1.  Objasni pojam  tržišta novca 

Tržište  novca  predstavlja  skup  transakcija  kreiranja  i  trgovine  kratkoro

č

nim  finansijskim  instrumentima.  Tržište  novca  je  visoko  segmentirano  tržište.  Ono 

predstavlja skup tržišta i to ne samo u internacionalnim okvirima, nego i u okvirima nacionalnog finansijskog tržišta. Svaki od kratkoro

č

nih finansijskih instrumenata 

ima svoje primarno i sekundarno tržište kao i posebne procedure emisije i trgovine. Cena svakog instrumenta se odre

đ

uje dejstvom konkretnih faktora na tržištu i 

svaki od tih instrumenata iskazuje specifi

č

nu stopu prinosa. Ali ono što tržištu novca daje karakter jedinstvenog tržišta je hijerarhija kamatnih stopa koja odgovara 

karakteru rizika ulaganja u rizi

č

ne kratkoro

č

ne finansijske instrumente i koja se održava dejstvom ponude i tražnje.  

Integrativnu  funkciju  tržišta  novca,  pored  dejstva  ponude  i  tražnje,  vrši  i  razvoj  modernih  tehnologija.  Telekomunikacije  i  kompjuterska  tehnologija  uticali  su  na 
demonopolizaciju tržišta novca (smanjenje uloga krupnih banaka i drugih finansijskih posrednika, odnosno brokera) i pove

ć

anje obima transakcija. Tržište novca 

danas podrazumeva 24-

č

asovnu trgovinu i to u internacionalnim okvirima. 

U nacionalnim okvirima i na globalnom planu, tržište novca ostvaruje slede

ć

e funkcije: 

- mobilizacija i alokacija kratkoro

č

nih finansijskih sredstava 

- obezbe

đ

ivanje potrebe za likvidnoš

ć

u ekonomskih transaktora 

- utvr

đ

ivanje cena finansijskih instrumenata 

- transmisije monetarne politike. 
Tržište novca minimizira troškove trgovine centralizacijom transakcija, odnosno otklanjanjem portrebe da se traži partner i obezbe

đ

ivanjem transparentnosti tržišta 

kroz posebne uslove, odnosno standardekoje u

č

esnici moraju da ispune da bi u

č

estvovali u trgovini.  

 

2.   Šta je internacionalno tržište novca 

Širenje me

đ

unarodne trgovine i delatnosti multinacionalnih kompanija, s jedne strane, kao i deregulacije nacionalnih monetarnih sistema, s druge strane, dovele 

su do formiranja posebnog segmenta finansijskog tržišta me

đ

unarodnog karakera koje se naziva evrodolarsko tržište. Ono nije geografski odre

đ

eno i predstavlja 

deo  nacionalnih  tržišta  novca  i  kapitala  u  kome  se  transakcije  obavljaju  u  valuti  drugih  zemalja.  Evrodolari  su  depoziti  banaka  izraženi  u  dolarima  koji  nisu 
podvrgnuti ameri

č

kom  bankarskom zakonodavstvu. Depoziti mogu  biti izraženi  i  u drugim nacionalnim valutama i uvek 

ć

e imati  prefiks euro ako su  položeni  na 

ra

č

une banaka koji su van jurisdikcije mati

č

nih monetarnih vlasti.  

Evrotržište  je  tržište  dolarskih  depozita  iskazanih  u  bilansima  evropskih  banaka.  Tehni

č

ki  posmatrano,  evrodolarsko  tržište  predstavlja  oblik  internacionalizacije 

finansijskog, pa samim tim i nov

č

anog tržišta. Granice akumulacije se prevazilaze i mobilizacija kapitala ima kao svoju osnovu svetsko tržište.  

Evrodolarsko  tržište  je  najpre  kreirano  i  najviše  razvijeno  kao  tržište  me

đ

ubankarskih depozita.  Na  bazi  ovog  tržišta,  koje  po svom  karakteru predstavlja  tržište 

rezervi likvidnosti banaka, razvijena su tržišta drugih kratkoro

č

nih finansijskih instrumenata, izraženih u jednoj od vode

ć

ih svetskih valuta. Istovremeno, kamatna 

stopa  na  ovom  tržištu  –  LIBOR,  odnosno  prose

č

na  (aritmeti

č

ka)  kamatna  stopa  po  kojoj  16  prvoklasnih  me

đ

unarodnih  banaka, koje  posluju  sa  evrodolarima  u 

Londonu, postaje regulatorna kamatna stopa za sve druge finansijske instrumente na ovom tržištu. Rizi

č

nost ulaganja u te druge finansijske instrumente izražava 

se  premijom  (spredom),  kojim  se  uve

ć

ava  ova  stopa.  LIBOR  postaje  regulatorna  kamatna  stopa  i  na  unutrašnjim  nov

č

anim  tržištima  zbog  supstitutivnosti 

nacionalnih i evrotržišta. 
Pored tržišta me

đ

ubankarskih depozita, instrumenti evrodolarskog tržišta su i: evrodolarski depoziti certifikati, evro-note i evro-komercijalni papir. 

 

3.  Kratkoro

č

ne državne obveznice 

Kratkoro

č

ne državne obveznice su kratkoro

č

ne obligacije državnog budžeta (trezora). One se izdaju sa rokom dospe

ć

a od 1, 3, 6 meseci i jedne godine i imaju 

obeležja diskontnih kratkoro

č

nih finansijskih instrumenata. Kao poseban tip hartija od vrednosti konstruisane su u Engleskoj 1877. godine u cilju da se potrebama 

finansiranja  države prilagode  karakteristike meni

č

nog prometa, tako da se  u osnovi  državnih  obveznica  nalaze obeležja menice (sopstvene menice –  promisori 

note).  
Emitovanjem  kratkoro

č

nih  obveznica,  budžet  premoš

ć

ava  neravnotežu  u  prilivu  i  odlivu  sredstava,  posebno  uslovljenu  sezonskim  karakterom  prikupljanja 

korporativnih ili individualnih poreza. Investicione karakteristike kratkoro

č

nih državnih obveznica 

č

ine ih pogodnim za široki krug ulaga

č

a. One imaju kratke rokove 

dospe

ć

a, tržište dovoljno duboko da pružilikvidnost u

č

esncima i izrazito koncentrisano, tako da omogu

ć

ava brzu difuziju informacija. Tržište je efikasno jer se cene 

trenutno  prilago

đ

avaju  ponudi  i  tražnji.  Poseban  investicioni  kvalitet  predstavlja  neznatan  stepen  rizika  pošto  su  garantovane  poreskom  snagom  države,  a  u 

krajnjoj liniji i monetarnim kapacitetomtako da se smatraju za nerizi

č

ne. Zbog svega toga, centralna banka ih koristi za vo

đ

enje monetarne politike kroz operacije 

na otvorenom tržištu.  
Obim  emisije  obveznica  varira  zavisno  od  budžetskih  potreba  države.  Ve

ć

ina  razvijenih  zemalja  ima  budžetski  deficit  koji  se  finansira  emisijom  kratkoro

č

nih, 

srednjoro

č

nih i dugoro

č

nih obveznica.  

Kratkoro

č

ne  obveznice  emituju  se  regularno,  u  razvijenim  zemljama  jednom  nedeljno.  Prodaja  se  vrši  tehnikom  aukcije  koja  obuhvata  proces  od  objavljivanja 

informacije o novoj emisiji do njihovih isporuka vlasnicima, a realizuju se kroz primenu elektronskih platformi.  
Prinos na kratkoro

č

ne državne obveznice ra

č

una se po diskontnom metodu. Kamatna stopa na kratkoro

č

ne državne obveznice predstavlja regulatornu kamatnu 

stopu na tržištu novca, smatra se za nerizi

č

nu i njom su uslovljene kamatne stope na sve druge instrumente gtržišta novca. Mehanizmom operacija na otvorenom 

tržištu, centralna banka menja obim obveznica i na taj na

č

in uti

č

e na likvidnost  a preko nje i na strukturu kamatnh stopa na tržištu novca.  

 

4.  Depozitni certifikati 

Depozitni certifikat je potvrda o oro

č

enom depozitu kod banke u kojoj je nazna

č

en iznos, period ulaganja i kamatna stopa po kojoj se ulaganje vrši. 

Dospe

ć

e depozitnog certifikata varira od 7 dana do 1 godine, a minimalna denominacija na razvijenom finansijskom tržištu iznosi 1 milion dolara. 

Depozitni  certifikat  banke  primenjuju  od  po

č

etka  60-tih  godina,  perioda  koji  je  doneo  rastu

ć

i  naglasak  na  upravljanje  pasivom  i  bilansima  banaka.  Me

đ

utim,  u 

obliku  blagajni

č

kog  zapisa,  kao  sredstvo  prikupljanja  depozita,  depozitni  certifikat  je  odavno  prisutan  u  praksi  banaka.  On  je  za  banke  alternativa  pribavljanju 

sredstava putem klasi

č

nog depozita, a za investitore je povoljan instrument zbog svoje prenosivosti. Banke prodaju sdepozitni certifikat da bi obezbedila sredstva 

za kreditnu aktivnost,  ili radi upravljanja rizikom kamatne stope, koji proizlazi iz razlike u osetljivosti kamatnih stopa pasive i aktive. 
Depozitni  certifikat  je  kamatna  hartija  od  vrednosti.  Depozitni  certifikat  sa  varijabilnom  kamatnom  stopom,  koja  je  u  periodu  rastu

ć

e  inflacije  sredstvo  za 

indeksiranje prihoda po osnovu ovog finansijskog instrumenta, pordrazumevaju promenu kamatne stope u periodu od 30-60 dana. 
Kamatna stopa na depozitni certifikat  je  neznatno viša  od kamatne stope na kratkoro

č

ne državne obveznice,  usled prisustva ve

ć

eg kreditnog rizika vezanog  za 

emitenta.  Kamatne  stope  razli

č

itih  izdavaoca  depozitnih  certifikata,  posebno  kod  onih  sa  varijabilnim  kamatnim  stopama,sadrže  premiju  na  specifi

č

an  rizik 

izdavaoca,  uslovljen  njegovom  kreditnom  sposobnoš

ć

u.  Ocenu  te  sposobnosti  u  obliku  rejtinga  depozitnih  certifikata  ili  njegovog  izdavaoca  saopštavaju  rejting 

agencije. 
Sekundarno  tržište  za  depozitne  certifikateje  decentralizovano  OTC  dilersko  tržište,  koje  obezbe

đ

uje  likvidnost  investitorima  –  obi

č

no  velikim  korporacijama, 

institucionalnim investitorima i finansijskim institucijama. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

5.  Bankarski akcepti i komercijalni papiri 

Bankarski akcept je menica plativa u odre

đ

enom roku, koju izvoznik vu

č

e na uvoznika radi obezbe

đ

enja pla

ć

anja, a banka je prihvata kao svoju obavezu. Ovaj 

instrument se pretežno koristi kao sredstvo kreditiranja u me

đ

unarodnoj trgovini (re

đ

e i u unutrašnjoj) ali se koristi i kao instrument tržišta novca. Bankarski akcept 

je sredstvo transfera rizika, koji proisti

č

e iz nedovoljnog poznavanja u

č

esnika u me

đ

unarodnoj trgovini, na subjekte koji su spremni da taj rizik preuzmu. Otuda i 

njegovo ime, jer banka prihvata (akceptira) odgovornost da isplati menicu, štite

ć

i na taj na

č

in vlasnika instrumenta, odnosno izvoznika ili investitora od kreditnog 

rizika vezanog za uvoznika. Banka preuzima rizik jer može bolje da oceni kreditnu sposobnost dužnika, pošto je on naj

č

ć

e njen klijent. Rok dospe

ć

a akcepta je 

od  30p  do  270  dana a  naj

č

ć

e  90  dana.  Ciklusi  dospe

ć

a  izražavaju  ustvari  prose

č

no vreme  realizacije  spoljnotrgovinske  transakcije,  tako  da se  akcept,  kao  i 

klasi

č

na  menica,  gasi  likvidiranjem  obaveze  koja  mu  stoji  u  osnovi.  U  finansiranju  unutrašnje  trgovine  supstitut  bankarskom  akceptu  je  kratkoro

č

ni  kredit 

isporu

č

ioca robe. Akcept se re

đ

e koristi jer davalac kredita može lakše utvrditi kreditnu sposobnost kupca. Akcept je diskontna hartija od vrednosti. Prinos na ovaj 

instrument  je  viši  od  prinosa  na  državne  kratkoro

č

ne  hartije  od  vrednosti  zbog  ve

ć

e  rizi

č

nosti,  ali  je  premija  neznatno  viša  jer  su  banke  koje  kreiraju  akcepte 

uglavnom  prvoklasnevsvetske  banke,  što  smanjuje  kreditni  rizik  investitora.  Zbog  renomea  prvoklasnih  banaka,  akcepti  se 

č

esto  prihvataju  i  kao  kolateral  za 

pozajmice banaka kod centralne banke. Tržište bankarskih akcepta je dilersko tržište.  
Komercijalni papir (u doma

ć

oj praksi: komercijalni zapis) je finansijski instrument kojeg emituju preduze

ć

a i finansijske kompanije radi pribavljanja kratkoro

č

nih 

sredstava. Po svojoj formi, komercijalni papir je kratkoro

č

na sopstvena menica (promisori nota) i datira sa po

č

etka 18-tog veka. Preduze

ć

a je koriste ne samo za 

finansiranje  obrtnog  kapitala  ve

ć

  i  sve 

č

ć

e  kao  sredstvo  za  premoš

ć

ivanje  teško

ć

a  u  finansiranju  krupnih  realnih  investicija.  Komercijalni  papir  ima  rokove 

dospe

ć

a  od  7  do  270  dana.  Emisijom  komercijalnih  papira,  preduze

ć

a  supstituišu  kratkoro

č

ne  kreditne  banaka  i  na  taj  na

č

in  pribavljaju  jeftinija  sredstva  jer  su 

kamatne  stope  na  kratkoro

č

ne  kredite  banaka  više  od  kamatnih  stopa  na  komercijalne  papire  pošto  sadrže  i  troškove  finansijskog  posredovanja.  Procedura 

izdavanja komercijalnih papira  je  za preduze

ć

a jednostavnija, a  troškovi emisije  su manji. Sa stanovišta investitora,  ulaganje  u komercijalni  papir nosi  pove

ć

ani 

kreditni  rizk,  ali se  on kompenzira višom kamatnom  stopom  u  odnosu  na  kamatnu stopu  na kratkoro

č

ne  državne obveznice.  Kreditni  rizik  se može  ublažiti  ako 

ukoliko je emisija pra

ć

ena bankarskom kreditnom linijom. Komercijaln papir je diskontna hartija od vrednosti i emituje se u dva osnovna oblika: direktni papir, koji 

eminent plasira direktno investitoru i dilerski papir, kojeg dileri otkupljuju od eminenata radi dalje preprodaje. Na primarnom tržištu komercijalni papir se emituje  od 
strane  prvoklasnih  kompanija,  a  sekundarno  tržište  komercijalnih  papira  nije  razvijeno  pošto  investitori  uglavnom  drže  ove  hartije  do  roka  dospe

ć

a.  Tržište 

komercijalnih  papira  je  klasi

č

an  oblik  dezintermedijacije,  rizi

č

no  je  i  stoga  ograni

č

eno  na  najve

ć

e  eminente  za  koje  je,  zbog  njihove  veli

č

ine,  teško  zamisliti  da 

mogu bankrotirati.  
 
 

6.  Navedi dugoro

č

ne finansijske instrumente i kratko objasni njihov zna

č

aj 

Dugoro

č

ni finansijski instrumenti ili dugoro

č

ne hartije od vrednosti (vrednosni papiri, efekti) su finansijski instrumenti tržišta kapitala sa rokom dospe

ć

a preko jedne 

godine (može biti i 30 godina) i mogu se podeliti u tri osnovne grupe: akcije, obveznice i hibridni instrumenti – varanti. 
Akcija  je  finansijski  instrument  koji  vlasniku  (investitoru)  daje  pravo  na  deo  profita  (dobit)  preduze

ć

a  –  dividendu,  pravo  na  upravljanje  preduze

ć

em  i  pro  rata 

imovinu  preduze

ć

a  u  slu

č

ajzu  njegove  likvidacije.  Vlasnici  akcija  se  smatraju  vlasnicima  preduze

ć

a.  Akcije  se  vjavljaju  u  obliku  obi

č

nih  i  preferencijalnih  ili 

prioritetnih  (mogu  biti  kumulativne,  parcipativne  i  konvertibilne)  i  predstavljaju  potvrdu  o  izvršenom  ulaganju  u  kapital.  Postoje  i  depozitne  akcije  (potvrde)  koje 
predstavljaju certifikat o vlasništvu nad akcijama inostrane kompanije deponovanim kod ovlaš

ć

ene banke, kojim se trguje na sekundarnom tržištu doma

ć

e zemlje. 

Varant je  dugoro

č

na opcija koju emituje preduze

ć

e i koja daje  pravo  investitoru  da kupi odre

đ

eni broj obi

č

nih akcija po  utvr

đ

enoj ceni  u bilo  kom momentu pre 

isteka utvr

đ

enog roka i ima obeležja i akcija i obveznica. 

Obveznica  ili  obligacija  je  finansijski  instrument  kojim  se  izdavalac  (dužnik,  zajmoprimac)  obavezuje  da  u  roku  dospe

ć

a  plati  kupcu  (zajmodavac,  investitor) 

pozajmljeni  iznos  (glavnicu)  sa  kamatom.  Obveznica  je  dugovni  instrument  i  predstavlja  svedo

č

anstvo  o  kreditnom  ulaganju  u  kapital.  Obveznica  u  formalnom 

smislu mora sadržati najmanje dva elementa: fiksan datum kada se pozajmljena suma mora vratiti (rok dospe

ć

a) i ugovoreni iznos kamate. Prema tipu eminenta, 

obveznice mogu biti:  
- državne (perpetualne, amortizacione, kuponske, osigurane, indeksirane, štedne, odrezane i obveznice sa aukcionom kamatnom stopom) 
-  hipotekarne 
- korporativne (sa stanovišta metode otplate: kamatne, diskontne i dohodovane; prema na

č

inu obezbe

đ

enja otplate: obi

č

ne, hipotekarne i garantovane) 

- obveznice lokalnih vlasti ili municipalne obveznice (opšte, prihodne, hibridne obveznice i note).  
 
 

7.  Pojam tržišta kapitala 

Tržište  kapitala  je  segment  finansijskog  tržišta  koje  obezbe

đ

uje  transfernu  funkciju  vezanu  za  koriš

ć

enje  dugoro

č

nih  sredstava.  Ovo  tržište  svoje  ime  duguje 

uobi

č

ajenom teorijskom shvatanju da su sredstva koja se vra

ć

aju ulaga

č

u u dužem vremenskom periodu  - kapital, jer se koriste uglavnom za realno investiranje, 

koje obezbe

đ

uje pove

ć

anje (maksimizaciju) dohotka, odnosno pove

ć

anje društvenog bogatstva na duži rok. 

Tržište  kapitala  omogu

ć

ava  i  olakšava  ekonomskim  subjektima  proces  investiranja.  Ali,  ono  predstavlja  institucionalni  osnov  i  za  dezinvestiranje  ekonomskih 

subjekata.  Ukoliko  ulaganje  ne  donosi  o

č

ekivani  prinos,  ili  je  investitor,  usled  iznenadnih  okolnosti,  suo

č

en  sa  problemom  likvidnosti,  ili  realizuje  neki  od 

alternativnih  oblika  ulaganja,  on  može,  uz  date  transakcione  troškove,  na  tržištu  kapitala  pretvori  svoju  dugoro

č

nu  finansijsku  aktivu  u  gotovinu,  odnosno  u 

alternativno  ulaganje.  Razlikovanje  procesa  investiranja  i  dezinvestiranje  daje  osnovu  za  podelu  tržišta  kapitala  na  primarno  tržište  i  sekundarno  tržište.  Na 
primarnom tržištu, ekonomski subjekti mobilišu kapital, izdavanjem dugoro

č

nih finansijskih instrumenata (dugoro

č

ne hartije od vrednosti). Na sekundarnom tržištu 

obavlja se promet dugoro

č

nih finansijskih instrumenata. Prema tome, na tržištu kapitala kreiraju se i razmenjuju dugororo

č

ni finansijski instrumenti. 

Funkcija dezinvestiranja rezultat je razvoja tržišta, kao što  je razvoj  tržišta  omogu

ć

io aktivnost širokog kruga ekonomskih subjekatakoji oblikuju tržišne procese, 

odnosno daju tržištu konkurentan karakter. Na primarnom tržištu pojavljuju se kao eminenti dugoro

č

nih finansijskih instrumenata: preduze

ć

a, država, lokalni organi 

vlasti – a kao nvestitori finansijske institucije, preduze

ć

a, pojedinci. Teorijski, svak ekonomski subjekat može biti u

č

esnik na sekundarnom tržištu kapitala.   

 
 

8.  Emisija državnnih obveznica 

Emisija  dugoro

č

nih  državnih  obveznica  vrši  se  metodom  aukcije,  po  istoj  proceduri  kao  i  kratkoro

č

ne  državne  obveznica.  Za  razliku  od  kratkoro

č

nih  državnih 

obveznica,  dugoro

č

ne  državne  obveznice emituju  se  re

đ

e  (1-2 puta  godišnje),  a  najve

ć

i  deo  prihoda  od  emisije  koristi se  za  refinansiranje  (otkup) ve

ć

  izdatih 

obveznica. 
Ameri

č

ki trezor emituje tri tipa dugoro

č

nih državnih obveznica:  

- note (Treasury Notes) imaju rok dospe

ć

a 2, 5,  i 10 godina i pla

ć

aju polugodišnje kupone 

- dugoro

č

ne obveznice (Treasury Bonds) imaju rok dospe

ć

a od 30 godina, koje tako

đ

e pla

ć

aju polugodišnje kupone  

- inflatorno zašti

ć

ene finansijske instrumente (Treasury Inflation-Protected Securities - TIPS) sa rokom dospe

ć

a od 5, 10 i 20 godina. Isplate investitorima u TIPS 

vezane su za promene u ndeksu cena na malo; njihova glavnica se dnevno uskla

đ

uje i polugodišnji kuponi i glavnica pla

ć

aju se na bazi tako uskla

đ

ene glavnice.  

Emituju  se  i  “odrezane”  obveznice  sa  nultim  kuponom  (Separate  Trading  of  Registered  Interest  and  Principal  of  Securites  –  STRIPS)  gde  se  umesto  jedne 
državne obveznice emituju dve: jedna koja pla

ć

a samo glavnicu i druga koja pla

ć

a samo kamatu. 

U  Velikoj  Britaniji,  emisije  državnih  obveznica  u  ime  Trezora  vrši  Služba  unutrašnjeg  duga  (Debt  Management  office).  Dugoro

č

ne  državne  obveznice  (Gilts) 

emituju se u dva oblika: konvencionalne obveznice (Conventional Gilts) i indeksne obveznice (Index-linked Gilts) Konvencionalne obveznice pla

ć

aju kamatu po 

polugodišnjim kuponima, a o roku dospe

ć

a pla

ć

a se poslednji kupon i glavnica. Indeksne obveznice pla

ć

aju kamatu u polugodišnjim kuponima i glavnicu o roku 

dospe

ć

a uve

ć

anu za rast inflacije, koji se meri indeksom rasta cena na malo. Tako

đ

e, emituju se i “odrezane” državne obveznice (Gilt Strips). 

Sli

č

ne  oblike  dugoro

č

nih  državnih  obveznica  emituju  i  druge  zemlje  (npr.  u  Francuskoj,  emisiju  obveznica  vrši  Agence  France  Tresor,  koja  je  u  sastavu 

Ministarstva finansija). 
 
 
 
 
 

 

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti