TEČNA ĐUBRIVA
Primena tečnih đubriva nije nova.
Ona počinje sa proizvodnjom
amonijačnih voda sa niskim
sadržajem N koje su se proizvodile
kao nusprodukt pri dobijanju NH
3
destilacijom kamenog uglja. Zbog
niskog sadržaja N (2-3%) koristili su
se u najbližoj okolini fabrika.
Kasnije su se pojavile amonijačne vode
sa 20% N, zatim NH
3
sa 82,2% N te
amonijakati. Potrošnja tečnih đubriva je
u stalnom porastu. Veća primena
tečnih složenih đubriva je novijeg
datuma (od 60-tih godina XX veka).
Međutim, početak primene i proizvodnja
ovih đubriva datira iz II decenije XX
veka.
Tečna đubriva se dele:
1. Prema pritisku:
-
Sa visokim pritiskom do 20 atm.
(anhidrovani NH
3
)
-
Sa srednjim i niskim pritiskom do 8 atm.
(amonijakati i amonijačne vode gde se deo
N nalazi u NH
3
obliku u slobodnom
nevezanom stanju).
-
Bez pritiska (sav NH
3
je vezan kiselinama)
tu spadaju i tečna složena đubriva.
2. Prema sadržaju hranljivih elemenata
-
Na azotna (pojedinačna)
-
Složena: NP; NK; PK; NPK
-
Specijalna
a) sa mikroelementima
b) sa mikroelementima+pesticidi
c) sa mikroelementima+pesticidi+stimulator i
materije
Tečna đubriva mogu biti:
-
Prava tečna đubriva – to su bistri
rastvori
-
Suspenzije – to su presićeni rastvori
koji sadrže i čvrstu fazu
-
Specijalna (sa amandmanima npr.
Wuxal)
