Disanje bakterija
SADRŽAJ
UVOD......................................................................................................................................... 2
1. POJAM BAKTERIJA............................................................................................................3
2. ZNAČAJ I ULOGA BAKTERIJA........................................................................................ 4
3. GRAĐA BAKTERIJA............................................................................................................5
4. PREPOZNAVANJE (IDENTIFIKACIJA) BAKTERIJA......................................................6
4.1. Oblici bakterija.........................................................................................................6
4.2. Razmnožavanje bakterija......................................................................................... 7
5. DISANJE BAKTERIJA.........................................................................................................9
5.1. Anaerobna respiracija.............................................................................................11
5.2. Aerobna respiracija................................................................................................12
ZAKLJUČAK........................................................................................................................... 15
LITERATURA..........................................................................................................................16
UVOD
Bakterije predstavljaju najbrojniju skupinu organizama. Većina jednostaničnih bakterija
nužna je za održavanje života ostalih makroorganizama na zemlji. Bakterije se nalaze na tlu i
u vodi. Značaj bakterija je višestruk jer obuhvata skoro sve sfere života na planeti. Veličina
bakterija je različita i nije stalna. Bakterije nisu vidljive, u većini slučajeva, golim okom.
Postoji više oblika bakterija. Prema obliku stanice imamo kuglaste bakterije, stapicaste,
spiralne i bakterije L-oblika. Takođe bakterije možemo razvrstati po Gramu. Tu spadaju gram
pozitivne i gram negativne bakterije. Bakterije se mogu razmnožavati na više načina. Prosta
dioba je tip razmnožavanja pri kome se jedna ćelija dijeli na dvije nove ćelije-bakterije.
Ćelijsko disanje bakterija je proces razlaganja organskih materija do krajnjih proizvoda
ugljen-dioksida, vode i oslobođene energije. Razlikujemo dva tipa ćelijskog disanja. To su
anaerobna i aerobna respiracija. Anaerob je organizam kome nije neophodan kiseonik za rast.
Pojedinim aerobima je neophodan kiseonik jer oni ne mogu anaerobno da vrše fermentaciju
odnosno disanje.
2

su hemijski elementi približno zastupljeni kao u stanicama viših organizama. Oni su većinom
sadržani u makromolekulima (stanične bjelančevine, nuklearne kiseline, kompleksni
ugljenhidrati, i masti u citoplazmi i staničnim ovojnicama).
2. ZNAČAJ I ULOGA BAKTERIJA
Značaj i uloga bakterija je mnogostruka i obuhvata skoro sve sfere života na našoj planeti.
Neke od njih su:
Bakterije
azotofiksatori
imaju sposobnost da azot iz atmosfere prevode u amonijak
koji biljke mogu da koriste za sintezu proteina. Najveći dio neorganskog azota nalazi
se u atmosferi u obliku gasa i kao takav je za biljke neupotrebljiv. Ove bakterije žive
u simbiozi sa korjenima biljki mahunarki (pasulj, djetelina). Bakterije koriste šećere
koje biljke stvaraju fotosintezom, a za uzvrat ih snabdijevaju solima azota.
Mnoge vrste simbiotnih bakterija predstavljaju dio normalne flore u organizmima
životinja, odnosno čovjeka (pod simbiozom se podrazumijeva zajednički život dva ili
više organizama. Kada svi članovi imaju koristi onda se takav zajednički život naziva
mutualizam, takva je na primjer bakterija Escherichia coli (ešerihija) koja živi u
crijevima čovjeka i pomaže u varenju hrane. Članovi normalne flore sprečavaju
širenje patogenih bakterija, ali ako se članovi normalne flore uklone djelovanjem
antibiotika, onda dolazi do bujanja patogenih bakterija. Bakterije normalne flore
mogu izazvati oboljenje kod svog domaćina ako se nađu u tkivima i organima u
kojima normalno ne žive na primjer ešerihija može izazvati upalu mokraćne bešike.
Bakterije su nezamjenljivi organizmi za eksperimente na polju genetičkog
inženjeringa. U bakterije se može ubaciti ljudski gen za neki protein i bakterije će
sintetisati taj protein. Tako se danas bakterije koriste za proizvodnju insulina,
hormona rasta i drugog.
Neke bakterije proizvode antibiotike.
Patogene bakterije izazivaju oboljenja biljaka, životinja i ljudi. Izazivači su i
epidemija (pojava brojnih slučajeva oboljenja ljudi u određenom području).
4
3. GRAĐA BAKTERIJA
Veličina stanica pojedinih bakterijskih vrsta je različita i nije stalna. Dužina im se kreće od
0.3 do 20 μm, a promjer od 0.5 do 2.0 μm, pa možemo zaključiti da bakterije nisu vidljive
golim okom. Promjene u veličini bakterija mogu nastati zbog djelovanja različitih faktora kao
što su toplota, promjena pH vrijednosti, te starost bakterijske kulture.
Citoplazma
je polutekuća tvar koja čini najveći dio bakterijske stanice. U njoj se
dešava većina metaboličkih procesa jer sadrži organske i neorganske tvari te organele.
Nukleoid ili jezgrina tvar
je ekvivalent jezgre. Slobodno je rasprostranjena u
središnjem dijelu citoplazme. Pretežno sadrži DNK (Deoksiribonukleinska kiselina) te
RNK (Ribonukleinska kiselina), zbog čega kažemo da je nosilac nasljednih uputa.
Plazmidi
imaju funkciju nasljednog aparata koji je nezavisan o jezgrinoj tvari.
Kružnog su oblika i u njima se nalaze geni. Najznačajniji plazmidi određuju
rezistentnost bakterija na antibiotike (R-faktori).
Ribosomi
su kuglastog oblika, većim dijelom sastavljeni od RNK. To su mjesta gdje
se dešava sinteza bjelančevina. Mogu biti slobodni ili vezani za citoplazmatsku
membranu.
Membrana
je debela 5 do 10 nm i vidljiva je elektronskim mikroskopom. Sastoji se
od slojeva fosfolipida i bjelančevina. Obavlja razne funkcije važne za život
bakterijske stanice: reguliše ulazak tvari, izlazak proizvoda razgradnje i osmotsku
ravnotežu.
Stanična stijenka
je čvrsta i elastična tvorevina građena od peptidoglikana (mureina).
Gotovo sve vrste bakterija posjeduju ovaj stanični dio koji ih okružuje i štiti
unutrašnjost bakterijske stanice od mehaničkih oštećenja i promjene pritiska.
Kapsula i glikokalis
su sluzave tvorevine na površini stanica nekih vrsta bakterija
(kapsulogene bakterije). Stvaraju ih enzimi na membrani stanice, a izlučuju se na
površini stanične stijenke. Štite bakteriju od djelovanja fagocita, infekcije
bakteriofaga i od nepovoljnih uticaja okoline.
Bičevi ili flagele
(lat. flagellum – bič) omogućavaju pokretanje nekim bakterijama
(najčešće bacilima). Izbijaju iz bazalnih tjelešaca smještenih dijelom na unutrašnjoj
strani citoplazmatske membrane, a dijelom na staničnoj stijenci. Građeni su od
bjelančevina flagelina, malih su dimenzija i vidljivi samo elektronskim mikroskopom.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti