Porez na dodatu vrednost
PORESKO KNJIGOVODSTVO I EVIDENCIJA
POREZ NA DODATU VREDNOST
Profesor:
Student:
Petrović dr Zdravka
S.Jovan
Beograd, 2013. godina
Sadržaj
Sadržaj.............................................................................................................................................. 2
1.
Obaveze poreskih obveznika kod prometa dobara i usluga...........................................12
Poreski period, podnošenja poreske prijave, obračun i plaćanje PDV-a........................15
Osnovni pojavni oblici utaja poreza na dodatu vrednost i PDV prevara...............18
Neosnovano iskazivanje iznosa za povraćaj PDV-a – poreska prevara.................20
2

2.1. Funkcionisanje PDV-a i promet oporezivanja
U sistemu PDV u svakoj fazi proizvodnje i prometa svaki obveznik plaća porez samo na deo
vrednosti koji je dodao u svojoj fazi proizvodo prometnog ciklusa.
Predmet oporezivanja PDV-om, definisan je članom 3 Zakona, jesu:
1.Isporuka dobara i pružanja usluga (promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u
Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti
; da bi neka isporuka dobara i usluga bila
predmet oporezivanja potrebno je da su ispunjeni sledeći uslovi:
da je izvršena isporuka dobara ili pružena usluga;
da je isporuku dobara ili pružanje usluga izvršio obveznik PDV;
da je promet izvršen u Republici;
da je promet izvršen uz naknadu i da je promet izvršen u okviru
obavljanja delatnosti.
2.Uvoz dobara u Republiku.
2.2. Poreski obveznik i poreski dužnik
Poreski obveznik PDV-a definisan je kao lice koje samostalno obavlja promet dobara i
usluga ili uvozi dobra, u okviru obavljanja delatnosti.
Delatnost predstavlja trajnu aktivnost proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga u cilju
ostvarivanja prihoda.
Zakon razlikuje poreskog obveznika i poreskog duznika. Dakle, obveznik PDV-a je uvek i
poreski dužnik, ali poreski dužnik ne mora da bude i obveznik PDV-a.
Obveznik PDV-a je: proizvođač, trgovac na veliko, trgovac na malo, uvoznik i pružalac usluga,
odnosno lica koja obavljaju delatnost iz oblasti proizvodnje, trgovine, uslužnih delatnosti,
poljoprivrede i šumarstva, rudarstva i drugih privrednih delatnosti kao i preduzetnici –
samostalne trgovinske radnje, ugostiteljske radnje, proizvodno i uslužno zanatsvo, samostalne
profesionalne delatnosti advokati, prevoznici, konsultanti, udruženja građana, fizička lica i druga
lica.
2.3. Poreska osnovica
1. Naknada kao poreska osnovica kod prometa dobara i usluga
Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga, jeste iuznos naknade (u novcu, stvarima ili
uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge,
uključujući i subvencije koje su neposredno povezane sa cenom tih dobara ili usluga, u koju nije
uključen PDV.
4
Osnovica poreza kod prometa dobara i usluga je neto naknada, naknada u koju nije
uključen PDV. Kada je poznat iznos bruto naknade (naknade u koju je uključen PDV),
neto naknada, kao poreska osnovica, izračunava se sledeći način:
Neto naknada =
Ukoliko naknada ili njen deo nije izražen u novcu, nego u dobrima ili uslugama, osnovicu za
obračun poreza čini tržišna vrednos tih dobara ili usluga, na dan njihove isporuke, u koju nije
uključen PDV.
Subvencije koje su neposredno povezane sa cenom dobara ili usluga jesu svi novčani iznosi,
stvari, usluge i druge beneficije, koje primalac dobara ili usluga, ili drugo lice, obezbeđuje kao
protivuslugu ili posebnu pogodnost isporučiocu za primljeno dobro ili uslugu.
2. Poreska osnovica kod posebnih vidova prometa dobara i usluga
U posebne vidove prometa dobara i usluga koji se izjednačava sa prometom dobara i usluga
uz naknadu spadaju:
Uzimanja dobara koji su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe
osnivača, potrebe njegovih zaposlenih ili drugih lica (uzimanje dobara bez naknade u
neposlovne svrhe ima karakter sopstvene potrošnje);
Svaki drugi promet dobara bez naknade;
Iskazani rashod (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine utvrđene u skladu sa Uredbom o
količini rashoda (kalo rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća PDV;
Upotreba dobara koji su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe
osnivača, zaposlenih ili drugih lica, u neposlovne svrhe;
Pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade za lične potrebe osnivača,
zaposlenih ili drugih lica, pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa
tih dobara i usluga može odbiti u potpunosti ili srazmerno.
U svim navedenim slučajevima prometa dobara i usluga, za koje postoji obaveza obračuna PDV-
a, jer je ispunjen prethodno navedeni uslov da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa tih
dobara i usluga može odbiti u potpunosti ili srazmerno, osnovica poreza je nabavna cena,
odnosno cena koštanja tih ili sličnih dobara i usluga, u momentu prometa bez naknade, u koju
nije uključen PDV (neto cena).
Nabavna cena, odnosno cena koštanja dobara i usluga, kao poreska osnovica, utvrđuje se na jedan
od sledećih načina:
Kod uzimanja dobara koja su deo poslovne imovine, cena koštanja dobara je cena po
kojoj se isto dobro (uzimajuci u obzir sve karakteristike dobara koja utiču na njegovu
cenu, starost, očuvanost), u trenutku prometa, može nabaviti – kupiti na tržištu.
5

6. Poreska osnovica kod licitacije
U slučaju prodaje dobara putem licitacije, odnosno aukcijske prodaje, poresku osnovicu čini
krajnja cena dobra postignuta na licitaciji, bez PDV-a. Osnovica za obračun poreza ne umanjuje
se za iznos aukcijske provizije, tj. predstavlja troškove prometa dobara i koa takva čini deo
naknade za promet dobara.
7. Izmena poreske osnovice
U slučaju naknade izmene poreske osnovice, zbog povećanja ili smanjenja naknade, do čega je
došlo nakon izvršenog prometa dobara ili usluga, poreski obveznik je dužan da u skladu sa
izmenom, ispravi (smanji ili poveća) obračunati PDV.
U slučaju smanjenja poreske osnovice, poreski obveznik – isporučilac dobara ili usluga dužan je
da umanji obračunati PDV, ali po ispunjenju zakonom poreskih uslova:
Ako je do smanjenja poreske osnovice došlo zbog vraćanjarobe, poništenja ugovora o
isporuci dobara ili usluga ili naknadno odobrenih popusta koji su ugovoreni u momentu
vršenja prometa dobara ili usluga (npr. obračunavanje popusta zbog plaćanja računa u
kraćem roku od ugovorenog, količinskog rabata i sl.), poreski obveznik – isporučilac
dobara ili usluga može umanjiti obračunati PDV, ako je poreski obveznik – primalac
dobara ili usluga izmenio odbitak prethodnog poreza i o tome pismeno obavestio
isporučioca dobara ili usluga.
Ako je do smanjenja poreske osnovice došlo zbog naplaćanja naknade, obračunati PDV
po tom osnovu može se smanjiti samo ako je to utvrđeno pravosnažnom sudskom
odlukom o zaključenom stečajnom postupku ili prinudnom poravnanju. U slučaju
primanja naknade ili njenog dela, nakon smanjenja poreske osnovice zbog navedenog
razloga, obveznik je dužan da na primljeni iznos naknade obračuna PDV.
U slučaju povećanja naknade, bez obzira na razlog povećanja, poreska osnovica se
povećava i poreski obveznik (isporučilac) je dužan da izvrši izmenu poreske osnovice,
odnosno obračunatog PDV-a. Lice koje je dalo (platilo) povećanu naknadu ima pravo na
izmenu prethodnog poreza samo ako je po tom osnovu dobilo ispostavljen račun od
isporučioca.
Ako se nakon izvršenog uvoza izmeni poreska osnovica (smanji ili poveća), utvrdjena u
skladu sa carinskim propisima, poreski obveznik je dužan da izvrši izmenu plaćenog
PDV-a, na način i pod uslovom propisanim zZakonom.
Izmena poreske osnovice, odnosno obračunatog PDV-a, vrši se u poreskom periodu u kojem je
nastala izmena, odnosno u poreskom periodu u kom je osnovica smanjenja, u kom je povećana
naknada naplaćena, u kome je doneta pravosnažna sudska odluka ili u kom je došlo do izmene
poreske osnovice za uvezena dobra ili usluge.
8. Obračun vrednosti iskazan u stranim valutama (konverzija)
Naknada za promet dobara i usluga izražena u stranoj valuti preračunava se na vrednost u
domaćaoj valuti primenom srednjeg kursa centralne banke koji važi na dan nastanka poreske
obaveze.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti