UVOD
Budući da je u današnjim uslovima cilj svakog poslovanja uvećanje profita i
obezbeđenje kontrole nad što većim dijelom tržišta na kojima se preduzeće pojavljuje
bilo kao kupac ili prodavac, postoje dva osnovna puta za postizanje ovog cilja.
Prvi
je plasman kapitala u već postojeća ili nova preduzeća iste grane proizvoda
tj. okrupnjavanje kapitala. Ovo je međutim, vrlo spor proces i nerijetko dosta rizičan
poduhvat, pa se i vrlo rijetko koristi.
Drugi
, daleko podesniji i efikasniji put, koji se najčešće koristi na međunarodnom
tržištu, je postizanje makar i privremenih sporazuma sa zainteresovanim preduzećima.
Jedan od oblika ovih sporazuma je
kartel
, koji ću ovim seminarskim radom nastojati da
objasnim i predstavim u svoj njegovoj važnosti i značaju za savremeni svijet i tržišno
poslovanje.
1
1. NASTANAK KARTELA
U uslovima nezadovoljavajućeg prosperiteta na tržištu, a posebno u periodu
ekonomskih kriza, intezivno dolazi do koncentracije kapitala i iznalaženja raznih formi
njegovog poslovanja. Naime, kapital nastoji na razne načine da proširi bazu svog uticaja i
vlasti, a sve u cilju obezbjeđenja stabilnosti profita.
Na ovaj način dolazi do masovne pojave monopolskog kapitala u najvažnijim
granama privrede savremenog kapitalizma koji ima veliki uticaj na poslovanje u
međunarodnoj trgovini. Ove moćne monopolske organizacije često posjeduju i kontrolišu
čitave grane privredne aktivnosti. Takođe određuju tržišne cijene za niz kategorija robe,
koje su od njihovog interesa, kao i ostale uslove prodaje. Nije rijedak slučaj da ovi savezi
već unaprijed zakupe upravo najvažnije i najkvalitetnije izvore sirovina, a tržišta njihove
prodaje sporazumno podijele među svojim članicama.
Ovaj proces ekspanzije moći monopolskih organizacija dovodi u nezavidan
položaj one koji nisu njima obuhvaćeni, tzv.“autsajdere“, tako da oni imaju velike
teškoće u radu na tržištu, i to sve dok ne propadnu ili dok se ne priključe ovim
organizacijama, ukoliko su one za to zainteresovane.
Zavisno od stepena povezanosti preduzeća članica, obima monopolske
organizacije, poslovne orjentacije, grane djelatnosti i uticaja drugih faktora, koncentracija
kapitalističkih preduzeća ima najrazličitije forme. Od najobičnijih povremenih ili trajnih
sporazuma radi postizanja ciljeva na tržištu ili u proizvodnji, a u pogledu prodaje,
raspodjele tržišta, razmjere pronalazaka i patenata, cijena pa do privrednih aglomeracija
ogromnih po obimu i ekonomskoj moći, koje su čvrsto dirigovane sa jednog određenog
mjesta.
Prema cilju i trajnosti poslovnih veza, kao i prema djelatnosti monopolskih
organizacija, razlikujemo nekoliko njihovih savremenih formi. To su koncerni, karteli,
trustovi, holding kompanije, sindikati, transnacionalne i multinacionalne kompanije i dr.
2. TEORETSKI DIO
K
artel
je, dakle, jedan od oblika monopolske organizacije stvorene na temelju
formalnog sporazuma između istorodnih preduzeća. Osnovni cilj ovog sporazuma je
2
2.1.1 KARTELI CIJENA
Karteli cijena
predstavljaju sklapanje poslovnog sporazuma kojim se utvrđuju cijene po
kojima će preduzeća obuhvaćena sporazumom kupovati i prodavati robu. Ovim oblicima
kartela preduzeća obuhvaćena sporazumom osiguravaju stabilne odnose na tržištu i
ukidanje konkurencije koja u uslovima nepotpune konkurencije postaje posebno opasna.
Naime, određeni proizvođači dominiraju tržištem i onemogućavaju ostale da efikasno i
rentabilno posluju.
Sporazumom se najčešće fiksira prodajna cijena po kojoj se roba može prodavati
na određenom tržištu. Kartelisanim preduzećima ni pod kojim uslovima nije dozvoljena
prodaja ispod određene najniže cijene u periodu trajanja važnosti sporazuma. Međutim,
pošto kartelisana preduzeća zadržavaju svoju finansijsku i poslovnu samostalnost, oni
samostalno zaključuju poslove po monopolskim cijenama robe, pa imaju na raspolaganju
davanja kupcima određenih kreditnih olakšica, što na određeni način dovodi u pitanje
efekte ovog sporazuma i pojavu konkurencije između kartelisanih preduzeća. Da bi se
ovo izbjeglo kartelisani sporazumi predviđaju i regulišu i pitanja ostalih uslova prodaje,
koji mogu da utiču na pojavu neujednačene mogućnosti pridobijanja kupaca na tržištu.
Odnosno, pored utvrđivanja najniže prodajne cijene robe, ovim sporazumom se može
utvrditi i najviša cijena po kojoj se sirovine i drugi reprodukcioni materijali mogu
kupovati, kupoprodajni uslovi, rokovi plaćanja kao i zabrana ugovaranja posebnih
olakšica od strane pojedinih članova kartela.
2.1.2 KARTELI PRODAJE
Karteli prodaje
su poslovni sporazumi o podjeli tržišta, a mogu biti dvojaki:
-
na dan određivanja
količine robe
, koja se prodaje u određenim vremenskim
razmacima, tj. prema opsegu prometa robe koja se realizuje na tržištu
-
prema broju kartelisanih preduzeća, tj. na bazi
raspodjele tržišta
između
članica kartela
Upravo na određenom tržištu se može ugovoriti i u obliku određivanja kvota robe
koje svaka članica mora nabaviti, proizvesti i prodati na određenom tržištu roba. Kod
ovog oblika kartela, članicama je ostavljena potpuna sloboda u određivanju cijena po
kojima će prodavati robe. Prekoračenjem određene kvote, odnosno prodaje robe van
4
teritorije određene sporazumom, povlači sankcije, koje su takođe definisane ovim
sporazumom.
2.1.3 KARTELI DOBITI
Karteli dobiti, u praksi poznati pod nazivom
„pul“
(engl. rool), su komplikovaniji
oblik kartela, a najčešće su na tržištu Velike Britanije.
Ovo je oblik kartela kojim se efikasno utiče na članice kartela da ne privlače
kupce putem obaranja cijena i na regulaciji optimacionog obima prodaje, koji je u
posmatranom periodu najekonomičniji za kartel u cjeline, a sve uz činjenicu da članovi
pula u obavljanju svoje privredne djelatnosti i finansijskog poslovanja zadržavaju
potpunu samostalnost, odnosno imaju punu slobodu u pogledu određivanja uslova
prodaje, kao i u pogledu raspodjele tržišta.
Naime, članovi kartela se podvrgavaju jedinstvenom nadzoru, snose rizik
poslovanja i obavezni su da u određenim vremenskim razmacima uplaćuju u zajednički
fond kartela, ostvarene profite ili njihov dio po ugovornom ključu. Često se kao mjerilo
sume novca koju članice uplaćuju u pul, uzima prosječan profit koji one ostvaruju.
Skupljena suma zajedničkog fonda raspodjeljuje se među članicama kartela, po
ugovorenom ključu, i to po isteku odrđenih vremenskih razmaka. U ovim raspodjelama,
mjerilo nije obim učešća u ukupno ostvarenoj prodaji robe.
2.2 OBIČNI KARTELI I KARTELI-SINDIKATI
S
a stanovišta organizacione forme, kroz koju se ostvaruju postavljeni ciljevi,
razlikujemo:
-
obične kartele
-
kartele-sindikate
Obični karteli
, o kojima je uglavnom bilo riječi ranije, a u kojima članovi
zadržavaju potpunu privrednu i finansijsku stabilnost i slobodu, predviđaju uslove
saradnje i posljedice u slučaju kršenja odrednice sporazuma.
Za razliku od običnih kartela,
karteli-sindikati
su udruženja preduzeća koja svoju
trgovinsku djelatnost realizuju preko zajedničke agencije i isključuju mogućnost
5
Nacionalni prinudni kartel
se ograničava samo na teritoriju jedne države. Kao
primjer za ovaj oblik sporazuma može se navesti kartel za prodalu kalijuma u Njemačkoj.
Međunarodni prinudni kartel
je sporazum dvije ili više država, s ciljem zaštite
njihovih interesa u pogledu prodaje određene robe. Primjer ovakvog kartela imali smo po
sporazumu između Turske i vlade stare Jugoslavije, koji je zaključen 1931. godine s
ciljem regulisanja cijena i prodaje opijuma u svijetu. Ovaj kartel je prestao da funkcioniše
sa početkom rata 1941. godine.
2.5 KARTELI KAO EFIKASNE PROIZVODNE STRUKTURE
Karteli se smatraju specifičnim proizvodnim strukturama koje omogućavaju
proizvođačima da uživaju monopolsku moć. Ocjena rada kartela tako je blisko povezana
sa teorijom konkurencije i monopola koju neko prihvata. Ovo polje ekonomije je sigurno
jedno od onih na kojima je Marej Rotbard (Murray Rothbard) dao prelomni doprinos. On
je ubjedljivo pokazao da ne postoji monopolska moć, sve dok postoje samo dobrovoljni
aranžmani. Sa ove tačke gledišta, sloboda ulaska u proizvodnju je jedini relevantan
kriterijum za ocjenu proizvodnih struktura, i treba odbaciti kao irelevantne sve druge
tradicionalne uslove teorije čiste ili savršene konkurencije. U ovom radu nećemo se baviti
tom generalnom debatom o konkurenciji i monopolu, i prihvatićemo gledišta Mareja
Rotbarda bez ikakve diskusije. Naš tačni cilj je da proučimo specifične karakteristike
kartela i da ih procijenimo u svijetlu ovog pristupa. Karteli se generalno smatraju
negativnim pojavama, odnosno formalnim sporazumima za smanjivanje proizvodnje.
Poslije razmatranja tog pristupa, objasnit ćemo zašto karteli, naprotiv, igraju pozitivnu
ulogu u zadovoljavanju nekih specifičnih zahtjeva tržišta. Kao posljedica, oni mijenjaju
granicu izmedju firme i trzišta.
2.6 KARTEL KAO RESTRIKTIVNA PROIZVODNA STRUKTURA
Tradicionalna teorija čiste ili savršene konkurencije fokusira se na broj učesnika, i kao
takva, uvodi jaku opoziciju između slučaja konkurencije kada je tražnja savršeno
elastična (sa tačke gledišta individualnog proizvođača), i slučaja monopola, kada je
tražnja neelastična, što čini mogućim za monopolistu da stekne "ekstra-profite". Negdje u
sredini je slučaj oligopola, odnosno problematična situacija u kojoj imamo samo nekoliko
7
