KRIVIČNO 

PRAVO

 

SKRIPTA

1 . P O J A M   K R I V I Č N O G   P R A V A

-Osnovni cilj i svrha postojanja krivičnog prava kao grane pozitivnog prava jeste obavljanje 
zaštitne funkcije. Ta zaštita se ostvaruje popisivanjem određenih ponašanja kao krivičnih dela i 
propisivanjem krivičnih sankcija za ta dela, kao i uslova zanihovu primenu prema učiniocama 
krivičnih dela.
-Cilj je suzbijanje kriminaliteta, odnosno pružanje zaštite najznačajnijim dobrima i vrednostima 
od ponašanja koja ih povređuju ili ugrožavaju.
-Krivično pravo je neophodno za obezbeđenje osnovnih uslova za uspešan zajednički život.
-Krivično pravo je zakonsko pravo- pravo zasnovano na zakonu. 
Za razliku od ostalih grana prava u kojima i drugi pravni aktisadrze pravne norme, jedini pravni 
akt kojim se može propisati krivičnopravna norma jeste zakon. Međutim, mora postojati ivisok 
stepen verovatnoće da će se te norme zaista primenjivati, da će se prema učincima krivičnih dela 
primeniti kazna ilidruga krivična sankcija.
-Primarni cilj krivičnog prava nije primena kazne i krivičnih sankcija, već se on zasniva na 
pretpostavci da većina građana neće vršiti krivična dela. Samo u slučaju kada pojedinci iznevere 
očekivanja   u   tom   smislu,   na   njih   se primenjuju   krivičnesankcije.   Krivično   pravo   može   da 
funkcioniše samo ako primena krivičnih sankcija u jednom društvu predstavlja izuzetak,ako se 
one primenjuju samo u odnosu na jedan manji broj članova tog društva. Ako se kazna suviše 
često primenjuje ona gubisvoj izuzetni karakter, a time i efikasnost, a suviše selektivna i retka 
primena krivičnog prava slabi njegovu zaštitnu funkciju.
-Krivično pravo shvaćeno kao sistem zakonskih normi i kao deo pozitivnog prava predstavlja 

krivično   pravo   u   objektivnom   smislu

.Sistem   zakonskih   normi   koje   čine   krivično 

zakonodavstvo regulišu dve celine na koje se krivično pravo može podeliti, a to su njegov opšti i 
posebni deo.

- O p š t i   d e o

  s a d r ž i   o d r e d b e   r e l e v a n t n e   z a   s v e   i l i   v e ć i n u   k r i v i č n i h   d e l a

-

Posebni   deo

  sadrži   zakonske   norme   kojima   se   određena   ponašanja   proglašavaju 

krivičnim delima.
-

Krivično pravo u subjektivnom

 smislu jeste pravo na kažnjavanje.. Ono pripada samo državi, 

ali nije neograničeno. Zasniva se na državnoj prinudi, pa je i krivično pravo kao grana prava i 
kao deo javnog prava izrazito državno pravo.
-Što se tiče naziva ove grane prava, u većini zemalja koristi se naziv „kazneno pravo“
-Što se tiče sredstava za zaštitu od društveno opasnih ponašanja i njihovo suzbijanje, uobičajena 
je njihova podela na represivna i preventivna.

Represivna sredstva

 imaju za cilj primenu sankcije u odnosu na već učinjeno krivično delo ; 

okrenuta su prošlosti.
-  

Preventivnim   sredstvima

  se   nadstoji   sprečiti   društveno   opasno   ponašanje   pre   nego   što 

je učinjeno; okrenuta su ka budućnosti 

2.POJAM KRIVIČNOG ZAKONA I KRIVIČNOG ZAKONIKA

-

Krivični zakon

  je zakonska norma kojom se reguliše neko pitanje iz oblasti krivičnog prava 

(opšteg ili posebnog dela)
.-   Krivični   zakon   može   biti   shvaćen   kao jedna   zakonska   norma   ili   kao   sistemski   zakon 
koji reguliše materiju krivičnog prava,ali ne u potpunosti, jer bi to onda bila kodifikacija, tj. 
kodeks – krivični zakonik.

background image

5 . I Z V O R I     K R I V I Č N O G     P R A V A

-Izvori krivičnog prava se mogu deliti na osnovu različitih kriterijuma. Najvažnije su podela 
na međunarodne i nacionalne

MEĐUNARODNI  IZVORI

-Međunarodni   ugovori   su   posredni   izvor   krivičnog   prava.   Ustav   SRJ   je   predviđao 
da međunarodni   ugovori   koji   su   ratifikovani   i   objavljeni   predstavljaju   deo   unutrašnjeg 
pravnog poretka.
-  Jugoslavija  je   ratifikovala   veći  broj   međunarodnih   konvencija  (   npr.   Ženevske   konvencije 
iz 1949. i dopunski protokoli iz tekonvencije iz 1977.) na osnovu kojih je u svoje zakonovodstvo 
unela veći broj krivičnih dela.
-Postoji i veći broj bilateralnih ugovora, pre svega u oblasti međunarodne pomoći u krivičnim 
stvarima.
 

NACIONALNI IZVORI

1 .

U S T A V

-Ustav   Srbije   sadrži   dve   vrste odredaba   od   značaja   za   krivično 

pravo. Prve su one koje određuju krivičnopravne principe podižu i na rang ustavnih principa 
(npr.   načelo   zakonitosti).   Druge   su   one   koje   predstavljaju   osnov   propisivanjaodređenih 
inkriminacija (npr. predviđeno je da je nezakonito lišenje slobode kažnjivo).
-Pošto su realizovane kroz krivično zakonodavstvo, ove odredbe predstavljaju posredan izvor 
krivičnog prava.
2 .

Z A K O N

-Zakon je jedini glavni i neposredni izvor našeg krivičnog prava. To je 

posledica   dosledno   sprovedenog   načela   zakonitosti   ukrivičnom   pravu.   To   ne   znači   da je   on 
isključivi   izvor   krivičnog   prava,   jer   se kao   posredni   i   dopunski   izvori   javljaju   i drugi pisani 
pravni propisi.
-Zakonske izvore krivičnog prava u Srbiji predstavljaju KZ i krivičnopravne norme iz sporednog 
zakonodavstva. 
 
3 .

P O D Z A K O N S K I   P R O P I S I

- Propisima koji imaju niži rang od zakona ne mogu se 

propisivati   krivična   dela,   niti   instituti   opšteg   dela   krivičnog   prava.Međutim,   oni   mogu   biti 
dopunski izvori krivičnog prava onda kada krivični zakon upućuje na njih. To je slučaj kod 
tzv. blanketnih krivičnih dela (npr. „nezadovoljna trgovina“, „nezakonit lov“, nedozvoljen prekid 
trudnoće“, itd.).
4 .

S U D S K A   P R A K S A

-Kao   i   u   ostalim   zemljama   koje   pripadaju   evropskom 

kontinentalnom   pravnom   sistemu   u   Srbiji   sudska praksa,   formalno,   ne predstavlja   izvor 
krivičnog prava. Ali, ona ima veliki značaj i izvesnu kreativnu ulogu.
-Naročit   značaj   imaju   odluke   viših   sudova   i   pravna shvatanja   zauzeta   u   njima.   Iako   nisu 
obavezne, one vrše veliki uticaj nashvatanje nižih sudova. Pravni stav zauzet u nekom slučaju 
formalno važi samo za taj slučaj, ali po pravilu kada se rešava isto pravno pitanje sudovi vode 
računa o stavovima viših sudova.
5 .

T E O R I J A   K R I V I Č N O G   P R A V A

-Nauka krivičnog prava ne predstavlja izvor 

krivičnog prava. 

-Uticaj nauke kp na kp je poželjan, i to kako na nivou stvaranja krivičnog zakona, tako i prilikom 
njegove primene. Na našusudsku praksu stavovi teorije kp nedovoljno utiču.
6 .

O B I Č A J

-Običaj i običajno pravo ne predstavljaju izvor krivičnog prava. 

- Npr. kod ubistva na mah. jedan od uslova je da je izvršilac bez svoje krivice doveden u stanje 
jake razdraženosti napadom iliteškim vređanjem od strane ubijenog.
-Šta predstavlja „teško vređanje“ u velikoj meri zavisi i od postojećih običaja, jer nešto što je 
u jednoj sredini uvredljivo udrugoj to ne mora biti.

6      .VREMENSKO VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA

 

 

Kao i drugi zakoni, i krivični zakon stupa na snagu onog dana kada je to njime izričito propisano. 
To može biti duže ili kraćevreme od dana donošenja zakona, ali je, po pravilu, duže nego kod 
drugih zakona.
-Razlog   je,   pre   svega,   potreba   da se   građani   upoznaju   sa   novim   krivičnim   zakonom,   a kod 
složenih rešenja i samim tim pravosudnim organima je potrebno izvesno vreme za upoznavanje 
tih rešenja. Moguće je i da se propiše da to vreme traje iduže od godinu dana.
- Ukoliko nije izričito propisan dan stupanja na snagu krivičnog zakona, važi opšte pravilo, tj. 
zakon stupa na snagu osmogdana od dana objavljivanja u službenom glasilu.
- Kod krivičnog zakona, zbog prirode materije koju reguliše, ne bi bilo opravdano predvideti 
kraće vreme od 8 dana.
- U k.p. postoje određene specifičnosti vezane za vremensko važanje krivičnog zakona, to je 
regulisano KZ
.-Pravilo je da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja 
krivičnog dela. To je nužna posledica važenja načela zakonitosti.
-   Međutim,   predviđen   je   jedan   važan   izuzetak   od tog   opšteg   pravila,   a   to je   obavezna 
retroaktivna primena zakona koji je blaziza učinioca. Ako je novi zakon stroži za učinioca, on 
se ni u kom slučaju ne može retroaktivno primeniti.
 - Što se tiče zakona sa ograničenim vremenskim trajanjem, koji su stroži i donose se za određene 
prolazne situacije (posle prolaska tih vanrednih okolnosti, ti zakoni prestaju da važe), novi KZ 
rešava   ovo   pitanje   tako   što se   na   učinioca   krivičnog   delakoje   je   predviđeno   zakonom   sa 
određenim vremenskim trajanjem primenjuje taj zakon bez obzira kad mu se sudi, osim akotim 
zakonom nije drugačije određeno.

7.PROSTORNO  VAŽENJE  KRIVIČNOG  ZAKONA

-Pravila   o   prostornom   važenju   krivičnog   zakonodavstva   rešavaju   pitanje   čije   će   krivično 
zakonodavstvo   u   konkretnom   slučaju biti   primenjeno.   Svaka   država   teži   tome   da   primeni 
sopstveno k.z. onda kada za to ima interesa. Taj interes postoji kada jekrivično delo izvršeno na 
teritoriji   određene   zemlje,   kada   je   krivično   delo učinio   njen   državljanin   i   kada   je krivično 
deloučinjeno protiv njenih interesa ili protiv njenog državljanina.
-   U krivičnom   pravu   se   primenjuju   4 principa:   teritorijalni,   personalni,   realni   (zaštitni) 
i univerzalni princip.

TERITORIJALNI PRINCIP

 ( važenje našeg k.z. za dela učinjena u zemlji)

-Teritorijalni princip je osnovni princip važenja našeg krivičnog zakonodavstva, jer je svaka 
država zainteresovana da nasvojoj teritoriji osigura primenu svog prava. On se u praksi najčešće 

background image

8. URAČUNAVANJE PRITVORA I KAZNE IZDRŽANE U 

INOSTRANSTVU

Primenom   nekog   od   principa   prosstorne   važnosti   KZ,   ako   je   učinilac   deo   kazne   izdržao   u 
inostranstvu taj deo kazne uračunava se u kaznu koju je izrekao domaći sud za isto krivično delo.

9. P O J A M    K R I V I Č N O G   D E L A

-Određivanje opšteg pojma krivičnog dela predstavlja jedno od najvažnijih, ali i najsloženijih 
pitanja u nauci krivičnog prava.
-  

Opšti   deo   krivičnog   prava

  bavi se   samo   određivanjem   opšteg   pojma   krivičnog   dela 

– utvrđivanjem opštih obeležja kojamora posedovati bilo koje ponašanje da bi se moglo smatrati 
krivičnim delom. 
-Osim tih obaveznih opštih obeležja, kodsvakog pojedinog krivičnog dela javljaju se 

posebna, 

konkretizovana obeležja,

 koja čine posebne pojmove tih krivičnih dela,što predstavlja materiju 

posebnog dela krivičnog prava.
- U našoj teoriji je i dalje prisutan klasičan pojam krivičnog dela koji potiče iz nemačke doktrine. 
- Pojam krivičnog dela se određuje u formalnom i materijalnom smislu.

- Formalni pojam krivičnog dela

 ograničava se na njegove pravne elemente, dok 

materijalni 

pojam

 teži da odredi njegovu suštinu, odnosno sadržinu krivičnih dela.

 

Krivično delo je

 radnja koja je u zakonu predviđena kao krivično delo, koja je protivpravna I 

učinjena sa krivicom.

1.radnja
2.određenost u zakonu   -   elementi krivičnog dela koji su objektivnog karaktera
3.protivpravnost

4.krivica                         -jedini element k.dela koji je subjektivnog karaktera

10. R A D NJ A   K R I V I Č N O G   D E L A

Kod   nas je   skoro opšteusvojena   OBJEKTIVNO-SUBJEKTIVNA   ili   KAUZALNA   TEORIJA 
(naturalistički pojam radnje)koji potiče iz starije nemačke doktrine.
-   Prema   njoj  

Radnja   je   voljni telesni   pokret   ili   voljno   prepuštanje   da   se   preuzme 

telesni pokret.

Radnja k. dela ima trostruku funkciju (ulogu):
1.

   Osnovnog   elementa

 

 

-   ona   je   viši   pojam(genus   proximum)   koji   obuhvata   sve   oblike 

ispoljavanja kažnjivog ponašanja. Onaobuhvata činjenje i nečinjenje, umišljajnu i nehatu radnju, 
dovršenu i nedobvšenu radnju. 
2.

   Povezujućeg elementa

 

 

- ona predstavlja noseći stubjer se ostali elementi u pojmu kriv.dela 

javljaju kao atributi radnje- uslovikoje radnja mora da ispuni da bi predtavljala kriv.delo

Želiš da pročitaš svih 38 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti