„Ovo je vreme krupnih kapitala i krupnih igrača sposobnih da emituju svoje interese, uticaje i 

moć  celinom  planetarnog  prostora.  Saglasno  tom  imperativu  podstiču  se  i  odvijaju  procesi 

ujedinjavanja i integracija, ali i novih oblika osvajanja, potčinjavanja i dominacije

1

UVOD

Globalizacija potiče od engleske reči „

the globe“

  što znači Zemlja, zemaljska kugla, 

okruglo ili loptasto nebesko telo, pri čemu globalizacija obuhvata sve društvene procese i odnose 

koji imaju planetarni karakter, koji se manifestuju u svim aspektima svetskih zbivanja.

 

Globalizacija predstavlja povezivanja koja prevazilaze okvire nacionalne države, a cilj 

im je povećanje ekonomskog rasta i bogatstva.

„Globalizacija   upućuje   na   sliku   sveta   kao   zajedničkog   prostora   u   kome   se   niti 

međuzavisnosti   -   tehnološke,   političke,   ekonomske   i   ekološke   -   pletu  ogromnom   brzinom, 

poništavajući   geografske   distance,   univerzalizujući   demokratski   oblik   vlasti   i  uvećavajući 

bogatstvo." Dakle, osnovno obeležje globalizacije jeste tehnološka revolucija, odnosno stvaranje 

globalne ekonomije sa svetom bez granica i univerzalnom kulturom: jednake forme, moderne 

tehnologije, tržišne ekonomije i demokratija. 

Pristalice  globalizacije  smatraju  da  je  to  proces  koji  vuče  ka  društvenom  progresu  u 

svim  njegovim  aspektima  (ekonomsko-političkom,  tehnološkom,  kulturno-naučnom), 

doprinoseći da svi (i bogati i siromašni) postaju bogatiji. 

Na  drugoj  strani  su  oni  koji  smatraju  da  je  globalizacija  isključivo  "Projekat 

dominacije  Zapada",  nove  imperijalne  politike  i  "amerikanizacije"  sveta.  Dok  za  jedne 

globalizacija označava integraciju sveta i stvaranje globalne ekonomije i kulture, za druge ona 

označava podele i sukob civilizacija. Za dobitnike ona predstavlja civilizacijski napredak, dok 

je za gubitnike destruktivna sila, koja produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, stvarajući 

uslove da bogati budu još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

1

 Đuro Kovačević

, Neizbežnosti globalizacije

,  

www.sac.org.yu/slike/5791820031202politika.doc.

I GLOBALIZACIJA

1.POJAM GLOBALIZACIJE

„Globalizaciju   možemo   definisati   kao   proces   ekonomskog,   političkog,   socijalnog   i 

kulturnog delovanja na nadnacionalnom nivou, koji na globalnom nivou menja ustaljene političke, 

privredne, socijalne i kulturne odnose. Bitna determinanta ovog procesa je tehnološki razvoj koji 

omogućava prostorno i vremensko smanjivanje sveta.

2

U   drugoj   polovini  XX  veka   nastupio   je   novi   ekonomski   talas   tzv.   globalizacije. 

Globalizacija predstavlja povezivanja koja prevazilaze okvire nacionalne države, a cilj im je 

povećanje ekonomskog rasta i bogatstva.

Pet dimenzija globalizacije, društvo, politika, ekonomija, kultura i životna sredina ne 

mogu sasvim striktno odvojiti jedna od druge, već se prožimaju. Ova povezanost ne samo 

između aktera, već i između oblasti predstavlja jednu od posebnosti globalizacije.

Osnovni   ekonomski   aspekti   globalizacije   jesu   liberalizacija,   privlačenje   investicija   i 

privatizacija. Glavnu ulogu na tržištu imaju multinacionalne korporacije.

Jedna   od   propratnih   pojava   globalizacije   jeste   i   regionalizacija,   odnosno   regionalna 

integracija u svetu. Svet je podeljen na tri bloka: evropski, tj. Evropsku uniju, azijsko-pacifički, tj. 

ASEAN i severno-američki, tj. NAFTA.

Dublja  analiza  suštinskih  dimenzija  globalizacije  podrazumeva  napuštanje  starog, 

načina  mišljenja  i  okoštalih  ideoloških  dogmi  koje  polaze  od  teritorijalnih  ograničenja  etno-

nacionalnih posebnosti i zatvorenosti. Ona ima u vidu činjenicu da na svetskoj sceni ne deluju 

samo državno-nacionalni, već i naddržavni, međudržavni i nedržavni akteri, kao novi subjekti 

globalno-svetskih odnosa (transnacionalne kompanije; transnacionalne tehnološke i saobraćajne 

celine;  raznovrsni  kulturni  i  verski  pokreti;  nevladine  organizacije;  svetske  i  regionalne 

institucije i organizacije; veliki informatički sistemi; Internet; globalni mediji: i dr.). 

2

 

Prof. dr Tihomir Gligorić (2007): 

Osobine naroda, 

BINA, Banja Luka, str.95;

background image

globalizacija označava integraciju sveta i stvaranje globalne ekonomije i kulture, za druge ona 

označava podele i sukob civilizacija. Za dobitnike ona predstavlja civilizacijski napredak, dok 

je za gubitnike destruktivna sila, koja produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, stvarajući 

uslove da bogati budu još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Suština  problema  odnosa  prema  globalizaciji  nije  u  opredeljenju  "za"  ili  "protiv" 

globalizacije (ili tranzicije), odnosno za jednu od suprotstavljenih (rivalskih) struja. S obzirom 

da  je  globalizacija  realnost,  bitno  je  da  se  od  simplifikovanih  uvida  i  analiza  pređe  na 

kompleksno poimanje globalizacije, kako bi se, zahvatanjem njenih krajnje različitih obeležja, 

savlađivale  i  potiskivale  negativne,  a  maksimalno  koristile  i  afirmisle  njene  pozitivne 

dimenzije, pogotovo što savremeni oblik globalizacije, za razliku od svih predhodnih, upravo 

zbog ogromne međuzavisnosti pojedinačnih društava, ima šansu da se relativno stabilizuje na 

(istorijski) relativno duži vremenski period, bez obzira na sve nepravde koje sa sobom nosi, pre 

svega, prema nerazvijenom delu sveta.

Globalizacija  danas  rađa  raznovrsne  izazove,  rizike  i  nejednakosti.  Kao  takva,  ona 

predstavlja  veliku  neizvesnost,  ali  i  različite  alternative  (realne  opcije).  i  to:  demokratski  (i 

humaniji)  ili  autoritarni  svetski  poredak;   "održivi  razvoj"  ili  ekološko  i  tehnološko 

samouništenje  planete;  stabilniji  razvoj  međunarodnih  odnosa  ili  novi  talasi  globalizacije  i 

regionalna  sukobljavanja;  racionalno  usmeravanje  globalizacijskih  tokova  ili  ciklične  smene 

svetskog  haosa;  jačanje  političke  demokratije  ili  umnožavanje  autoritarnih  režima,  praćenih 

masovnom represijom; i dr. Koja će alternativa u budućnosti biti dominantna, pokazaće vreme.

4

2.1.Pozitivni aspekti globalizacije

Proces   globalizacije   se,   često,   prikazuje   kao   široko   polje   mogućnosti   za   sve, 

uspostavljanjem ekonomskih principa na osnovu trgovinske deregulacije, maksimalne integracije 

4

  Miodrag Đorđević,Globalizacija i tranzicija,Teme, časopis za društvene nauke, br.1/2007.str.61-64.

svetskog tržišta i fleksibilnošću radne snage u pogledu najamnina i uslova rada, privatizacijom i 

deregulacijom.

Osnovni pozitivni aspekti procesa globalizacije su:

globalizovana i modernizovana privreda zahteva viši nivo obrazovanja i 

kvalifikovanosti radne snage 

u savremenim uslovima globalizacije ljudski resursi i znanje 

predstavljaju najznačajniji privredni resurs i imaju presudan značaj za ostvarivanje efikasnog 

pirvrednog   i   društvenog   razvoja.   Znanje   ima  značajan   uticaj   na   efikasno   ostvarivanje 

informaciono zasnovane saradnje pojedinih zemalja i pojedinačnih kompanija u okviru širih 

regija, jer se bez dobrih stručnjaka ne mogu efikasno koristiti ni drugi faktori razvoja;

ujednačavanje uslova i regulative domaćih i stranih ulaganja  

-  

u procesu 

globalizacije   dolazi   do   promene   u   strukturi   ulaganja   sa   težištem   na   ulaganja   u  naučno-

istraživački i kreativni rad (u cilju prihvatanja novih ideja i konkretnih  pronalazaka),   kao   i 

njihova   raspodela prema   sektorima,   uz   istovremeno  usaglašavanje     carinskih     propisa, 

spoljnotrgovinskog   poslovanja   i   uslova proizvodnje i preduzetništva i dr.

povećanje izgleda za zapošljavanje  

-  

ubrzani razvoj zemalja i regiona i 

modernija   infrastruktura   omogućavaju   brže   zapošljavanje   i   otvaranje   novih  privrednih 

kapaciteta;

veća sloboda kretanja roba i kapitala  

-  

proces globalizacije svetske privrede, 

preko   liberalizacije,   neizostavno   snažno   utiče   na   kreiranje   ekonomskih   politika   savremene 

države, a naročito onih manjih i onih koje su u razvoju ili tranziciji, čime     su     tehnološki 

proces     i     konkurencija     (kombinovani     sa     procesom  liberalizacije) snizili barijere za 

međunarodne   tokove   roba   i   usluga   i   faktora  proizvodnje   te   je   povećan   interes   za 

međunarodnu   specijalizaciju   doveo   do  nagle   ekspanzije   međunarodnih   ekonomskih 

transakcija;

povećana su strana ulaganja u rentabilne privredne grane i delatnosti – 

uz

 

pomoć i povoljno kreditiranje malih i srednjih preduzeća, jer imaju veću propulzivnost 

i adaptibilnost u uslovima globalizacije tržišta;

background image

okreću  obnovi  morala  i  humanističkim  vrednostima  (socijalna  briga,  zdravstvena  zaštita, 

školovanje i dr.);

3.

Ulaganje  velikih  napora  za  demokratizaciju  političkog  života,  počev  od 

lokalnih zajednica, sa aktivnom lokalnom samoupravom, preko nacionalne države "sa manje 

i  više  suvereniteta"  (EU),  do  demokratije  na  globalnom  nivou,  koja  podrazumeva  učešće 

država u nadnacionalnim institucijama i organizacijama;

4.

Međusobno  obogaćivanje  i  ukrštanje  civilizacija  (pluralizam  kultura  i 

nacionalnih identiteta), a ne sukobi civilizacija i poništavanje nacionalnih kultura; i dr.

         Ovo su samo neki od opštih (strateških) pravaca tranziciono-reformske orijentacije 

u uslovima globalizacije, koji se stalno moraju imati u vidu, pre svega, na svetsko-globalnom 

nivou.  Iz  takve  orijentacije  proizilaze  konkretni  i  veoma  teški  zadaci.  Ukoliko  se  brže  ne 

nalaze  odgovarajuća  rešenja,  globalizacija  može  da  dovede  veliki  broj  zemalja  u  položaj 

gubitnika, sa teškim posledicama po budućnost čovečanstva.

Po mišljenju nekih teoretičara, danas nedostaje svetska vlada, koja bi bila odgovorna za 

efikasnije  (i  pravednije)  rešavanje  globalnih  problema  koje  izbacuje  na  površinu  proces 

globalizacije, budući da OUN, sa Savetom bezbednosti, nije pogodna za to. Umesto toga, sada 

postoji  sistem  koji  bi  se  mogao  nazvati  "globalno  upravljanje  bez  globalne  vlade",  odnosno 

sistem  sa  relativno  malo  globalnih  institucija  za  globalno  upravljanje,  tako  da  najveći  broj 

nerazvijenih  zemalja  nema  nikakav  uticaj  na  globalnu  politiku  odlučivanja  koja  ih  se  tiče. 

Vreme je da se izvrše određene promene, pre svega, u sferi međunarodnih ekonomskih odnosa, 

kako bi se zaustavio proces globalne nestabilnosti koji je danas na sceni.

6

2.2.Negativni aspekti globalizacije

globalizacija   dovodi   do   ukidanja   klasičnog   pojma   ekonomskog   i 

političkog  suvereniteta   zemalja  

-  

u   međunarodnim   odnosima   sila   ima   prednost   nad 

pravom koje samo daje legitimitet onome što ima prednost. A pošto su   Sjedinjene 

Američke   Države   najmoćnija   država,   onda   međunarodni   ugovori  nameću   nepotrebna 

ograničenja te moći. I zato što je toliko moćna Amerika nije obavezna da baš svakoga 

6

 

Miodrag Đorđević,Globalizacija i tranzicija,Teme, časopis za društvene nauke, br.1/2007.str.61-64.

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti