Pravila finansiranja
- UNIVERZITET SINGIDUNUM -
FAKULTET ZA FINANSIJSKI MENADŽMENT I OSIGURANJE
Seminarski rad iz nastavnog predmeta Upravljanje
finansijama:
TEMA: PRAVILA FINANSIRANJA
Mentor:
Student:
Doc. dr Marko Ivaniš Natasa Ninic 44/2003
Pravila finansiranja
Upravljanje
finansijama
SADRŽAJ
1.
POJAM PRAVILA FINANSIRANJA
2. VERTIKALNA PRAVILA FINANSIRANJA
3.
HORIZONTALNA PRAVILA FINANSIRANJA
4.
OSTALA PRAVILA FINANSIRANJA
5. LITERATURA
3
4
7
10
12
- 2 -
2

Pravila finansiranja
Upravljanje
finansijama
Različiti autori pridaju veliki značaj pravilima finansiranja, ali isto tako i ne mali broj
autora osporava njihov značaj.
VERTIKALNA PRAVILA FINANSIRANJA
Vertikalna pravila finansiranja predstavljaju odnos sopstvenog i pozajmljenog
kapitala u okviru pasive (izvora sredstava), pri čemu sopstveni kapital (neto imovina
preduzeća koja se dobija kada se od bruto imovine odbiju dugovi preduzeća)
pozajmljeni kapital obuhvata sve vrste dugova (obaveza) preduzeća. U osnovi vertikalnih
pravila leži princip sigurnosti.
Vertikalna pravila finansiranja predstavljaju:
1. Odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala,
2. Odnos rezervnog i osnovnog kapitala,
3. Odnos između dugoročnog i kratkoročnog kapitala.
Odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala
Ovo pravilo određuje normalu odnosa sopstvenog kapitala koji obuhvata sve vrste
sopstvenog kapitala i pozajmljenog kapitala, koji obuhvata sve vrste dugova – obaveza
preduzeća i tiče se pasive sa stanovišta vlasništva kojim se želi obezbediti:
Rentabilnost
ukupnog kapitala se meri odnosom poslovnog dobitka i ukupnog
kapitala = stopa prinosa na ukupan kapital i neto dobitak / sopstveni kapital = stopa
rentabilnosti sopstvenog kapitala.
Sve dok je cena pozajmljenog kapitala (prosječna kamatna stopa na pozajmljeni
kapital) niža od stope prinosa na ukupni kapital, pomeranjem strukture kapitala ka
pozajmljenom kapitalu raste stopa rentabilnosti sopstvenog kapitala. Ako se struktura
kapitala pomjera prema pozajmljenom onda neto dobitak u apsolutnom iznosu pada, što
ugrožava finansijsku elastičnost u smislu mogućnosti pribavljanja kapitala i otplate
preskupih izvora finansiranja. Preduzeće u kratkim rokovima ne može povećati i
smanjivati sopstveni kapital da bi podešavalo strukturu kapitala i maksimiziralo stopu
rentabilnosti sopstvenog kapitala. Pri visokoj
rentabilnosti,
preduzeće može dozvoliti
pomeranje strukture ka pozajmljenom kapitalu jer se tada ostvaruje pozitivan finansijski
rezultat iz finansiranja. Pri tome sigurnost poverilaca u smislu mogućnosti naplate
potraživanja se povećava, budući da se po osnovu rentabilnosti, odnos sredstava i dugova
stalno pomera u korist sredstava tj. raste sopstveni kapital kao garantna supstanca. Pri
niskoj rentabilnosti situacija je potpuno obrnuta.
Sigurnost
misli se, prije svega, na sigurnost poverilaca u smislu naplate
potraživanja ali ne u roku dospeća već kad-tad, makar iz stečajne-likvidacione mase.
Razlog je taj što sve dok gubitak ne pređe nivo sopstvenog kapitala, poverioci su
zaštićeni, mogu naplatiti jer je preduzeće izgubilo sopstveni ali ne i pozajmljeni kapital.
Sopstveni kapital ima ulogu garantne supstance u poverioce i otuda je rizik poverilaca
utoliko manji što je garantna supstanca veća.
1
Slobodan Barać, Marko Ivaniš, Ljiljna Jeremić: „
Upravljanje finansijama“,
Fakultet za finansijski
mendžment i osiguranje, Beograd, 2004., str.82.
2
S.Barać, B.Stakić, M.Ivaniš, M.Hadžić, Z.Jeremić,I.Terzić: „Pojmovnik finansija i bankarstva“,
Univerzitet Singidunum, Beograd 2006. god., str 274.
- 4 -
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti