JU MSŠ ŽIVINICE

POLJOPRIVREDNA TEHNICKA SKOLA

  

                                                     PORTFOLIO
                                                 (ZASTITA BILJA)

 

UCENIK:                                                                                                                                Profesor: 

                                                               Živinice , 2014

  

   

Trulež plodova voćaka

 

 

Uklanjanje i orezivanje sasušenih i obolelih grana i grančica i njihovo spaljivanje, 

kao i sakupljanje zaraženih, mumificiranih i crvljivih plodova, utiče na smanjenje 
infekcionog materijala i predstavlja jednu od preventivnih mera zaštite.

Izazivači   truleži   plodova   voćaka   su   parazitne   gljive   iz 

roda 

Sclerotinia

 i   to:   Sclerotinia   fructigena   (Monilinia 

fructigena)   na   jabučastom   voću,   S.   laxa   (M.   laxa)   na 
koštičavom   voću,   S.   Cydoniae   na   dunji   i   S.   Mespili   na 
mušmuli.   Navedene   vrste   parazita   izazivaju   raznovrsna 
oboljenja   koja   voćarskoj   proizvodnji   svake   godine   nanose 
ogromne gubitke, jer sve vrste voćaka u većoj ili manjoj meri 
pate od ove bolesti.

Bolest se javlja na svim zeljastim delovima voćaka: lišću, 

cvetovima, plodovima, granama i grančicama. Najveće štete 
trpe cvetovi i plodovi.Cvetovi mogu biti zaraženi odmah po 

oslobađanju iz pupoljaka a i za vreme cvetanja. Prvo su zahvaćeni prašnici i krunični listići, a 
potom i čitav cvet koji se suši dobijajući mrkosmeđu boju. Na izumrlim cvetovima, ako je vreme 
vlažno, obrazuju se pepeljaste gomilice od sporonosnih tvorevina parazita.

Sa cvetova zaraza se prenosi na grane i grančice, one se suše, a kao posledica njihovog 

sušenja nastaje sušenje i izumiranje lišća na njima. Ova pojava je najčešće prisutna kod višanja 
i kajsija.

Najveće   štete   nastaju   na   plodovima.   Oni   mogu   biti   zaraženi   od   trenutka   zametanja   do 

potpune zrelosti i berbe, pa i kasnije za vreme čuvanja plodova u uslovima skladišta. Zaraza 
mladih plodova, po pravilu nastaje preko prašnika, ali se kasnije može ostvariti i preko pokožice 
ako je ova na bilo koji način oštećena.

Na   mestima   zraze   (prodora   parazita)   kao   prvi   znak   oboljenja   menja   se   boja.   Javljaju   se 

glatke, kružne, mrke pege koje se obično šire koncentrično. U u slovima povećane vlažnosti i 
povišene temperature zaraza se brzo širi i plodovi su za kratko vreme u celosti zahvaćeni. 
Zaraženi mladi plodovi venu, suše se, smežuravaju i na kraju postepeno pocrne. Većinom ne 
otpadaju već ostaju na granama i grančicama i kao takvi mogu se održati i nekoliko godina. 
Zbog toga se zovu mumificirani plodovi. Oni obično konzerviraju parazita i tako ga čuvaju preko 
zime do naredne vegetacije. Razvijene plodove, naročito ako su oštećeni u periodu zrenja pred 
berbu,   vrlo   brzo   napadaju   paraziti.   Na   njima   se,   u   okviru   pega,   pojavljuju   beličaste   do 
sivopepeljaste gomilice raspoređene u koncentričnim krugovima. To su sporonosne tvorevine 
parazita, konidiofore sa konidijama.

U mumificiranim plodovima paraziti se održavaju u vidu micelije. Takvi plodovi prožeti hifama 

micelije zovu se strome. One u toku svakog proleća stvaraju pepeljaste gomilice od konidiofora i 
konidija parazita. Konidije su odgovorne za širenje novih (sekundarnih) zaraza u toku vegetacije.

Konidijski   stadijum   se   zove 

Monilinija

.   Pored   stroma   i   konidija   u   ciklusu   razvoja   javljaju 

javljaju se i apotecije. One u našim klimatskim uslovima retko nastaju. U slučaju pojave obično 
su  u   većem   broju.   Na   njima   nastaju  askusi  sa   askosporama.   Askospore   izazivaju   primarne 
zaraze.Uklanjanje i orezivanje sasušenih i obolelih grana i grančica i njihovo spaljivanje, kao i 
sakupljanje   zaraženih,   mumificiranih   i   crvljivih   plodova,   utiče   na   smanjenje   infekcionog 
materijala i predstavlja jednu od preventivnih mera zaštite. Zimsko prskanje voćaka i prskanje 
pred otvaranje cvetova i pred precvetavanje, koje se izvodi kao redovna mera zaštite protiv 
drugih parazita i štetočina doprinose sprečavanju pojave ove bolesti. U toku vegetacije dodatno 
se tretiraju biljke, posebno u slučaju povećane crvljivosti, pojave grada ili olujnih vetrova koji 
oštećuju pokožicu ploda i time stvaraju uslove za nastanak zaraze. Za prskanje se mogu koristiti 
preparati na bazi bakra, sumpora, kao i organsko-sintetički fungicidi. Najčešće upotrebljavani 
fungicidi za tretiranje protiv monilije su Ronilan, Saprol, Galovit, Benomil, Benlate i dr.

Imela (Viscum album)

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti