1

Srpski brendovi

Srpska kompanija „Fudlend“, koja na strana tržišta plasira proizvode pod imenom „Bakina 
tajna“, „Amfissa“ i „Terra organica“, uspešno posluje čak i za svetska merila. Izvozi 65 odsto 
kompletne proizvodnje na više od 25 tržišta, a u 2013. godini vrednost izvoza bila je oko pet 
milona evra. U planu je da u naredne dve godine izvoz dostigne cifru od 7,5 miliona evra 
godišnje.

Od 2010. godine izvoz je prosečno rastao 40 odsto za godinu, a prošle godine kompanija je 
počela plasman robe na tržište Japana, koje je danas jedno od tri najbrže rastuća tržišta. Od 
sredine 2013., proizvodi sa brendom „bakina tajna“ našli su se i na policama Južne Koreje, a 
prošlog meseca krenula je prva isporuka ka potrošačima u Kataru. Slana i slatka zimnica, kao i 
džemovi i sokovi, pripremani na tradicionalan srpski način, veoma su traženi i u Ruskoj 
Federaciji, Australiji i Americi, a u naredne tri godine planira se intenzivan plasman robe na 
Bliski istok.

Krajem prošle godine otvorena je nova fabrika u potkopaoničkom selu Igroš. Reč je o „grinfild“ 
investiciji od 3,5 miliona evra. Fabrika se prostire na 5.000 kvadrata, a novi pogoni omogućili su 
proširivanje kapaciteta sa 3.000 na 5.000 tona voća i povrća. U narednom periodu biće 
nastavljeno ulaganje u opremu, čime će se kapacitet fabrike podići na 10 hiljada tona. Korišćenje 
savremene tehnologije u novoj fabrici omogućava kuvanje proizvoda na temperaturi do 50 
stepeni, a na taj način čuva se struktura ploda i svih njegovih komponenti i dobija veći kvalitet 
gotovih proizvoda. Fabrika je otvorena u ekološkom području, zdravom i nezagađenom, 
bogatom kvalitetnom sirovinskom bazom voća i povrća. Sve ovo je preduslov za dalje širenje, 
kako na tržištu Srbije, tako i van zemlje. I pored ambicioznih planova za izvoz, orijentacija ka 
domaćim potrošačima je ono što ostaje u fokusu kompanije. Prekretnicu u radu ovog 
proizvođača predstavlja uvođenje slatkog programa 2002. godine, kad je nastao brend „bakina 
tajna“. Odnosi se na džem i slatko od raznog voća, koje je zastupljenom u visokom procentu, što 
značajno podiže kvalitet proizvoda. Ovaj princip zastupljen je i kod proizvoda od povrća, 
posebno ajvara, a jedan od ciljeva „Fudlenda“ je da ajvar postane popularan na svim tržištima 
gde plasiraju robu. Zbog toga je nabavka kvalitetne sirovine jedan od izazova sa kojima se sreće 
ova firma. Njeno rukovodstvo posebno je usmereno na razvoj i podršku lokalnim proizvođačima 
voća i povrća, koji obezbeđuju kvalitetnu sirovinu za proizvodnju.
U „Fudlendu“ su ponosni na mnogobrojne domaće i međunarodne nagrade. Na Svetskom samitu 
za sokove 2008. u Barseloni dobili su nagradu za „najbolji novi sok“, a prošle godine u Sidneju 
osvojena je nagrada za najbolju ambalažu u kategoriji hrane na takmičenju za dizajn pakovanja. 
Poslednje što ih je obradovalo je britanska nagrada za kvalitet proizvoda, koju je dodelila najviša 
institucija u Velikoj Britaniji u ovom domenu. Proizvodima „slatko od višnje“ i „voćni namaz 
kajsija 100 odsto“ dodeljene su dve zvezdice, dok je jedna zvezdica dodeljena „blagom ajvaru“ i 
„soku od kajsije“.

(27. decembar 2013.) Vinarija “Rubin” od ovogodišnje berbe očekuje oko devet miliona 

litara vina i oko 4,5 miliona litara drugih 

alkoholnih pića. 

Kako je izjavio generalni 

2

direktor tog preduzeća Zoran Bekrić, za razliku od 2012, u kojoj je rod grožđa bio desetkovan, 
ova godina je za “Rubin” bila relativno uspešna i vinarija je preradila preko 11 miliona 
kilograma grožđa. Od 2013. godine očekivali smo da bude znatno bolja za poljoprivredne 
proizvođače po pitanju kvaliteta i kvantiteta roda. Naknadna letnja suša kao nepogoda se obrušila 
na kasne useve i značajno umanjila kvantitet roda, pa time i naša očekivanja, objašnjava Bekrić. 
On dodaje da je “Rubin” ipak dobrom organizacijom i dobrim uslovima u otkupu uspeo da 
najveći deo tržišnih viškova grožđa otkupi i napravi dobru osnovu za okončanje poslovne 2013. 
godine i poslovanje u 2014. Bekrić ističe da je evidentno da se tržište još uvek nije oporavilo od 
posledica krize i da je od 2009. ovo bila najteža godina za poslovanje zbog pada obima tržišta i u 
segmentu vina i u segmentu alkoholnih pića. Uprkos tome, učešće “Rubin”-ovih vina na tržištu 
Srbije je poraslo, kaže Bekrić i ističe da teška godina nije omela ovu vinariju da realizuju 
projekat redizajna vinjaka, koji je pred kraj 2013. naišao na izuzetan ođek kod potrošača, dok su 
planovi o puštanju na tržište novih proizvoda rezultirali pojavom penušavog vina Vronsky. 
Generalni direktor “Rubin”-a navodi i da rukovodstvo vinarije radi na osvajanju novih tržišta. 
Ove godine, uprkos krizi, pojačali smo svoje prisustvo u Rusiji, posebno sa vinskim programom, 
a takođe otvaramo posao izvoza alkoholnih pića u Irsku. Što se vinjaka tiče, tek sada sa 
redizajniranim pakovanjem očekujemo i da interesovanje za vinjak poraste, smatra Bekrić. 
Bekrić je naglasio da će vinarija Rubin u 2014. poslovati na istim principima kao i do sada.

(29. novembar 2013.) Borba za kvalitet prioritet je celog srpskog agrara, 

izjavio je na dodeli 

nagrada 8. Sajma etno hrane i pića u Beogradu član žirija i ekspert za ova pitanja Milan Prostran. 

Poslednjeg dana ove manifestacije dodeljeno je 20 priznanja najboljim proizvođačima u 
12 robnih grupa. Srbija mora da stvara konkurentnu poljoprivredu i poštuje pravila međunarodne 
utakmice, držeći se tradicije i kvaliteta, naglasio je Prostran. Ne treba da se stidimo domaće 
proizvodnje, naprotiv, bogatstvo tradicionalnih kuhinja svih nacionalnosti, koje žive u Srbiji, 
čine proizvodnju hrane interesantom za svetsko tržište. Specijalna priznanja u robnoj grupi 
Mleko i proizvodi od mleka dobili su mlekara iz Mladenovca “Granice”, za konzumno mleko i 
mlečne napitke mlekara “Kačarević” iz Mionice za kajmak, dok je diploma Robna marka iz 
Srbije otišla u ruke Poljoprivrednog gazdinstva Budimirović, za kozji sir sa plemenitim plesnima 
u hrastovoj kori. U robnoj grupi proizvoda od mesa Diplomu za etno hranu dobilo je 
poljoprivredno gazdinstvo Milana Petrovića iz Leskovca za tradicionalni proizvod “sprža”, a 
specijalno priznanje dobila je “Kafana 3” iz Pirota, za “peglanu kobasicu”. Za prirodnu izvorsku 
vodu Diploma je dodeljena beogradskoj firmi “Sliv”, za osvežavajuće piće “vodnjika” nagrađena 
je zanatska radnja “Diakos” iz Kosjerića, a Diploma za vino pripala je “Vinariji Aleksić” iz 
Vranja i vinariji “Krajina Rajac” iz Negotina. Takođe, priznanja su dobili STRZ “General” 
Koštunići i “Milpeks” iz Beograda za rakije od šljive i dunje, zatim, Mačvanska srednja škola iz 
Bogatića za domaće kolače, “Valjevska pivara”, Udruženje voćara “Eko voće” iz Arilja, 
preduzeća “Sava Kovačević” iz Vrbasa, poljoprivredno gazdinstvo Veljka Josića i Udruženje 
“Lala” iz Opova, “Strela” iz Leskovca, poljoprivredno gazdinstvo “Pejčić” iz Pirota, pčelar 
Miloš Milojković i Društvo pčelara “Mlava” iz Petrovca na Mlavi. Specijalno priznanje dobila je 
i gostujuća grčka firma “Elixirion” za hladno ceđeno maslinovo ulje. Na 8. Sajmu etno hrane i 
pića učestvovalo je 320 izlagača iz 26 regiona Srbije sa oko 1500 proizvoda. Proizvođači su 
učestvovali samostalno ili pod okriljen regionalnih privrednih komora i zadruga, a nastup 
proizvođača Sa Kosova i Metohije organizovala je vladina Kancelarija za KIM.

background image

4

polovini septembra u Petrovcu na Mlavi održava se „Prasićijada“, u selu Ratini kod Kraljeva - 
„Projada“, u Nišu „Buregdžijada“, a u Žitištu „Banatska testijada“. Do kraja septembra izletnici 
mogu da uživaju i u „Pogačijadi“, šabačkoj „Čivijadi“, mrčajevskoj „Kupusijadi“ i kraljevačkoj 
„Pasuljijadi“. Ovo doba godine idealno je vreme za odlazak u neku od banja Srbije, jer su cene 
niže nego u jeku sezone, gužve su manje, a usluga bolja. I Zlatibor je najlepši u jesen, pa turisti 
mogu da posete Sirogojno, Stopića pećinu, Mokru Goru, Zlakuse, Mačkat ili neka od okolnih 
sela. Proslave u slavu vina uskoro počinju na Paliću, kada se održavaju „Berbanski dani“. 
Tradicionalni vršački „Dani berbe grožđa“, tokom kojih se održavaju vinski balovi u slavu 
ceđenja prvog vina, održavani su od 20. do 22. septembra. I muzejski voz „Romantika“ trebalo 
bi ponovo da bude pušten u saobraćaj upravo za jesenje vinske izlete. Prelepi grad Sremske 
Karlovce najbolje je posetiti poslednjeg vikenda u septembru, jer „Karlovačka berba grožđa“ 
predstavlja uživanje za sva čula. Festival zimnice u Koceljevi održaće se 27. septembra, dok su u 
oktobru na programu manifestacije posvećene gljivama, krompiru, kupusu, pasulju, duvan-
čvarcima, ali i ribolovu, jer je jesen najbolje vreme za pecanje. Na severu Banata, u Kikindi, ove 
godine će se 28. put održati „Dani ludaje“. To je jedinstvena prilika da se proba vo na ražnju i 
vidi najpoznatiji srpski mamut Kika. Novembar je skroman po broju najavljenih manifestacija, 
dok je decembar rezervisan za božićne vašare i otvaranje skijaške sezone.

(30. avgust 2013.) Oznaka geografskog porekla predstavlja značajno marketinško sredstvo 
u utakmici na inostranom tržistu,

 koje donosi prepoznatljivost i konkurentsku prednost, u 

odnosu na ostale proizvođače. Međutim, takvi proizvodi nisu do sada bili u Srbiji adekvatno 

obeleženi i zaštićeni, 

pa, zbog toga, od septembra počinje akcija izdavanja kontrolnih 

markica. U Srbiji ima 49 proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom, a među njima su 
leskovački ajvar, futoški kupus, rtanjski čaj, homoljski med i pirotski ćilimi. Roba sa zaštićenim 
geografskim poreklom, prema Lisabonskoj konvenciji, ne podleže carinskim barijerama, nema 
propisanih kvota za njen izvoz na tržište EU, a na domaćem i inostranom tržištu prodaje se 
skuplje od proizvoda, koji nemaju to obeležje. Stručnjaci upozoravaju da scenario s šljivovicom 
ne sme da se ponovi. Naime, Srbija je propustila da zaštiti ovo piće kao svoje, što su uradili Česi. 
Takođe, prepečenicu manastirku Srbija više tako ne sme da zove, jer su taj naziv zaštitili Nemci. 
Svedoci smo i slovenačko-hrvatske svađe oko kranjske kobasice, italijanske zabrane Hrvatima da 
svoj prošek prodaju s tim nazivom, zbog šampanjskog vina italijanskog porekla proseko, a, 
istovremeno, Turci se nadmeću s Grcima oko đevreka i pokušavaju da rakiju, kao destilat od 
prevrelog voća, zaštite kao svoj naziv. Ako požuri, Srbija još može da zaštiti oznakom 
geografskog porekla mnogo tradicionalnih poljoprivrednih i drugih proizvoda. Ovo označavanje, 
koje se obavlja u Zavodu za intelektualnu svojinu, godišnje košta oko 65 evra, a sertifikaciji 
moraju da prethode elaborati i da postoji reprezentativan broj proizvođača sa određenog 
područja. U svetu su možda i najprepoznaljiviji proizvodi iz grada na jugu Srbije, Leskovca, koji 
je uspeo da zaštiti dva proizvoda - leskovačko roštilj meso i leskovački ajvar. Za ta dva 
proizvoda, ovaj grad je dobio sertifikat Zavoda za intelektualnu svojinu o zaštiti imena 
geografskog porekla. Iako je sastav mesa za čuveni roštilj tajna, recept za ajvar je vrlo 
jednostavan, a istorija ove vrste salate u leskovačkom kraju ima daleke korene. Tu se godišnje 
ubere oko 30 hiljada kilograma paprika, od kojih se proizvede oko 10 hiljada tegli prvoklasnog 
ajvara. Za njegovu pripremu se koristi crvena paprika, dužine 13 centimetara, koja se prvo peče, 
zatim ručno oljušti i isprži bez ikakvih dodataka. Posle se dodaju so, jabukovo sirće i šećer, 

5

nakon čega je spreman za trpezu. Leskovački domaći ajvar dobio je 5. aprila 2012. godine 
sertifikat o geografskom poreklu od Svetske organizacije za intelektualnu svojinu. Ajvar je jedan 
od tri proizvoda iz Srbije, koji je registrovan na ovaj način, zajedno sa homoljskim medom i 
bermet vinom, a registracija važi za 28 zemalja potpisnica Lisabonskog aranžmana, od kojih su 
sedam članice EU.

(19. jul 2013.) Opštenarodni kult hrane i pića u Srbiji je vekovima upražnjavan 
neformalno i spontano, sa izuzetkom slavskih veselja, sve do nastanka ’’ijada’’, svojevrsnih 
hramova gurmanskog kulta. 

Srpske ’’ijade’’ su svečanosti, koje objedinjavaju dve velike 

srpske strasti - najedanje i nadgornjavanje. Dele se na dve podvrste - hranijade i pićijade, u 
zavisnosti od toga da li udaraju na želudac ili na jetru.

Roštiljijada

 - manifestacija koja se održava u Leskovcu svake godine u drugoj nedelji 

septembra. Ova manifestacija afirmiše spremanje kulinarskih specijaliteta sa roštilja, poznatijeg 
kao leskovački roštilj. Za sedam dana trajanja, ovaj događaj poseti više od pola miliona 
posetilaca, kako iz Srbije, tako i iz inostranstva, što je svrstava u sami vrh turističkih priredbi u 
zemlji. Pljeskavice – punjene, gurmanske, male, velike, sa ili bez luka, ćevapčići, kobasice, 
uštipci, bele, dimljene i punjene vešalice, džigerica u skrami, ražnjići, belo meso, pileći bataci, 
leskovačka mućkalica, sve začinjeno ljutim leskovačkim papričicama i raznim povrćem. Okreću 
se ražnjevi i sa prasićima i janjcima, u velikim zemljanim loncima krčka se svadbarski kupus, 
čak ima i nekoliko tezgi s giricama, što je u predstonici roštilja dosta hrabra ponuda. Dim i 
svakojaki mirisi šire se gradom. Sve ove specijalitete svake godine sprema oko stotinak majstora. 
Tamo, gde se završava roštiljski voz tezgi, šatri i restorana, počinje red sa obe strane glavnog 
bulevara od stotinak tezgi sa suvenirima, majicama, šeširima, balonima, ikonama, mašinama za 
meso, čak i tezge sa knjigama. Samu roštiljijadu prati i bogat kulturno-zabavni program, kao što 
je karneval prilikom otvaranja roštiljijade sa velikim vatrometom, spravljanje najveće 
pljeskavice za Ginisovu knjigu rekorda – teške preko 50 kilograma, takmičenje u brzom jedenju 
ljutih papričica - džinčiki, muzika, predstavljanje kulturno-umetničkih društava iz zemlje i 
inostranstva i niz drugih zabavnih i edukativnih programa.

Slaninijada

 - najveći sajam slanine na svetu, koji se svake godine održava tokom februara u 

banatskom selu Kačarevo. Slaninijada je prilika proizvođačima da izlože svoje sušene mesne 
proizvode, a posetiocima da pazare po povoljnim cenama. Organizatori su najavili svečano 
otvaranje ove tradicionalne manifestacije za četvrtak u podne. Prvog dana biće izložena stara i 
zaboravljena domaća jela, a gosti Slaninijade moći će i da ih probaju, navedeno je na sajtu 
Slaninijade. Najkvalitetnija slanina, meso i mesne prerađevine, izložene su na 3.000 metara 
kvadratnih zatvorenog i otvorenog prostora, a svake godine se biraju pobednici, koji imaju 
najukusniju slaninu, mis i mister Slaninijade, demonstriraju se kulinarske veštine i izvode se 
razne igre.

Valjevska Podgorina je svake godine, poslednjeg vikenda avgusta, prestonica srpskog 

carstva šljive.

 Sajam šljive 

je nesumljivo najveća smotra najboljih voćara, domaćina i proizvoda 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti