DUGOROČNO FINANCIRANJE PODUZEĆA
Financiranje predstavlja jednu od osnovnih funkcija svakog suvremenog poduzeća. Ono u
sebi sadrži poslovnu politiku kojom poduzeće odlučuje o upravljanju i oplođivanju novčanih
sredstava radi osiguranja uspješnog poslovanja. Aktivnost financiranja je dinamički proces
pribavljanja i korištenja kapitala ovisan o uvjetima njegovog vraćanja. Zbog toga, prije odluke
o realizaciji nekog poslovnog poduhvata, poduzetnik mora utvrditi iznos potrebnih ulaganja,
napraviti projekciju njihove isplativosti, te na kraju potražiti najpovoljnije izvore financiranja.
Potrebno je također izvidjeti mogućnosti financiranja pothvata iz vlastitih izvora, a tek onda
razmisliti o mogućnosti zaduživanja iz vanjskih izvora, uz posudbu, s mogućnostima povrata
pozajmljenih sredstava vjerovnicima iz budućih očekivanih prihoda ili emisijom vrijednosnih
papira. Međutim, pri svakom novom poslovnom pothvatu postoji veliki rizik da pothvat
propadne, a dodatno se uvećava ako se pothvat financira tuđim kapitalom.
Izvore financiranja možemo promatrati sa stajališta vlasničke strukture (tuđi ili vlastiti
kapital) i ročnosti (dugoročni i kratkoročni kapital). Pravilo je da se kratkoročni kapital rabi
samo za financiranje kratkotrajne imovine, a da se dugoročno financiranje provodi na rok od
pet godina i više, za financiranje dugotrajne imovine. Kratkoročni kapital nije namijenjen
kupnji strojeva, prijevoznih sredstava ili prostora. Kad je riječ o dugoročnim kreditima,
pozajmicama, lesingu i dr., poduzetnik ih mora iskoristiti za proširenje poslovanja, i to samo
ako mu nisu dostatna vlastita sredstva, niti se dodatni kapital može prikupiti novom emisijom
dionica, izdavanjem obveznica i sl. Neke se kompanije nikada ne koriste dugoročnim
kreditima, pa čak radije reinvestiraju profit, nego da se zadužuju kod banaka, međutim većina
njih su prisiljene svoje poslovanje financirati iz vanjskih kreditnih izvora. Stoga je i tema
ovog seminarskog rada sažet prikaz dugoročnog financiranja poslovanja i za to potrebnih
vanjskih izvora.
1. OSOBITOSTI DUGOROČNOG FINANCIRANJA
PODUZEĆA
Osnovni cilj poduzeća kao ekonomskog sustava je ostvarivanje određenih koristi, čime se
podmiruju potrebe pojedinaca i društva, a sam sustav osigurava svoj daljnji razvoj. Većina
poduzetničkih tvrtki – bilo da su tek osnovane ili da posluju duži niz godina – imaju četiri
temeljna financijska cilja: profitabilnost, likvidnost, efikasnost i stabilnost.
1
Međutim, suvremeno financijsko poslovanje nailazi na brojne izazove i neuobičajene i
iznenadne financijske probleme. Kako bi se mogli suočiti s njima, financijskim menadžerima
potrebno je šire znanje, oni moraju shvatiti dublji smisao financijskih zakonitosti i logike
financiranja, jer jedino na taj način iz svojih teorijskih spoznaja mogu crpiti poticaje za
efikasne praktične poteze. U potragu za financiranjem kreće se tako da se prije svega dobro
razmotri trenutna situaciju u kojoj se nalazi pravna ili fizička osoba koja traži financiranje. S
obzirom na utvrđeno stanje i planove, odnosno ciljeve, treba utvrditi i visinu potrebnih
financijskih sredstava, te pronaći sve opcije za financiranje. Iza svake potrebe za
financiranjem treba stajati jasno definirana namjera za koju će se financiranje iskoristiti, cilj
koji se želi postići te učinci koje će izazvati financiranje i uporaba posuđenih sredstava (na
prihode, rashode i dobit tvrtke). Ti učinci moraju biti procijenjeni objektivno jer nerealna
procjena opet može dovesti do novih financijskih poteškoća. Financiranje iz tuđih sredstava
nikad ne smije postati samo sebi svrhom i koristiti se na prvi znak pomanjkanja sredstava.
Bilo interno (iz vlastite akumulacije tvrtke), bilo eksterno (iz izvora izvan tvrtke), financiranje
treba biti u funkciji razvoja, odnosno generiranja neke buduće ekonomske koristi.
Financiranje se isplati kad je povrat na investiciju veći od troška kamata koje se moraju platiti
po osnovi financiranja. Također, trošak kamata je porezno priznati trošak, tako da umanjuje
poreznu osnovicu, što daje određenu prednost financiranju tuđim sredstvima u odnosu na
financiranje vlastitim sredstvima. S druge strane, treba gledati ponudu alternativa financiranja,
kako bi se s obzirom na karakteristike onoga tko traži financiranje i karakteristika investicije
(povrat na investiciju) odredilo koja mogućnost najviše odgovara određenom poslovnom
subjektu. Sigurno da je najbolja varijanta financiranja s najmanjom kamatnom stopom, ali na
konačan izbor vrste pribavljanja financijskih sredstava utječe još mnogo faktora.
1.1. Ciljevi i zadatci financiranja
Pod financiranjem se podrazumijeva dinamični proces pribavljanja novca (kapitala), ulaganje
novca u materijalnu i drugu imovinu, vraćanje novca te proces stalnog usklađivanja izvora
financiranja s ulaganjima (u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu) po opsegu i ročnosti. Ciljevi i
zadaci financija proizlaze iz temeljnih, prethodno navedenih ciljeva poduzeća i predstavljaju
svojevrsno posredovanje između poduzetnika i njegovog financijskog okruženja. Gledano
dugoročno, krajnji cilj postojanja profitabilnog poduzeća je uvećanje njegove vrijednosti
2
Načelo rizika financiranja se sastoji od rizika vjerovnika da neće naplatiti svoja
potraživanja i rizika od negativnog financijskog rezultata. Zaštita od rizika
nemogućnosti naplate potraživanja vjerovnika je to veća, što je veći kapital i
profitabilnost poduzeća.
Načelo povoljne slike financiranja – postiže se javnom objavom bilance i drugih
financijskih izvješća, te time financijskom tržištu i investitorima postaje dostupna
financijska situacija i slika poslovnog uspjeha poduzeća.
Načelo neovisnosti financiranja – treba osigurati prihvatljivu neovisnost poduzeća u
financiranju i vođenju poslovne politike. Financijska neovisnost se odražava na
slobodu uporabe založenih dijelova imovine. Stupanj neovisnosti poduzeća je u svezi i
s rentabilnošću poduzeća i politikom razdiobe ostvarenog neto financijskog rezultata.
Potrebno je napomenuti da se kod donošenja odluka o emisiji dionica, obveznica i raspodjeli
financijskog rezultata treba uvažavati načelo stabilnosti financiranja. Primjena ovog načela
osigurava dugoročnu financijsku ravnotežu i povećava financijsku snagu poduzeća, posebice
njenu kvalitativnu komponentu – trajnu sposobnost financiranja. Budući da skoro svaka
poslovna i financijska odluka utječe na likvidnost i solventnost poduzeća, financijsku snagu,
financijski rezultat, razvoj i opstanak poduzeća, to je primjena načela likvidnosti i
solventnosti u praksi ne samo potreba, nego i imperativ.
1.3. Pravila dugoročnog financiranja
Temeljem znanstvenih spoznaja i iskustvenih saznanja gospodarenja novčanom i drugom
imovinom nastala su brojna pravila financiranja. Primjena tih pravila trebala bi osigurati
poželjnu uporabu temeljnih načela dugoročnog financiranja, tj. likvidnost i rentabilnost
poslovanja. Pritom treba uzeti u obzir da se pravila trebaju primjenjivati fleksibilno, uz
uvažavanje konkretne situacije. Općenito se pravila financiranja mogu svrstati u dvije
skupine: horizontalna pravila financiranja i vertikalna pravila financiranja:
1. Horizontalna pravila financiranja određuju odnose između pojedinih dijelova imovine
(aktiva) i pojedinih dijelova izvora imovine (pasiva) s ciljem postizanja i održavanja
solventnosti, likvidnosti i rentabilnosti poduzeća. Najpoznatija su dva horizontalna
pravila financiranja:
4
