Karl Marks
Naslovna
UVOD
Karl Heinrich Marx (Trier, Njemačka, 5. maj 1818. – London, Engleska, 14. mart 1883.,
njemački filozof, uticajan politički ekonomist, revolucionar, organizator "Međunarodne udruge
radnika". U svojim razmišljanjima dotiče široku lepezu pitanja, najpoznatiji je po svojoj analizi
historije u terminima borbe klasa, sažetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika u Komunističkom
manifestu: „Historija svih do sada postojećih društava je historija borbe klasa“.
1. MARXOV DIJALEKTIČKI METOD
Dijalektika je pojam preuzet od starih Grka, koji u svom izvornom određenju znači da se
kroz protivrječnosti stavova, dva ili više sagovornika, dođe do objektivne istine. Grci su razvili
sistem naivne, zdravorazumske dijalektike, čiji je rodonačelnik Heralit i „
Panta rei
“, sve teče,
ovaj život je vječna vatra, koja se s mjerom pali, i s mjerom gasi. Međutim, oni su dijalektiku,
posebno Sokrat, poimali kroz protivrječje suprostavljenih pojmova, i ona je prevashodno bila
pojmovno – teoretski, a ne historijsko – stvarni definisana. Cjelokupnu historiju društva čovjeka,
njegovu spoznaju, Marx sagledava kroz prizmu načina proizvodnje date epohe. Prema njemu
ideje nisu supstracija i temelj postojećeg svijeta, već je materijalni život, taj koji određuje
duhovni, politički, državni, pravni i svijet činjenica. Kod njega je dijalektika, historija sama po
sebi, kao historija klasnih materijalističkih borbi, sukob materijalnih interesa, iz ovog sukoba se
rađaju ideje, oblici društvene svijesti, političke grane i institucije. S pravom možemo reći da je
njegova dijaletkika materijalistička.
Sljedbenici Marxa njegov dijalektički materijalizam su vulgarizovali. Da materijalna
proizvodnja, direktno bez stvaralačkog posredovanja čovjeka, mehanički određuje oblike
društvene svijesti, političke i pravne institucije. Kada imamo ovo stajalište u okviru marxizma,
da materijalna proizvodnja direktno, mehanički određuje odlike društvene svijesti, političke i
pravne institucije, onda ovo stajalište definišemo kao
vulgarni Marxizam
,
vulgarni
materijalizam
. Tipični predstavnici vulgarnog marxizma su: Karl Kaucki, Bernštajn, Rener i dr.
Usljed nedostatka vremena Marxu nije pošlo za rukom da na jednom mjestu sistematski
izloži povratan uticaj oblika društvene svijesti, pravnih i političkih institucija, na materijalističku
bazu društva. Iako se u njegovom opisu vidi koliko kultura, oblici društvene svijesti, religija,
ideologija, književnost, umjetnost nisu samo puki, mehanički izrazi date zbilje, nego proizvodi i
rezultat slobodne, stvaralačke kreativnosti čovjeka, i da imaju uticaj na dinamiku – statiku
socijalne baze društva. Marx je bio oduševljen grčkom umjetnošću, posebno epikom Homera,
dramom Shakespearea, te je uvijek naglašavao koliko velika stvaralačka umjetnost, nadilazi
svoje vrijeme i da izražava materijalnu supstancu istog.
2. MARXOVO POIMANJE HISTORIJE I DRUŠTVA
Marx nije historiju posmatrao kao jednu vrstu voluntarizma, samotoka, već je njene
odrednice posmatrao kroz objektivne nužnosti klasne borbe, potčinjenih i vladajućih. Ovaj klasni
supstrat određuje historijsko kretanje, koje je uvijek kretanje ka višem, ka progresu. Marx, kada
je riječ o poimanju historije, od Hegela preuzima jedno dominantno načelo, da je stepen
historijskog progresa, uvijek proporcionalan sa stepenom razvoja ljudske slobode i opšteljudske
emancipacije. Mada preuzima ovo načelo od Hegela, on se s njim razilazi u jednom njegovu,
drugom određenju, jer Hegel polazi od paradigme, kada se kroz povjesni proces konstruira
država, historijski proces je završen, to je kraj historije, jer je ostvaren najviši stepen slobode.
Marx polazi od predpostavke: Ondje gdje je država, tu je vlast, moć, ona je negacija
slobode čovjeka. Jer država je klasna tvorevina, a ondje gdje je vladavina, država, tu je na djelu
političko otuđenje, nesloboda, ropstvo, podaništvo čovjeka kao takvog.
Marx cjelokupnu historiju, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao historiju klasnih
borbi, gdje vodi i razjašnjenje ovog klasnog antagonizma, u konstituciji jednog društva –
socijalizma, njegova diktatura proleterijata, kao prelaznog oblika ka komunizmu.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti