mijenjaju s
promjenom raspoloženja, lijekovi koji smanjuju uvstvenu napetost esto dovode i do
smanjenja psihogene boli, rijetko je prisutna no u itd. Naj eš i oblik psihogene boli su
psihogene glavobolje.
S obzirom na prevladavanje tjelesnih nasuprot uvstvenim kvalitetama razlikujemo
tjelesnu i uvstvenu bol. Za uvstvenu bol se esto koristi izraz patnja. uvstvena bol se
može manifestirati i putem tjelesnih simptoma.
Niti jedna klasifikacija nije idealna zbog visokog stupnja preklapanja tjelesnih i uvstvenih
odrednica boli.
Fiziološki aspekti boli
Postoje brojne razlike izme u fiziologije boli i fiziologije drugih osjeta. Za bol ne postoje
specifi ni podražaji, kao što su to npr. elektromagnetski valovi za vid, ve se bol može
izazvati bilo kojim intenzivnim podražajem.
Kod mnogih osjeta postoji prilagodba receptora, tj. dugotrajno djelovanje podražaja istog
intenziteta uzrokuje slabljenje osjeta, me utim, kod boli takve adaptacije nema.
7
Tako npr. pri intenzivnom udarcu u prst reagirati e mehanosenzitivni nociceptori, ali u
odre enoj mjeri i vlakna koja inerviraju receptore za dodir u koži. Osim toga, intenzivan
mehani ki podražaj esto uzrokuje i ošte enje tkiva. Pri ozljedi tkiva nastaju brojne
kemijske reakcije te dolazi do sinteze bradikinina i prostaglandina koji e podražiti
kemosenzitivne nociceptore, ali i pove ati osjetljivost svih drugih nociceptora
(i mehanosenzitivnih i termosenzitivnih). Na taj na in može se objasniti zašto ošte eno
tkivo burno reagira na kasnije podražaje bitno manjeg intenziteta.
Dakle, povodom intenzivne mehani ke stimulacije do i e do aktivacije ve eg broja
živ anih vlakana s razli itim svojstvima. Svako vlakno putem vlastite frekvencije okidanja
daje svoj doprinos ukupnom osjetnom ulazu.
Sve se to zbiva na razini slobodnih živ anih završetaka. Slobodni živ ani završeci su
ogranci osjetnih živ anih vlakana koja možemo podijeliti u tri osnovne skupine:
mijelinizirana vlakna velikog promjera (A-beta), mijelinizirana vlakna malog promjera
(A-delta) te nemijelizirana vlakna (C-vlakna).
Smatra se da presudnu važnost u prijenosu bolnih informacija imaju A-delta i C-vlakna
(Liebeskind i Paul, 1977).
A-delta vlakna prenose informacije brzinom od 3 do 10 metara u sekundi i odgovorna su
za doživljaj oštre i jasno lokalizirane boli. Sporija, C-vlakna, kojima se informacije šire
brzinom od 0,5 do 2 metra u sekundi, dovode do osjeta tupe i dugotrajne boli. Zbog takvog
dvostrukog sustava bolne inervacije, pri jakom udarcu u prst brzo doživljavamo oštru bol,
zatim odmi emo ruku od bolnog podražaja, a tek naknadno se javlja dugotrajna bol sasvim
druga ije kvalitete.
Stani na tijela osjetnih živaca nalaze se u ganglijima stražnjih rogova (cornu posterius)
kralježni ke moždine (medulla spinalis). Na popre nom presjeku kroz kralježni ku
moždinu vidimo da je ona gra ena od bijele tvari (snopovi aksona koji tvore motorne i
