Fizika – Teorija
1.Osnovni pojmovi kinematike
–
Kinematika je oblast fizike u kojoj se
proucava kretanje tela bez razmatranja
uzroka koji su kretanje izazvali. Da bi se
moglo govoriti o kretanju potrebno je da
postoje barem dva tela, jedno koje se krece i
drugo u odnosu na koje se kretanje obavlja.
Kretanje definisemo kao promenu polozaja
jednog tela u odnosu na drugo. Referentnim
telon nazivamo telo u odnosu na koje se
obavlja kretanje. Referentni sistem
predstavlja referentno telo sa koordinatnim
sistemom koji mu je pridruzen. Posmatrajuci
kretanje tela makroskopskih dimenzija cesto
je moguce umesto kretanja svih delica
ovakvog tela posmatrati kretanje materijalne
tacke kojom predstavljamo celo telo. Pod
materijalnom tackom podrazumevamo
makroskopsko telo cije se dimenzije u datom
kretanju mogu zanemariti. To ne znaci da su
dimenzije tela koje posmatramo kao
materijalnu tacku zanemarljive vec da se u
datom slucaju kretanja moze smatrati da se
sva masa tela nalazi u jednoj tacki. Kretanje
tela je translatorno ako svi delici tog tela
opisuju u toku kretanja medjusobno paralelne
putanje. Kretanje tela je rotaciono ako se svi
delici tog tela krecu po kruznim putanjama
koje leze u medjusobno paralelnim ravnima
pri cemu se centri kruznica nalaze na jednoj
pravoj liniji, osi.
2.Brzina
– Promena polozaja u toku vremena
naziva se brzina. Srednju brzinu definisemo
kao kolicnik promene vektora polozaja Δr i
intervala vremena Δt u kojem je doslo do
promene Vsr=Δr/Δt. Vektor srednje brzine
ima isti pravac i smer kao i vektor Δr.
Trenutnu brzinu definisemo kao granicnu
vrednost kolicnika promene radijus vektora i
intervala vremena u kojem je ta promena
polozaja ostvarena V=lim(Δt→0)Δr/Δt. Brzina
je vektorska fizicka velicina okarakterisana
pravcem smerom i intenzitetom. Jedinica je
m/s.
3.Ubrzanje
– U slucaju kada se brzina tela
menja u toku vremena kazemo da se telo
krece ubrzano. Srednje ubrzanje materijalne
tacke definisemo kao kolicnik promene
vektora brzine ΔV=V2-V1 i intervala vremena
Δt u kojem se ta promena dogodila.
asr=^V/^t. Vektor srednjeg ubrzanja ima isti
pravac i smer kao i vektor ΔV. Trenutno
ubrzanje tela definisemo kao granicnu
vrednost kolicnika promene brzine tela i
intervala vremena kojem je promena brzine
ostvarena asr=lim(Δt→0)ΔV/Δt.
4.Kinematika ravnomerno ubrzanog
kretanja
–x=x0+v0t+(axt[2])/2;ax=0;
x=x0+v0t.
5.Kinematika
rotacionog
kretanja
materijalne tacke –
φ=φ0+w0t+(αt[2])/2;
w=√w0[2]+2α*(φ-φ0); v=ds/dt=r*(dφ/dt)=rw;
a=dv/dt=r*(dw/dt)=rα; φ-ugaoni pomeraj;
Ugaona brzina i ugaono ubrzanje se mogu
definisati kao vektorske velicine.
6.Osnovni pojmovi dinamike. Impuls.
Centar mase
– Dinamika je oblast fizike ciji
predmet proucavanja su uzroci kretanja i
mirovanja tela kao i karakter tako nastalog
kretanja. Jedna od osnovnih karakteristika
tela je inercija tela odnosno svojstvo tela da
se opire promeni stanja kretanja odnosno
mirovanja. Masa tela je kvantitativna mera
njegove inercije. Jedinica za masu je kg. Sila
je kvantitativna mera uzajamnog delovanja
tela. Impuls je vektorska fizicka velicina
definisana kao proizvod mase tela i brzine
tela. Jedinica je [p]=kgm/s. P=mv.
7.Njutnovi zakoni dinamike
– 1.NjZ-
Z.inercije: Svako telo teostaje u stanju
mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog
kretanja sve dok pod delovanjem neke sile ne
bude prinudjeno da to stanje kretanja
odnosno mirovanja promeni. 2.NjZ-osnovni
z.dinamike: Pod delovanjem sile stalnog
intenziteta telo se krece ravnomerno ubrzano
pri cemu je ubrzanje tela srazmerno sili koja
na to telo deluje a obrnuto srazmerno masi
tela. F=ma; F=Δp/Δt. Jedinica kgm/m[2].
3.NjZ-Z.akcije i reakcije: Pri interakciji
izmedju dva tela sila kojom prvo telo deluje
na drugo po intenzitetu i pravcu jednaka je sili
kojom drugo telo deluje na prvo ali su im
smerovi suprotni. F12= -F21.
8.Galilejev princip relativnosti –
dv/dt=(du/dt)+(dv’/dt); s’
du/dt=0; a=a’;
F=ma; F’=m’a’.
9.Sile inercije
– U ubrzanom neinercijalnom
sistemu referencije pojavljuju se sile cije
poreklo nije izazvano interakcijom izmedju
dva tela vec ubrzanim kretanjem jednog
referentnog sistema u odnosu na drugi. Te
sile nazivamo inercujalnim silama a nastaju
usled inercije tela, odnosno teznje telada
zadrzi prethodno stanje kretanja-mirovanja.
ma=F+Fi; Fi= -ma0. Smer inercije je suprotan
u odnosu na smer vertora ubrzanja
neinercijalnog sistema referencije. Inercijalna
sila u slucaju krivolinijskog kretanja usmerena
je od centra krivine i iz tog razloga se naziva
se centrifugalna sila.
10.Tezina tela
– Tezina tela Q predstavlja
silu kojom telo deluje ne horizontalnu
povrsinu na koju je postavljeno odnosno silu
kojom telo zateze konac o koji je okaceno. U
slucaju kada je fizicki sistem u stanju
mirovanja tezina tela proporcijalna je njegovoj
masi Q=mg. U slucaju kada telo ima ne nultu
komponentu ubrzanja duz vertikalnog pravca
na telo deluju sile inercije sto dovodi do
promene tezine tela. Pri tome je masa tela
kao velicina koja predstavlja unutrasnje
svojstvo tela- u slucaju malih brzina –ostala
nepromenjena. Ako telo nedeluje na podlogu
na koju je postavljeno kazemo da se nalazi u
bestazinskom stanju.
11.Zakon odrzavanja impulsa
– Fizicki
sistem definisemo kao skip tela koja
interaguju kako sa telima unitar skupa tako i
sa telima koja su izvan tog skupa. Izolovani
fizicki sistem definisemo kao skup tela koja
interaguju samo sa telima koja se nalaze
unutar tog skupa dok se interakcije sa telima
koja se nalaze van skupa mogu zanemariti.
Po zakonu akcije i reakcije brzine promene
impulsa dva tela koja medjusobno interaguju
jednake
su
Δp2/Δt=
-Δp1/Δt;
p1’+p2’=p1“+p2“=p=const. Ukupan impuls
sistema na pocetku intervala vremena Δt
jednak je ukupnom impulsu sistema na kraju
tog intervala vremena a kako je u pitanju
proizvoljno izabran interval vremena
zakljucujemo da se ukupan impuls fizickog
sistema nemenja u toku vremena.
12.Trenje
– Na mestu dodira izmedju dva
tela nastaje veoma slozena interakcija
izmedju atoma odnosno molekula koji
predstavljaju osnovne strukturne elemente
ovih tela. Sila trenja nastaje na mestu dodira
dva razlicita tela ili izmedju razlicitih delova
istog tela kada se nalaze u stanju relativnog
kretanja ili mirovanja. Spoljasnje trenje:
Interakcija izmedju dva cvrsta tela koja se
dodiruju zavisice od karaktera relativnog
kretanja jednog tela u odnosu na drugo. Telo
miruje na nekoj povrsini uprkos delovanju sile
koja tezi da ga pomeri. Max. sila trenja
mirovanja srazmerna je normalnoj
komponenti sile kojom telo deluje na podlogu.
Ftr=μ0N. Ukoliko telo klizi po nekoj povrsini
na njega deluje u smeru suprotnom od smera
kretanja sila trenja klizanja. Ftr=μN.
Koeficijent trenja mirovanja i klizanja zavise
od vrste tela koja se dodiruju kao i od
uglacanosti dodirne povrsine. Usled
deformacije povrsine cvrstog tela po kome se
kotrljane odvija kao i deformacije tela koje se
kotrlja nastaje trenje kotrljanja. Ftr,k=ƒk*(N/r).
Unutrasnje trenje: U slucaju kada se telo
krece kroz supstancijalnu sredinu javlja se
opiranje sredine u vidu sile koju nazivamo
otpor sredine odnosno sila viskoznog trenja.
13.Osnovni pojmovi dinamike rotacije
–
Inercijalne osobine tela koje rotira zavise
kako od mase tela tako i od njenog rasporeda
u odnosu na trenutnu osu rotacije. Moment
inercije predstavlja kvantitativnu meru za
inerciju tela pri rotacionom kretanju. U slucaju
materijalne tacke moment inercije dat je
sledecim izrazom I=mr[2]. U slucaju sistema
tela cije su dimenzije mnogo manje od
njihovog rastojanja od ose rotacije
I=Σ,N(i=1)mi*ri[2]. Stajnerova teorema:
Moment inercije oko neke ose jednak je zbiru
momenata inercije u odnosu na paralelnu osu
koja prolazi kroz centar mase tela i kvadrata
rastojanja izmedju osa. Ia=Ic+md[2]
14.Moment impulsa
– Moment impulsa L
materijalne tacke u odnosu na tacku 0
definisemo sledecim izrazom L=r(*)p, pri
cemu je sa r zadat vektor koji spaja tacku 0 i
polozaj materijalne tacke, a sa p je zadat
impuls materijalne tacke. Intenzitet momenta
impulsa zavisi kako od intenziteta vektora r i
p tako i od ugla α koji ovi vektori zaklapaju i
iznosi: L=r*p*sinα, u slucaju rot. kretanja:
L=IW.
15.Moment sile
– Moment sile u odnosu na
proizvolno izabranu tacku 0 definisemo na
sledeci nacin M=r(*)F. Intenzitet momenta
sile odredjuje se iz izraza M=r*F*sinα.
Moment sile bice jednak nuli u tri slucaja:
1.pravac sile prolazi kroz osu rotacije r=0,
2.sila je po intenzitetu jednaka nuli F=0,
3.vektori r i F imaju isti ili suprotan smer α=0
ili α=180. Krak sile d definisemo kao najkrace
rastojanje od pravca delovanja sile do ose
rotacije M=dF. Spreg sila definisemo kao
sistem dve sile jednakih intenziteta a
suprotnih smerova.
16.Osnovna
jednacina
dinamike
rotacionog
kretanja
dL/dt=M;
M=(d/dt)*(IW)=I*(dW/dt)=Iα.
17.Ravnoteza tela
– Uslucaju kada je
kretanje tela ravnomerno kazemo da se telo
nalazi u stanju dinamicke ravnoteze. Telo se
nalazi u stanju staticke ravnoteze ako se
nalazi u stanju mirovanja -u odnosu na
okolna tela. Telo se nalazi u stanju labilne
ravnoteze ako se posle izvodjenja iz
ravnoteznog polozaja po prestanku delovanja
sile koja ga je izvela iz ravnoteze ne vraca u
prethodni polozaj. Uslov ravnoteze
materijalne tacke Σ,N(i=1)Fi=0.
18.Rad
– Elementarni rad definisemo kao
skalarni proizvod sile i vektora pomeraja
dA=F*dr. Jedinica za rad je dzul [A]=J=Nm.
Rad sile na putu proizvoljnog oblika dobija se
kao suma elementarnih delova koje sila izvrsi
na beskonacno malim odsecima na koje se
moze podeliti ceo out. A=dA1+dA2+...+dAn.
19.Energija
– Energija tela predstavlja
sposobnost tela da izvrsi rad. Telo vrsi rad
troseci rezerve energije. Energija postoji u
razlicitim oblicima u zavisnosti od stanja
odnosno svojstva tela koje se moze koristiti
pri vrsenju rada. Kineticka energija
predstavlja sposobnost tela da izvrsi rad na
nacin svog kretanja. Ek=½mV[2]. Izvrseni rad
na nekom pomeranju tela jednak je razlici
kineticke energije na kraju i na pocetku
pomeranja. A12=ΔEk=Ek2-Ek1. Potencijalna
energija predstavlja svojstvo tela da izvrsi rad
na osnovu svog medjusobnog polozaja.
20.Kineticka energija rotacije kruznog tela
– Ek=½IW[2]; Ek=½W[2]Ic+½mW[2]d[2];
Ek=½mVc[2]+½IzW[2].
21.Zakon odrzanja energije
– U fizickom
sistemu u kojem deluju samo konzervativne
sile moguce su transformacije kineticke
energije u potencijalnu i obratno ali ukupna
energija fizickog sistema ostaje konstantna u
toku vremena. E=Ek+Ep=const. Ukupna
energija u izolovanom fizickom sistemu je
konstantna.
22.Snaga
– Snaga je skalarna fizicka velicina
definisana kao brzina vrsenja rada P=dA/dt.
Jedinica za snagu je vat [P]=W=J/s. Usled
gubitka izazvanih razlicitim uticajima kao sto
je sila trenja u realnim situacijama od interesa
je poznavanje odnosa izmedju korisne snage
uredjaja i ulozene snage. Korisna snaga
uredjaja Pk uvejk ce biti manja od ulozene
snage Pu. Pk=ηPu.
23.Deformacije elasticnih tela
– Pod
deformacijom podrazumevamo promenu
dimenzija ili oblik tela. Kazemo da su
deformacije elasticne ako se po prestanku
delovanja sile telo vraca u prvobitno stanje.
Ako se telo po prestanku dejstva sile ne
vraca u u prvobitno stanje deformaciju
nazivamo plasticnom. Sva cvrsta tela
mozemo podeliti na izotopska i anizotopska.
Za izotopska su svi pravci u telu ekvivalentni,
anizotopska tela ispoljavaju razlicita svojstva
u razlicitim pravcima. Tipicni predstavnici
anizotopskih tela su kristali.
24.Napon
- dejstvo spoljasnje sile na
elasticno telo izaziva reakciju njegovih
elasticnih sila koje teze da telu vrate oblik koji
je imalo pre deformacije. Pod delovanjem
spoljasnih i elasticnih sila telo ce se naci u
ravnoteznom –napregnutom stanju. Ovo
stanje opisuje se fizickom velicinom koja se
naziva napon. σ=F/S. Jedinica za napon je
[σ]=N/m[2]. Velicina deformacije opisuje se
relativnom deformacijom koju definisemo kao
odnos apsolutne deformacije tela ΔV i
prvobitne vrednosti velicine V koja
karakterise oblik i dimenzije tela δ= ±ΔV/V.
25.Hukov zakon
– U podruciju linearne
deformacije tela napon je proporcionalan
relativnoj deformaciji σ=Ey*δ. Karakteristicna
deformacija cvrstog tela nastaje delovanjem
sprega tangencijalnih sila na cvrsto telo. Na
ovaj nacin nastaje deformacija smicanja koja
se
ispoljava
medjusobno
paralelnimpomeranjem slojeva tela. Poseban
slucaj deformacije smicanja nastaje kada pod
dejstvom sprega sila dodje do uvrtanja oko
jedne ose. Ovako nastalu deformaciju
nazivamo deformacija torzije.
26.Osnovni pojmovi mehanike fluida
– Rec
fluid koristi se kao zajednicki naziv za
tecnosti i gasove. Za razliku od cvrstih tela
fluidi nemaju stalan oblik vec uzimaju oblik
suda u kome se nalaze. Za promenu oblika
fluida potrebno je dejstvo izuzetno male sile
za razliku od cvrstih tela koja se znatnom
silom opiru promeni oblika. Mehanika fluida
predstavlja oblast mehanike u kojoj se
proucavaju zakoni ravnoteze i kretanja
tecnosti i gasova. Fluide posmatramo kao
supstancijalne sredine u kojima
zanemarujemo unutrasnju strukturu. Delici
fluida su makroskopski mali delovi
supstancijalne sredine ali jos uvek dovoljno
veliki da u sebi sadrze ogroman broj
osnovnih strukturnih elemenata kao sto su
atomi ili joni. Pri opisivanju makroskopskih
ponasanja fluida koristi se pritisak koji
definisemo kao normalnu silu po jedinici
povrsine p=F/S.
27.Statika fluida. Paskalov z. Arhimedov z.
– U okviru statike fluida proucavaju se uslovi i
zakonitosti pod kojima se fluidi nalaze u
stanju ravnoteze. PZ: Ako se masene sile u
fluidu mogu zanemariti u stanju mehanicke
ravnoteze pritisak u celom fluidu je
konstantan. Paskalov zakon je nasao siroku
primenu u tehnici pre svega u razlicitim
hidraulicnim sistemima kao sto su hidraulicne
prese ili zidraulicne dizalice. F1/S1=F2/S2.
AZ: Na svako telo potopljeno u fluid ako se
nalazi u stanju mehanicke ravnoteze deluje
sila potiska jednaka tezini telom istisnute
tecnosti. Fp=ρƒVtg. Plivanje tela: Ako se
cvrsto telo unese u fluid od zavisnosti odnosa
gustine tela i gustine fluida realizovace se
jedan od sledeca tri slucaja: 1.ρt>ρƒ –telo
tone u fluid, na dno, 2.ρt=ρƒ –telo pluta –
lebdi, 3. ρt<ρƒ –telo pliva u tecnosti.
28.Osnovni pojmovi dinamike idealnog
fluida. Jednacina kontinuiteta
– Kretanje
fluida mozemo zamisljati kao svojevrsno
klizanje tankih slojeva fluida jednih po
drugima. Fluide kod kojih se trenje izmedju
slojeva nastalo ovakvim klizanjem moze
zanemariti nazivamo idealnim. U slucaju
kada se trenje izmedju slojeva ne moze
zanemariti nazivamo viskoznim. Strujna linija
je kriva linija na kojoj su u svakoj tacki linije,
vektori brzine delica fluida tangente na liniju.
Zatvorena povrsina koju formira vise strujnih
linija naziva se strujna cev. Kretanje fluida je
stacionarno ako razliciti delici fluida pri
prolasku kroz istu tacku prostora imaju iste
brzine. Jednacina kontinuiteta: Proizvod
povrsine poprecnog preseka strujne cevi i
brzine fluida kroz poprecni presek cevi
konstantna je velicina za sve poprecne
preseke strujne cevi SV=const.
29.Bernulijeva jednacina
– U slucaju
stacionarnog proticanja idealnog nestisljivog
fluida zakon odrzanja mehanicke energije
izrazava se Bernulijevom jednacinom.
P+½ρV[2]+ρgh=const. BJ: U slucaju
stacionarnog proticanja idealnog nestisljivog
fluida zbir statickog, dinamickog i
hidrostatickog pritiska konstantan je duz
jedne strujne linije.
30.Toricelijeva teorema
– Brzina isticanja
tecnosti iz suda jednaka je brzini koju bi imalo
telo pusteno da slobodno pada od nivoa
slobodne povrsine tecnosti do otvora suda.
Ν=√2gh.
31.Dinamika viskoznih fluida
– Viskoznost
fluida predstavlja pojavu unutrasnjeg trenja.
Kretanje fluida mozemo zamisliti kao klizanje
jednog tankog sloja fluida po drugom uz
delovanje sile trenja na slojeve. Njutnov
z.viskoznosti: Izmedju paralelnih plocica
postavljenih na rastojanju h koje se krecu
relativnom brzinom Vo deluje sila viskoznosti
ciji modul je srazmeran brzini Vo, povrsini
plocice S, a obrnuto srazmeran rastojanju
izmedju plocica h. Fv=ηS*(Vo/h). Protok Q
viskoznog fluida kroz cilindricnu cev moze se
izracunati pomocu Poazejeve formule
Q=πρ*((P1-P2)/8ηl)*R[4].
32.Osnovni pojmovi termodinamike.
Idealan gas
– Fizicki sistem koji je sastavljen
od velikog broja strukturnih elemenata
predstavlja makroskopski sistem. U okviru
staticke fizike na osnovu svojstva cestica koje
cine makroskopski sistem i na osnovu
zakona njihovog kretanja odredjuju se
osobine
makroskopskog
sistema.
Termodinamiku mozemo definisati kao fizicku
teoriju kojom se opisuje ponasanje
makroskopskih sistema. Termodinamicki
parametri su velicine koje daju informaciju o
stanju unutar makrosistema kao i o odnosu
sistema i okoline. Jacina stanja je
matematicki izraz predstavljen skupom
termodinamickih parametara koji su
neophodni da se potpuno opisu osobine
makroskopskog sistema i njegov odnos sa
okolinom. Termodinamicka ravnotreza je
termodinamicko stanje koje se ne menja u
toku vremena. Prelazak makroskog sistema
iz jednog termodinamickog stanja u drugo
ostvaruje se termodinamickim procesom pri
cemu je ova promena pracenja promenom
termodinamickih
parametara.
Termodinamicki parametar koji odredjuje
ravnotezu medju termodinamickim sistemima
naziva se temperatura. Karakteristican
makroskopski sistem predstavlja model
idealnog gasa. U interlalu temperatura i
pritisaka u kojima se razliciti gasovi ponasaju
na isti ancin moguce je koriscenje
aproksimacije idealnog gasa.
33.Jednacina stanja idealnog gasa
–
Proizvod pritiska i zapremine idealnog gasa
srazmeran je apsolutnoj temperaturi i broju
cestica idealnog gasa. pV=NkT; pV=nRT-
Klapejronova jednacina.
34.Zakon idealnog gasa
– Bojl-Mariotov
zakon opisuje izotermske procese u idealnom
gasu a glasi: U izotermskim procesima u
kojima se broj cestica koje cine idealan gas
ne menja proizvod pritiska i zapremine gasa
konstantna je velicina. pV=const. Sarlov
zakon opisuje izohorske procese koji se
odvijaju uz konstantan broj cestica idealnog
gasa a glasi: U izohorskim procesima u
kojima se ne menja broj cestica u toku toku
procesa kolicnik pritiska gasa i apsolutne
temperature je konstantna velicina p/T=const.
Gej-Lisakov zakon izobarske procese koji se
odvijaju uz konstantan broj cestica idealnog
gasa a glasi: U izobarskim procesima u
kojima se ne menja broj cestica u toku
procesa kolicnik zapremine gasa i apsolutne
temperature konstantna je velicina.
V/T=const.
36.Unutrasnja energija idealnog gasa
–
Unutrasnja energija termodinamickog
sistema jadnaka je sumi razlicitih oblika
energije svih cestica koje cine sistem.
Unutrasnju energiju termodinamickog
sistema predstavljamo kao sumu kineticke
energije i razlicitih oblika potencijalne
energije nastale medjusobnim delovanjem
cestica. Promena unutrasnje energije zavisi
samo od promene temperature ΔU=3/2(nRT)
a ne i od nacina na koji je temperaturska
promenaizvrsena. Fizicke velicine sa ovim
svojstvima nazivamo stanja termodinamickog
sistema.
37.Prvi princip termodinamike
– Kolicina
toplote dovedena nekom termodinamickom
sistemu trosi se delimicno na rad
termodinamickog sistema protiv spoljnih sila
a delimicno na promenu unutrasnje energije
termodinamickog sistema. ΔQ=ΔA+ΔU.
38.Puasonova formula
– γ=Cp/Cv-
Puasonova konstanta; pV[γ]=const.-
Puasonova formula.
39.Drugi princip termodinamike
– Toplota
moze spontano prelaziti samo sa toplijeg tela
na hladnije; obrnut proces prelaska toplote sa
hladnijeg tela na toplije je neverovatan.
Nemoguce je napraviti toplotnu masinu koja
bi svu kolicinu toplote primljenu od grejeca
transformisala u rad. Η=A/Q1=(Q1-|Q2|)/Q1.
42.Provodjenje toplote
– Provodjenje
toplote ostvaruje se u slucaju neposrednog
kontakta dva tela ili razlicitih cestica tela. Da
bi doslo do provodjenja toplote neophodno je
da temperature tela koja su u kontaktu budu
razlicite. Furijeov zakon: Da bi se ostvario
proces provodjenja toplote potrebno je da
postoje nehomogenost u temperaturskom
polju odnosno oblasti sa razlicitim
temperaturama. dQ= -λ*(∂T/∂X)dSdT.
Toplotni fluks predstavlja kolicinu toplote koja
u jedinici vremena prodje kroz datu povrsinu
S u datom smeru. Фt=dQ/dt.
43.Prenosenje toplote konvekcijom
–
Strujanje fluida iz oblasti u kojoj je
temperatura T1 u oblas u kojoj je temperatura
T2 praceno je prenosom toplote iz jedne
oblasti u drugu. Ovaj oblik prenosa toplote
pracen je prenosom supstance. Ova svojstva
imaju samo tecnosti i gasovi te je prenos
toplote konvekcijom moguc samo u fluidima.
Фt=ρSνcΔT; qk=(dФt/dS)no=ρcΔTν.
44.Prenosenje toplote zracenjem
– U
okviru elektrodinamike pokazuje se da
naelektrisane cestice pri ubrzanom kretanju
emituju elektromagnetne talase. Emitovani
elektomagnetni talasi prenose energiju
elektromagnetnog polja od izvora u okolni
prostor. Telo koje potpuno apsorbuje
elektromagnetno zracenje koje na njega
padne nazivamo apsolutno crno telo. Idealno
crno telo ne postoji u prorodi. Kirhofov zakon:
Za sva tela je odnos spektralne emisione
moci i spektralnog koeficijenta aporpcije
jednak spektralnoj emisionoj moci apsolutno
crnog tela.
Stefan-Bolcmanov zakon:
Emisiona moc apsolutno crnog tela
srazmerna je cetvrtom steλpenu apsolutne
temperature.I,CT(e)=σT[4].
Vinov zakon:

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti