www.sajt.com.hr

VRSTE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

rodovi, vrste i žanrovi jednaki kao i u književnosti za odrasle, samo što su drukčije
raspodijeljeni;

GLAVNE VRSTE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI dijelimo u dvije skupine:

1. (PRAVA DJEČJA KNJIŽEVNOST)

slikovnica

dječja poezija

priča

dječji roman (ili roman o djetinjstvu)

2. (GRANIČNE VRSTE)

basne

roman o životinjama

pustolovni roman

povijesni roman

znanstvena fantastika

putopisi

biografska djela

Prva skupina zadovoljava sva tri kriterija kojima se određuje dječja književnost:

pisane su

za djecu, junaci su djeca, životinje ili nešto njima blisko, od nakladnika ili knjižara
deklarirane su kao dječje. (

npr. Šegrt Hlapić iliBijeli očnjak

)

SLIKOVNICA

prva dječja knjiga (od prve godine života do 2. razreda osnovne škole;

dva koda komunikacije: likovno i jezično predstavljanje stvarnosti;

slikovnica traži i suradnju dvaju umjetnika, slikara i pisca – ona nastaje kao scenarij
po kojem će obojica umjetnika skladno surađivati;

Jan Komensky 1657. godine izdaje

Orbis pictus;

Slike govore jezikom koji ne treba prevoditi, pa slikovnice vrlo lako prelaze granice i
postaju svojina sve djece svijeta.

BITNE ODREDNICE SLIKOVNICE:

kratkoća

raznolika tematika

po namjeni: umjetnička ili poučna

(Umjetnička slikovnica teži doživljaju svijeta, uspostavljanju unutarnjeg odnosa između
čitatelja – gledatelja svijeta…)

slikovnica je u novije doba postala

tržišna roba,

pa vrlo često upada u klopku likovnog

i literarnoga kiča;

www.sajt.com.hr

hrvatska je slikovnica doživjela procvat 60-ih i 70-ih godina 20. st. (slikovnica
Zagreb-filma; istaknuta serija o profesoru Baltazaru);

- u novije se doba razvija tzv. problemska slikovnica (nema tabu tema, dijete je središnji lik u
shvaćanju odgoja –

najveći je autoritet slobodan i nesputan razvoj malenih.

DJEČJA POEZIJA

razvila se iz usmene dječje književnosti;

malešnice (termin Milana Crnkovića);

OSNOVNE KARAKTERISTIKE DJEČJE POEZIJE:

kratke

vezane za svakodnevni dječji život (uspavljivanje, svi oblici igre, upoznavanje okoline
i prirode, dječje potrebe i želje i sl.)

funkcionalne

istodobno uzbuđuju više osjetila

često nonsensne

više se sluša nego čita

MOTIVI poezije uvjetovani su dječjim životnim ambijentom;

Motivi u dječjoj poeziji na prvi pogled djeluju monotono?! (…)
Dječja poezija mora pratiti razvitak djeteta i njegovo, uvijek slično mada novo otkrivanje
svijeta, a to je otkrivanje, uz male varijacije, svagda jednako: od najbližeg obiteljskog kruga
preko bliže prirode do široke prirode i društva. Stoga se u dječjoj poeziji, koja prati psihički
razvitak djeteta, naziru grupe motiva koje se smjenjuju prema dječjoj dobi i, donekle, prema
vremenu u kojem dijete živi.

dijete kao motiv (u svakoj slici, priči ili pjesmi dijete vidi sebe), i njegov osobni svijet
(obitelj, igračke, kućni ljubimci, obrasci ponašanja…)

otkrivanje prirode

važan opseg i kvaliteta doživljaja;

iznimno važna osjetilnost (senzornost) dječje poezije;

dječja je pjesma uvijek u funkciji (uspavljuje, prati dodire, stvara ritam, prati zvukove
živih bića, sudjeluje u igri i stvara igru);

IGRA – bit dječje poezije:

HUMOR – javlja se gdje god tematika dopušta (npr. zgode i nezgode životinja, mali

učenici pred velikom školskom zadaćom, dječaci koji se ne vole prati, i sl.)
- humoristična nonsensna poezija (kalamburska, besmislena, irealna);
(Edward Lear:

Book of Nonsense,

1846.)

više lirska nego epska;

dramski elementi dobrodošli;

nije poučna;

nije laka;

CILJ dječje poezije je da probudi u djetetu proces koji uspostavlja aktivan odnos djeteta
prema svijetu što ga okružuje, da rasprostre pred njim slike koje ga privlače i ustalasa

www.sajt.com.hr

NARODNA BAJKA – najvažnija za razvoj umjetničke priče;

bajka – prema glagolu

bajati,

odnosno čarati riječima;

ODREDNICE NARODNE BAJKE:

određena i lako prepoznatljiva struktura;

stvarno i čudesno supostoje neomogućujući se međusobno;

događaji se nižu bez opisivanja;

likovi nisu detaljno opisani;

dinamički opisi prirode u funkciji su radnje;

čudesno je mitološkog podrijetla;

specifičan moral;

neodređeni prostor i vrijeme,

razlika između mita i bajke (Bettelhaim)

4 TEORIJE O POSTANKU I ŠIRENJU BAJKI:

1. mitološka teorija (braća Grimm)
2. migracijska teorija (Theodor Benefy, začetnik teorije, drži da je podrijetlo svih bajki

u budističkoj Indiji, neki drugi smatraju na istočnom Sredozemlju)

3. kontaktna (Maksim Gorki, Aleksandar Veselovski)
4. antropološka (Englez E. Taylor) – svaki narod u sličnim uvjetima života i na

sličnom stupnju razvitka stvarao slične priče;

NAJVAŽNIJI TIPOVI MOTIVA:

1. natprirodni protivnici (ljudožderi, vještice, vampiri, zmajevi)
2. natprirodni pomagači (čovječuljci, vile, životinje, duhovi)
3. čarolije i čuda (čarobnjaci, čaroban jezik, čovječuljak – palčić)
4. ljubavni i bračni odnosi (natprirodna žena, oslobađanje začarane žene ili muža,

i sl.)

5. različiti podvizi i traganja;
6. vjernost;
7. dobri i zli rođaci (nevjerna mati, podmetnuta nevjesta, prognana žena, uspjesi

najmlađeg sina)

8. više sile
9. tri svijeta (nebo, zemlja i podzemlje)
10. realističke teme (pamet - domišljatost, zagonetke, mudri savjeti, podvale,

lopovi)

prijelazni oblik – književna narodna bajka (Perrault ili Grimm);

…dok god umjetnička priča sadrži makar i u manjem obimu i donekle preoblikovane bitnije
elemente narodne bajke ona pripada podvrsti koju zovemo umjetničkom bajkom.

UMJETNIČKE BAJKE (čuvaju vezu s narodnom bajkom) prijelazni tip iz narodne
bajke u fantastičnu, Perrault i Grimm

- FANTASTIČNA PRIČA (phantasy) – od H. C. Andersena i L. Carolla;
-

čudesno nastaje tako da se unutarnja stvarnost (sanje, želje, podsvjesne spoznaje, strahovi,

potisnuti doživljaji) prikazuju kao pojavna stvarnost;
- ključni trenutak – pomak u irealno koji se izvodi posebnim postupkom (san, nesvijest,
bolest, igra);

u fantastičnoj priči junaci su najčešće djeca;

www.sajt.com.hr

bajka je ograničena i podložna shemama, dok su mogućnosti fantastične priče
(neograničene) široke;

PRIČE U ŠIREM SMISLU JOŠ SE DIJELE PO:

tipu čudesnog (mitološka, alegorijska, hiperbolična, fantastična, nadrealistička);

efektu, namjeni, podtekstu (simbolička, filozofska, šaljiva, poučna, moralistička,
angažirana, basna);

odnos prema tradiciji (klasična, starinska, moderna);

elementu igre (nonsensna alegorija i logika);

junacima u odnosu na djecu (

Domaći

I. B. Mažuranić)

junacima uopće (vilinska, priča o patuljcima, divovima, vješticama, herojima,
prijetvorima, svecima, antropomorfno prikazanim životinjama, biljkama i
stvarima, itd.)

završetku (tri vrste završetka): sretan, tužan ili kako zaključujemo

U narodnoj bajci – što ne vrijedi jednako za druge vrste kao što su mit, predaja,
legenda – sretan završetak je pravilo, dok je u umjetničkoj preporuka od strane
recipijenata, tj. djece koja sretni završetak bez sumnje uključuju u svoj horizont
očekivanja.

- gotovo svi izvrsni tekstovi sadrže u jedinstvenim omjerima različite osobine iz ovih podjela;

ŽANROVSKI ASPEKTI DJEČJEG ROMANA



DJEČJI ROMAN (roman o djetinjstvu)

dječja realistička književnost (opozicija prema priči)

(dječji) roman o djetinjstvu

pojavljuje se u II. ½ 19. stoljeća (L. Alcott, M. Twain, J. H. Spyri)

procvat na kraju 19. i poč. 20. stoljeća (F. Molnar, E. Kastner, A. Lindgren)

djeca ga najradije čitaju kao 10-godišnjaci (I. B. Mažuranić, J. Truhelka, M.
Lovrak, I. Kušan)

odrednice dječjeg romana:

junaci su djeca (dječaci češće nego djevojčice), ponekad i skupina (lik vođe)

prikazuju se prizori iz stvarnoga života u stvarnim uvjetima i okolnostima

u starijem dječjem romanu junaci su najčešće bili siročad, napuštena i
siromašna djeca

u novijem dječjem romanu junaci su „obična“ djeca –

spretan, slobodan,

dosjetljiv, smion i dopadljiv član obične dječje skupine;

odnos djece i odraslih;

junaci se iskazuju svojim sposobnostima, znanjem, organizacijskim
sposobnostima, mudrošću u rješavanju određenog pothvata;

pothvat – napetost radnje;

uobičajeno je dječji roman kratak;

stil i izraz jednostavan;

sretni završeci;

www.sajt.com.hr

u u razvijenim europskim zemljama u 17. st. tiskaju se jeftine jedno ili dvoarčane
knjižice za puk koje sadrže folklor, biblijske priče, pouke, a posebice viteške priče
(romance);

u Engleskoj ih susrećemo pod nazivom

chapbooks,

u Francuskoj

Biblioteque bleu

(plavi tisak),

u Njemačkoj kao

Volksbücher (pučke knjige);

ozračje prosvjetiteljstva, briga puritanaca, ali i nagli razvoj tiska uvjetuju nastanak
književnosti namijenjene djeci;

u početku dominira poučna i moralistička književnost;

književnost namijenjena djeci razvijenija u sjevernim europskim zemljama, o čemu je
i Paul Hazard u knjizi

Knjige, djeca i odrasli

zapisao:

Priznat ću Jugu, bez diskusije,

sve prednosti, osim jedne: u dječjoj književnosti Sjever je jači, i to u velikoj mjeri.

(Engleska, Njemačka, Danska, Francuska, SAD)

17. stoljeće

razdoblje prvih početaka;

prve knjige namijenjene djeci plod su realnosti u naučavanju kršćanskih istina i
kršćanskog života – puritanci u Engleskoj i Americi;

John Cotton

(1584.-1652.), engleski protestantski svećenik i profesor;

preselio se u Boston u SAD-u i tamo objavio knjigu

Spiritual Milk for Boston Babies

(Boston, 1641.- 1645., London 1646.);

kratki katekizam (64 pitanja), dakle sadrži vjerske pouke u stihu;

prva u nizu nepregledne povorke knjiga namijenjenih dječjem vjerskom poučavanju;

Jan Amos Komensky

(1592. – 1670.), pastor rođen u Moravskoj, otkuda je kao

protestantski pastor protjeran, pa je živio i poučavao u sjevernim europskim zemljama
(Poljskoj, Švedskoj, Engleskoj, Ugarskoj);
-

pedagoški reformator koji je tvrdio da poučavanje mora kretati od osjetilnih zapažnja
svijeta;

njegovo latinsko djelo

Orbis sensualium pictus

(1658.) zapravo više nalikuje

slikovnom rječniku negoli slikovnici u današnjem smislu riječi;

držao je slikama univerzalnim jezikom, pa je uz pomoć svoje knjige poučavao i
nepismene;

Jean de La Fontaine

(1621. – 1695.)

stvara svoj tip basne u stihu s kratkom i jasnom poukom;

pričica je živahna i postavljena kao mali dramulet suprotstavljenih karaktera;

godine 1668. objavljuje knjigu s prvih 125 basana;

engleski prevoditelj James Michie u eng. izdanju 1979. godine piše:

Teško bi se

mogao naći basnopisac, ili skupljač basana ili priređivač basana, iz davnih vremena
ili više ili manje moderan, Talijan ili Francuz, koga La Fontaine nije opljačkao.

polemika J. J. Rousseaua;

La Fontaineove su basne dugi niz vremena predstavljale jedina umjetnički vrijedna
djela;

Preko Le Fontainea prelilo je blistavo francusko stoljeće rafinirane klasicističke
književnosti nešto od svoje ljepote i u dječju književnost.

John Bunyan

(1628. – 1688.)

Hodočasnikovo putovanje

(1678., 1684.)