Zaštita prava i interesa djeteta

I UVOD

1. Zaštita prava i interesa djeteta

Tema ovog seminarskog rada je zaštita prava i interesa djeteta. Ovdje ćemo se
osvrnuti, odnosno koristiti Konvenciju o pravima djeteta , UN-ovu deklaraciju o
ljudskim pravima, Ženevsku deklaraciju o pravima djeteta...

Porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva, te stoga stariji članovi porodice
treba da imaju puno obzira i ljubavi prema djeci, kako bi oni odrastali u
normalnoj, sretnoj porodici, porodici koja će uticati na bolje obrazovanje djeteta,
porodici koja će ukazivati djetetu na etičke, moralne, humane vrijednosti
čovjeka, kako bi dijete stasalo i izraslo u jednu zrelu, moralnu, obrazovanu i
lijepo odgojenu, pristojnu i odgovornu ličnost koja će biti korisna , prije svega
sebi i svojoj porodici, a zatim i čitavoj zajednici kojoj pripada, i upravo u tome
smatramo da je značaj ove teme.

2. Porodica i porodična prava prema deklaraciji

U već pomenutoj Konvenciji o pravima djeteta, naglašava se da su UN u Općoj
deklaraciji o ljudskim pravima proglasili da periodu djetinjstva pripada posebna
zaštita i pomoć. Porodica kao temeljna društvena grupa, kao i sredina u kojoj
dijete boravi ima ulogu da pruži djetetu pomoć i zaštitu . Psiholozi su, također,
uvjerenja da djetetu treba pružiti punu zaštitu, ljubav, učiti dijete poštovanju
kako bi se ono na pravi način pripremilo na samostalan život u budućnosti, kako
bi živjelo u duhu mira, dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti.

Posebne mjere zaštite i prava interesa djeteta istaknute su u Ženevskoj
deklaraciji o pravima djeteta iz 1924. godine. UN su je usvojili 20. novembra
1959 godine, te su priznata

porodična prava

gdje spadaju sljedeća prava:

1. Zaštita privatnosti porodičnog života.
2. Ravnopravnost, međusobno pomaganje članova porodice.
3. Obaveza roditelja da osiguraju zaštitu interesa i dobrobiti djeteta i

njihova odgovornost u podizanju, obrazovanju i odgoju djeteta.

4. Obaveza države da osigura zaštitu porodice i djeteta.

Pružanje starateljske zaštite djeci bez roditeljskog staranja i
odraslim osobama koje nisu sposobne da se brinu same o sebi,
svojim interesima, pravima

i imovini

Navedena prava priznata su u članku 23. i 24. Međunarodnog pakta o
gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i statutima i odgovornim
instrumentima specijalnih službi i međunarodnih organizacija koje se bave
zaštitom djece.

Konvencija o pravima djeteta navodi da je djetetu zbog njegove tjelesne i
duševne nezrelosti potrebna posebna zaštita, uključujući zaštitu prije i poslije
rođenja.

3. Izdržavanje djeteta

Jedan od najvažnijih vidova pomoći djetetu jeste materijalno izdržavanje djeteta.
Dakle, u pitanju je

plaćanje neophodnih troškova djeteta

, kao što su :

troškovi

vezani za ishranu, odijevanje, naobrazbu,stanovanje, odmor i rekreaciju i sl.

Prema tome, jasno je da izvršavanje ove dužnosti je pretpostavka za vršenje svih
ostalih prava i dužnosti, pa zbog toga ono ima veliki značaj za dijete.

njegovu važnost ukazuje i to što ova obaveza ostaje i onda kada roditeljsko
pravo kao cjelina prestane punoljetstvom djeteta.

Konvencija o pravima djeteta

normira da država priznaje svakom djetetu pravo na životni standard primjeren
fizičkom, mentalnom, duhovnom i društvenom razvoju djeteta. Kad je u pitanju
izdržavanje djeteta, država preduzima odgovarajuće mjere za pomoć, radi
ostvarivanja ovog prava , a u slučaju potrebe treba da osigura i materijalnu
pomoć i programe pomoći , kao i mjere radi osiguranja dobijanja i izdržavanja
od strane roditelja ili drugih lica finansijskih odgovornih za dijete.

Ova obaveza

nadživljava roditeljsko pravo, tj.ostaje i nakon punoljetstva, ali može prestati i
ranije , naravno ako stupi u radni odnos, pa bude sposobno samostalno se
izdržavati.

4. Imovina djeteta

Kad su u pitanju dužnosti i prava roditelja prema imovini djeteta onda treba reći
da maloljetno dijete može posjedovati i vlastitu imovinu, dakle imovinu posebnu
u odnosu na imovinu roditelja.Iako takve situacije nisu česte, zakonodavac nije
propustio regulisati dužnosti i prava roditelja prema imovini djeteta. Ove
dužnosti i prava se odnose samo onu imovinu koju je dijete dobilo nasljedstvom,
poklonom ili po nekom drugom zakonskom osnovu,

dok imovinu koju je dijete

Konvencija o pravima djeteta

Član 279. Porodičnog zakona FBiH („Službene novine FBiH“, br. 35/05)

djeteta. Ova deliktna odgovornost nije uvijek ista, već ovisi od uzrasta djeteta.
Za štetu koju trećem licu prouzrokuje dijete do navršene 7.godine života,
roditelji odgovaraju bez obzira na svoju krivicu , a za štetu prouzrokovanu od
djeteta starijeg od 7.godine odgovaraju osim ako dokažu da je šteta nastala bez
njihove krivice.

8. Djeca i parnične radnje

Radi ostvarenja boljih interesa i zaštite djece, roditelji mogu ovlastiti drugo lice
( punomoćnika ) da preduzme pojedine pravne poslove, odnosno parnične radnje
ako je on sam spriječen ili nedovoljno stručan za njihovo preduzimanje.
Međutim, ovo drugo lice se ne pojavljuje kao zakonski zastupnik djeteta, već
kao punomoćnik roditelja.

II GLAVNI DIO

Po Konvenciji o pravima djeteta zaštita prava i interesa djeteta se spominje kroz
slijedeće članove:

Član 1

U svrhu na koju se ova konvencija odnosi,dijete označava svaku osobu mlađu od
18 godina, osim ako se zakonom koji se primjenjuje na dijete granica
punoljetnosti ne odredi ranije.

Ovim članom se naglašava da se osoba smatra punoljetnom u slučaju da zaključi
brak ili da se zaposli. Maloljetnik stariji od 15 godina, koji radi i ostvaruje
prihode, dužan je doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje isto
tako,dijete je dužno doprinositi za svoje izdržavanje i onda kada ima imovinu i
prihode iz te imovine.Međutim roditelji su dužni izdržavati svoje dijete i nakon
punoljetstva u sljedećim slučajevima:

Ako se djeca nalaze u redovnom školovanju,roditelji su dužni prema svojim
mogućnostima,osigurati im izdržavanje i nakon punoljetstva a najdalje do
navršene 26 godine života osim ako redovno školovanje nije u tom vremenu
završeno iz opravdanih razloga.

Član 2

1.Države stranke poštivat će i osigurat svakom djetetu na svom području prava
navedena u ovoj konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim
roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje
kože,spola,jezika,vjere,političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog,etničkog ili
socijalnog podrijetla ,imovine,teškoća u razvoju,obiteljskog podrijetla ili kakve
druge okolnosti.

2.Države stranke poduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika
diskriminacije ili kažnjavanja koji polaze od položaja djelatnosti, izraženog
mišljenja ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova porodice.

Država dakle treba osigurati zaštitu djeteta,njegovim roditeljima ili zakonskim
skrbnicima u pogledu rase, boje kože, spola,jezika,vjere,političkog i drugog
uvjerenja.

Član 3

Član 1. Konvencije o pravima djeteta

Član 2. Konvencije o pravima djeteta

U smislu ovog zakona porodicu čine:

Muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, srodnici po krvi u pravoj liniji
bez ograničenja, srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s četvrtim stepenom,
srodnici po tazbini zaključno s drugim stepenom, osobe koje su živjele zajedno
u porodičnoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca, te osobe koje imaju
zajedničku djecu, usvojitelj i usvojenik, skrbnik i štićenik.

Nasilje u porodici je:



Svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisila na integritet osobe



Svako drugo postupanje jednog člana porodice koje može prouzročiti ili
izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol



Prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede
dostojanstva



Fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna povreda ili ne



verbalni napadi, vrijeđanje,psovanje,nazivanje pogrdnim nazivima i
drugi načini grubog uznemiravanja



Spolno uznemiravanje,



Uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja,



Protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili
komuniciranja s trećim osobama



Oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini

Zdravstveni radnik, radnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik,
socijalni pedagog i radnik odgojno-obrazovne ustanove dužni su prijaviti
policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u
porodici za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti.

Sud može počinitelju nasilja u porodici izreći sljedeće zaštitne mjere:

a) obavezan psihosocijalni tretman
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja
c) zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju
d) udaljavanje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora
e) osiguranje zaštite osobe izložene nasilju
f) obavezno liječenje od ovisnosti
g) oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili upotrijebljen u

počinjenju prekršaja