DUGOROČNO FINANCIRANJE PODUZEĆA

Financiranje predstavlja jednu od osnovnih funkcija svakog suvremenog poduzeća. Ono u 

sebi sadrži poslovnu politiku kojom poduzeće odlučuje o upravljanju i oplođivanju novčanih 

sredstava radi osiguranja uspješnog poslovanja. Aktivnost financiranja je dinamički proces 

pribavljanja i korištenja kapitala ovisan o uvjetima njegovog vraćanja. Zbog toga, prije odluke 

o realizaciji nekog poslovnog poduhvata, poduzetnik mora utvrditi iznos potrebnih ulaganja, 

napraviti projekciju njihove isplativosti, te na kraju potražiti najpovoljnije izvore financiranja. 

Potrebno je također izvidjeti mogućnosti financiranja pothvata iz vlastitih izvora, a tek onda 

razmisliti o mogućnosti zaduživanja iz vanjskih izvora, uz posudbu, s mogućnostima povrata 

pozajmljenih sredstava vjerovnicima iz budućih očekivanih prihoda ili emisijom vrijednosnih 

papira.   Međutim,   pri   svakom   novom   poslovnom   pothvatu   postoji   veliki   rizik   da   pothvat 

propadne, a dodatno se uvećava ako se pothvat financira tuđim kapitalom. 

Izvore   financiranja   možemo   promatrati   sa   stajališta   vlasničke   strukture   (tuđi   ili   vlastiti 

kapital) i ročnosti (dugoročni i kratkoročni kapital). Pravilo je da se kratkoročni kapital rabi 

samo za financiranje kratkotrajne imovine, a da se dugoročno financiranje provodi na rok od 

pet godina i više, za financiranje dugotrajne imovine. Kratkoročni kapital nije namijenjen 

kupnji   strojeva,   prijevoznih   sredstava   ili   prostora.   Kad   je   riječ   o   dugoročnim   kreditima, 

pozajmicama, lesingu i dr., poduzetnik ih mora iskoristiti za proširenje poslovanja, i to samo 

ako mu nisu dostatna vlastita sredstva, niti se dodatni kapital može prikupiti novom emisijom 

dionica,   izdavanjem   obveznica   i   sl.   Neke   se   kompanije   nikada   ne   koriste   dugoročnim 

kreditima, pa čak radije reinvestiraju profit, nego da se zadužuju kod banaka, međutim većina 

njih su prisiljene svoje poslovanje financirati iz vanjskih kreditnih izvora. Stoga je i tema 

ovog seminarskog rada sažet prikaz dugoročnog financiranja poslovanja i za to potrebnih 

vanjskih izvora. 

1. OSOBITOSTI DUGOROČNOG FINANCIRANJA 

PODUZEĆA

Osnovni cilj poduzeća kao ekonomskog sustava je ostvarivanje određenih koristi, čime se 

podmiruju potrebe pojedinaca i društva, a sam sustav osigurava svoj daljnji razvoj. Većina 

poduzetničkih tvrtki – bilo da su tek osnovane ili da posluju duži niz godina – imaju četiri 

temeljna financijska cilja:  profitabilnost, likvidnost, efikasnost i stabilnost.

1

Međutim,   suvremeno   financijsko   poslovanje   nailazi   na   brojne   izazove   i   neuobičajene   i 

iznenadne financijske probleme. Kako bi se mogli suočiti s njima, financijskim menadžerima 

potrebno je šire znanje, oni moraju shvatiti dublji smisao financijskih zakonitosti i logike 

financiranja,   jer   jedino   na   taj   način   iz   svojih   teorijskih   spoznaja   mogu   crpiti   poticaje   za 

efikasne praktične poteze. U potragu za financiranjem kreće se tako da se prije svega dobro 

razmotri trenutna situaciju u kojoj se nalazi pravna ili fizička osoba koja traži financiranje. S 

obzirom   na   utvrđeno   stanje   i   planove,   odnosno   ciljeve,   treba   utvrditi   i   visinu   potrebnih 

financijskih   sredstava,   te   pronaći   sve   opcije   za   financiranje.   Iza   svake   potrebe   za 

financiranjem treba stajati jasno definirana namjera za koju će se financiranje iskoristiti, cilj 

koji se želi postići te učinci koje će izazvati financiranje i uporaba posuđenih sredstava (na 

prihode, rashode i dobit tvrtke). Ti učinci moraju biti procijenjeni objektivno jer nerealna 

procjena opet može dovesti do novih financijskih poteškoća. Financiranje iz tuđih sredstava 

nikad ne smije postati samo sebi svrhom i koristiti se na prvi znak pomanjkanja sredstava. 

Bilo interno (iz vlastite akumulacije tvrtke), bilo eksterno (iz izvora izvan tvrtke), financiranje 

treba   biti   u   funkciji   razvoja,   odnosno   generiranja   neke   buduće   ekonomske   koristi. 

Financiranje se isplati kad je povrat na investiciju veći od troška kamata koje se moraju platiti 

po osnovi financiranja.  Također, trošak kamata je porezno priznati trošak, tako da umanjuje 

poreznu osnovicu, što daje određenu prednost financiranju tuđim sredstvima u odnosu na 

financiranje vlastitim sredstvima. S druge strane, treba gledati ponudu alternativa financiranja, 

kako bi se s obzirom na karakteristike onoga tko traži financiranje i karakteristika investicije 

(povrat   na   investiciju)   odredilo   koja   mogućnost   najviše   odgovara   određenom   poslovnom 

subjektu. Sigurno da je najbolja varijanta financiranja s najmanjom kamatnom stopom, ali na 

konačan izbor vrste pribavljanja financijskih sredstava utječe još mnogo faktora.

1.1. Ciljevi i zadatci financiranja

Pod financiranjem se podrazumijeva dinamični proces pribavljanja novca (kapitala), ulaganje 

novca u materijalnu i drugu imovinu, vraćanje novca te proces stalnog usklađivanja izvora 

financiranja s ulaganjima (u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu) po opsegu i ročnosti. Ciljevi i 

zadaci financija proizlaze iz temeljnih, prethodno navedenih ciljeva poduzeća i predstavljaju 

svojevrsno  posredovanje  između  poduzetnika i  njegovog  financijskog  okruženja.  Gledano 

dugoročno,   krajnji   cilj   postojanja   profitabilnog   poduzeća   je   uvećanje   njegove   vrijednosti 

2

background image

Načelo   rizika   financiranja   se   sastoji   od   rizika   vjerovnika   da   neće   naplatiti   svoja 

potraživanja   i   rizika   od   negativnog   financijskog   rezultata.   Zaštita   od   rizika 

nemogućnosti   naplate   potraživanja   vjerovnika   je   to   veća,   što   je   veći   kapital   i 

profitabilnost poduzeća. 

Načelo   povoljne   slike   financiranja   –   postiže   se   javnom   objavom   bilance   i   drugih 

financijskih   izvješća,   te   time   financijskom   tržištu   i   investitorima   postaje   dostupna 

financijska situacija i slika poslovnog uspjeha poduzeća.

Načelo neovisnosti financiranja – treba osigurati prihvatljivu neovisnost poduzeća u 

financiranju   i   vođenju   poslovne   politike.   Financijska   neovisnost   se   odražava   na 

slobodu uporabe založenih dijelova imovine. Stupanj neovisnosti poduzeća je u svezi i 

s rentabilnošću poduzeća i politikom razdiobe ostvarenog neto financijskog rezultata.

Potrebno je napomenuti da se kod donošenja odluka o emisiji dionica, obveznica i raspodjeli 

financijskog rezultata treba uvažavati načelo stabilnosti financiranja. Primjena ovog načela 

osigurava dugoročnu financijsku ravnotežu i povećava financijsku snagu poduzeća, posebice 

njenu   kvalitativnu   komponentu   –   trajnu   sposobnost   financiranja.   Budući   da   skoro   svaka 

poslovna i financijska odluka utječe na likvidnost i solventnost poduzeća, financijsku snagu, 

financijski   rezultat,   razvoj   i   opstanak   poduzeća,   to   je   primjena   načela   likvidnosti   i 

solventnosti u praksi ne samo potreba, nego i imperativ.

1.3. Pravila dugoročnog financiranja

Temeljem   znanstvenih   spoznaja   i   iskustvenih   saznanja   gospodarenja   novčanom   i   drugom 

imovinom  nastala   su   brojna  pravila  financiranja.   Primjena   tih   pravila   trebala  bi   osigurati 

poželjnu   uporabu   temeljnih   načela   dugoročnog   financiranja,   tj.   likvidnost   i   rentabilnost 

poslovanja.   Pritom   treba   uzeti   u   obzir   da   se   pravila   trebaju   primjenjivati   fleksibilno,   uz 

uvažavanje   konkretne   situacije.   Općenito   se   pravila   financiranja   mogu   svrstati   u   dvije 

skupine: horizontalna pravila financiranja i vertikalna pravila financiranja:

1. Horizontalna pravila financiranja određuju odnose između pojedinih dijelova imovine 

(aktiva) i pojedinih dijelova izvora imovine (pasiva) s ciljem postizanja i održavanja 

solventnosti, likvidnosti i rentabilnosti poduzeća. Najpoznatija su dva horizontalna 

pravila financiranja:

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti