Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri

obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89

Zdenka Lakić

Povijesni arhiv Slavonski Brod
A. Cesarca 1
Slavonski Brod

M O G U Ć N O S T I PRIMJENE M E Đ U N A R O D N O G

STANDARDNOG BIBLIOGRAFSKOG OPISA NEKNJIŽNE

G R A Đ E PRI OBRADI ZBIRKE PLAKATA I LETAKA U

ARHIVU

U D K 025.31:930.25 Stručni članak

930.253:659.133.1

U radu se ukazuje na trajnu dokumentarnu vrijednost plakata, letaka i si. sitnog

tiska, kao izvora za povijesna, kulturološka, sociološka i druga istraživanja. Utvrđuju se

okolnosti u kojima se ove vrste gradiva tretiraju kao arhivsko gradivo, ali se istodobno
ističu i prednosti interdisciplinarnog pristupa izboru metodologije opisivanja ove vrste

gradiva te izrade znanstveno-obavijesnih pomagala. Ukazuje se i na mogućnosti primje

ne Međunarodnog standardnog bibliografskog opisa za neknjižnu građu (akronim ISBD

/NBM/) pri izradi analitičkih inventara za zbirke plakata, letaka i drugog sitnog tiska u

arhivima, uz naglašavanje potrebe da se obvezno, uz bibliografski opis, dodaje signatura
arhivskog fonda kojem gradivo pripada, sažetak te predmetna i kronološka odrednica,
kao pristupnice za pretraživanje nakon unosa podataka u računalo.

Prilikom preuzimanja u arhiv i valorizacije stampata, u ovom slučaju plakata i

letaka, polazimo prije svega od činjenice, da su i oni dokumenti svoga vremena te da
su bogat izvor obavijesti za znanstvenike raznih istraživalačkih područja, kao i za

brojne druge korisnike koje je nemoguće sve i predvidjeti. Do sada su u arhivima
najčešći istraživači bili povjesničari, međutim, danas sve više u arhiv dolaze i

Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri
obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89

publicisti, muzeolozi, povjesničari umjetnosti i brojni drugi profili istraživača. Povjesni
čari, još uvijek najčešći korisnici, sve više su orijentirani na istraživanje povijesti kao
totaliteta zbivanja, pa su im stampata jedan od značajnijih izvora. K tome se pojavljuju
brojna nova znanstvena područja koja se istražuju interdisciplinarno ili imaju za predmet
istraživanja neočekivane teme, pa stoga neminovno raste i zanimanje za nove nekonven
cionalne vrste povijesnih izvora, kao tragova koji nastaju najrazličitijim oblicima ljudske
djelatnosti i zapisani su na svim vrstama medija.

Osobito se u istraživanju povijesti

bogate i raznovrsne kulturne baštine hrvatskog nacionalnog korpusa tek otvaraju nova,
nedovoljno istražena područja. Jedno od njih je i povijest sredstava javnog priopćavanja
i komunikologije uopće te povijest promidže, jednog od najkompleksnijih segmenata

javnog djelovanja raznih službenih i neslužbenih, organiziranih, ali i neorganiziranih

individualnih subjekata. Plakati i letci su za istraživanje takvih tema nezaobilazan izvor.
Oni su samo dio tih novih dokumenata što se umnožavaju u velikom broju primjeraka,

kao grafički izraz kojim se želi postići populariziranje ideoloških, političkih, umjetničkih
ili pragmatično-obavijesnih poruka javnosti. Po Josefa Müller-Brockmannu plakati su i
više od toga, tj. "pravi barometri društvenih, ekonomskih, političkih i kulturnih zbivanja
i međuodnosa, kao i ogledalo intelektualnih i praktičnih zbivanja".

U budućnosti će

zanimanje za povijest plakata i drugog tzv. sitnog tiska, kao specifičnog oblika javnog
komuniciranja, nesumnjivo biti sve veći. Ne samo daje taj tisak nosilac brojnih podataka,
već izaziva i veliko zanimanje mlađe generacije za plakat (engl,

poster;

franc,

affiche)

koji postaje i predmet sakupljanja

, što upućuje na to da će i povjesničari morati sve više

istraživati snažne promidžbene, političke, ideološke, socijalne i estetske učinke plakata
na svijest ljudi u povijesnom razdoblju koje istražuju. Sociolozi će sve više istraživati
utjecaje raznih oblika vizualnih komunikacija na formiranje dobnih, socijalnih, političkih
i drugih društvenih struktura, a interes povijesti umjetnosti za plakat, kao oblik grafičkog
dizajna, ne treba posebno ni naglašavati.

Odvija se brzi "proces prestrukturiranja standardnog modela dokumentacije",

a broj i složenost medija brzo raste. Tako se na plakate, letke i drugi tzv. sitni tisak
sve češće nailazi i u arhivu, kako u sklopu preuzetih arhivskih fondova, tako i u

GROSS, Mirjana. Historijska znanost: razvoj, oblik, smjerovi. Zagreb: Institut za hrvatsku povijest,

1976, str. 242.

MÜLLER-BROCKMANN, Josef. Geschichte der visuellen Kommunikation. Teufen (Schweiz): Ver

lag Arthur Niggli, 1971. Citat preuzet iz publikacije: PAVIČIĆ, Snježana. Hrvatski politički plakat

1940-1950. Zagreb: H PM, 1991, str. 11.

Arhivistički standardi i postupci Državnog arhiva Québeca. Zagreb: HDA, 1994, str. 143.

GOTTHARDI-ŠKILJAN, Renata. Plakat u Hrvatskoj do 1941 : prinos proučavanju hrvatskog plakata:

Katalog izložbe. Zagreb: Kabinet grafike JAZU, 1975, str. 3.

PAJALIĆ, Dubravko. Zaštita nekonvencionalne arhivske građe u Arhivu Hrvatske. Referat na XII.

posvetovanjuo strokovnih in tehničnih vprašanjih v arhivah, Radenci, 28.3. - 31.3.1990.

Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri
obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89

gradivo čuvaju knjižnice. Ako je navedeno gradivo dio nekog arhivskog fonda koji
se preuzima, a osobito ako je unikatno, tada ono može biti tretirano i kao arhivsko
gradivo. Zakonska regulativa o tome kada tiskano i umnožavano gradivo trajno čuva
knjižnica, a kada arhiv, nije do kraja razrađena. Zakon o bibliotečnoj djelatnosti i
bibliotekama definira u čl. 1, da uz druge svoje zadaće knjižnice naročito: nabavlja

ju, sakupljaju, sređuju, čuvaju, obrađuju stručnim bibliotečnim metodama i daju na

korištenje knjige i drugu bibliotečnu građu (tiskane i na drugi način umnožene
publikacije i rukopise, audiovizualni materijal i si.).

1 0

Pod tiskanim ili umnože

nim stvarima istim su Zakonom u čl. 53 obuhvaćene sve publikacije: "(knjige,
brošure, skripta, separati, časopisi, novine, geografske karte, umjetničke repro
dukcije, muzička izdanja, katalozi, programi, razglednice, plakati i si.) i njihovi
dodaci (grafikoni, tabele, obrasci, gramofonske ploče i si.) umnoženi tehničkim
sredstvima (tiskarskim strojevima ili na drugi način), bez obzira na to jesu l i
namijenjeni prodaji, odnosno besplatnom raspačavanju"." Sve tiskare, i drugi
subjekti koji umnožavaju publikacije, navedene u čl. 53, po Zakonu su obvezni (čl.
50) dostavljati Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu petnaest primjeraka
"od svake tiskane ili umnožene stvari (obvezni primjerci)"

1 2

, međutim, u praksi to

čine uglavnom samo veće tiskare i nakladnici dok manje, osobito lokalne tiskare i
nakladnici, rijetko ispunjavaju svoje obveze.

Iz Zakona proizlazi da bi se jedino u NSB-u mogla naći cjelovita nacionalna

tiskana produkcija i to u mjeri u kojoj tiskare i nakladnici ispunjavaju svoje obveze.
Zakon im ne nalaže dostavljanje obveznog primjerka zavičajnim zbirkama pri lokal
nim knjižnicama, iako to neke tiskare čine na osnovi izravnog dogovora s određenom
knjižnicom, a NSB samoinicijativno šalje po jedan obvezni primjerak knjižnicama u
Rijeci, Osijeku, Splitu, Zadru, Puli i Dubrovniku.

1 3

Same tiskare navedeno gradivo

ne čuvaju u svojim pismohranama, osim ako to nisu njihove vlastite publikacije.

Zakonu o bibliotečnoj djelatnosti i bibliotekama sve su knjižnice dužne čuvati knjige,
zbirke knjiga i drugu bibliotečnu građu i poduzimati mjere za njihovu zaštitu, a
posebno se u čl. 7 upozorava da na "jedinstvene i rijetke primjerke knjiga, zbirke
knjiga, rukopise i drugu bibliotečnu građu koja ima svojstvo spomenika kulture,

1 0

Narodne novine, 29 (1973), br. 25, str. 433 (dalje NN).

1 1

Isto, str. 438.

1 2

Isto, str. 437.

1 3

PASB, f. Muzej radničkog i NOP za Slavoniju i Baranju, inv. br. 35, spis br. 6/1989. Okružnica "Propisi

o dostavljanju obveznih primjeraka NSB-u u Zagrebu" br. RP-74/1989. i na poleđini Okružnice pismo
voditeljice Odjela za nabavu Eleonore Sarić.

1 4

Pravilnik o sređivanju, rukovanju i čuvanju registraturne i arhivske građe. Slavonski Brod, Plamen,

1983, str. 10.

Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri

obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89

odnosno koja je od posebnog značenja ili vrijednosti, osim propisa iz ovog zakona,

primjenjuju se i propisi o zaštiti spomenika kulture".

Međutim, rijetke su zbirke

registrirane kao spomenici kulture, a knjižnice su živi, dinamični organizmi u kojima
se knjige i drugo tiskano gradivo korištenjem brže uništi. Druge publikacije zbog
zastarijevanja postaju knjižnicama balast i one ih nakon određenog vremena, da bi
dobile slobodan prostor za nove jedinice knjižnog gradiva, otpisuju po prosudbi
komisije same knjižnice, bez obveze prethodnog provjeravanja da li N S B ili neka
druga knjižnica navedeno tiskano gradivo posjeduje, osim u slučaju prestanka rada

knjižnice.

1 6

N i Naputak za provođenje revizije i otpisa građe u knjižnicama Republi

ke Hrvatske iz 1993. nije ovu problematiku pobliže regulirao, osim za knjižnice koje

primaju obvezni primjerak, imaju zavičajnu zbirku ili zbirku građe koja je registri
rana kao spomenik kulture.

Budući da arhivi imaju posebno značajnu ulogu u trajnom čuvanju pisanih

povijesnih izvora, jer čuvaju unikatno gradivo koje se u pravilu ne posuđuje van
ustanove, to je važnija i njihova uloga u trajnom čuvanju posljednjih primjeraka
tiskanog gradiva, a osobito tzv. "sive literature" (literature koja se umnožava, ali ne
distribuira uobičajenim kanalima) i isto tako svih vrsta nekonvencionalne građe,

umnožavane osobito na lokalnoj razini. Ukoliko se ne bi poduzimale posebne mjere
za očuvanje ove vrste gradiva, unatoč snažnog razvoja informacijskih sustava,
neke bi publikacije mogle s vremenom postati potpuno nedostupne istraživači
ma i tako biti "zauvijek izgubljene za pojedinačnu zemlju pa čak i za čitav
svijet", na stoje već upozoreno u literaturi.

1 8

Zbog slabe sačuvanosti sitnog

tiska, a kod nas osobito zbog ratnih razaranja, postoji realna opasnost da
nestanu posljednji primjerci nekih publikacija, pa i letaka i plakata, što može
motivirati arhive da preuzimaju i obrađuju zbirke tiskanog gradiva, iako ono nije
tipično arhivsko gradivo i to osobito onda ako na području djelatnosti arhiva ne

postoji knjižnica koja sustavno vodi zavičajnu zbirku.

Važeći Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima

1 9

kao i Prijedlog nacrta Zakona

o arhivskom gradivu i arhivima

2 0

to omogućavaju, jer se uz ostale vrste, u arhivsko

gradivo uključuju i "plakati, tiskanice i slikopisi". Zakonska regulativa tako ostavlja
mogućnost da se tiskano gradivo čuva i u arhivima i u knjižnicama, a na samim je

1 5

NN, 29 (1973), br. 25, str. 434.

1 6

Isto, str. 436, čl. 37-39.

1 7

Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske, 1993, br. 5, str. 14-15.

1 8

LINE, Maurice - VICKERS, Stephen. Univerzalna dostupnost informacija (UAP): Program poboljša

vanja nacionalne i međunarodne dobave i snabdijevanja publikacijama. Zagreb: HBD, 1989, str. 16,
67-71.

1 9

NN, 1978,br.25.

2 0