Struktura atoma
V I S O K A Š K O L A
“Koledž zdravstvene njege”
B I J E LJ I N A
SEMINARSKI RAD
PREDMET:OPŠTA I NEORGANSKA HEMIJA
TEMA : STRUKTURA ATOMA
Januar 2010 god.
Sadržaj:
1.1 Uvod---------------------------------------------------------------------------------------------------3
1.2 Atom---------------------------------------------------------------------------------------------------4
1.
3 Istraživanje strukture atoma------------------------------------------------------------------------
5
1.4 Struktura atoma---------------------------------------------------------------------------------------6
1.5
Struktura atoma po empedokleu-------------------------------------------------------------------10
1.6 Oblikovanje strukture atoma i njegova analogija sa zvezdanim sistemima-----------------11
1.7 Rutheford-ov eksperiment raspršivanjem alfa čestica----------------------------------------16
1.8
Zaključak-----------------------------
---------------------------------------------------------------17
1.9 Literatura--------------------------------------------------------------------------------------------18
2

1.2 Atom
Sva materija koja postoji sačinjena je od sićušnih čestica koje se nazivaju atomi. Oni su tako sićušni da ih u
glavicu čiode može stati i više od 60 milijardi. Stari Grci su prvi pretpostavili da se materija sastoji od sitnih
gradivnih čestica. Atomi sadrže još manje čestice - protone (pozitivno naelektrisane čestice), neutrone (bez
naelektrisanja) i elektrone (negativno naelektrisane čestice). Kako je broj protona uvek jednak broju
elektrona u atomu, naelektrisanja ovih čestica se međusobno potiru, pa je atom neutralan, odnosno nema
nikakvo naelektrisanje.
Struktura atoma - protoni sa neutronima grade nukleus (jezgro) atoma, a elektroni slobodno osciluju
oko jezgra po svojim utvrđenim putanjama
4
1.3 Istraživanje strukture atoma
1909.
godine teorija o strukturi atoma je predstavljala atome kao mekane polupropustljive
lopte sa razasutim delićima naelektrisanja oko njih. Ova teorija je bila u saglasnosti sa
većinom tadašnjih eksperimenata.
Međutim, fizika ne objašnjava kako nam
izgleda
da je svet ustrojen, već kako je
zaista
ustrojen. 1909. godine
Ernest Raderford
je postavio eksperment čiji je cilj bio da testira
važenje preovlađujuće teorije. Tom prilikom je po prvi put pokazao kako fizičari mogu
opaziti male čestice koje se ne mogu videti mikroskopom.
U Raderfordovom eksperimentu radioaktivni izvor je emitovao alfa čestice u pravcu tankog
lista zlatne folije koja je bila postavljena ispred ekrana. Alfa čestice su izazivale male
bljeskove svetlosti na mestima gde su udarale na ekran.
Očekivalo se da alfa čestice prođu direktno kroz vrlo tanku zlatnu foliju i da ostave trag u
okviru malog klastera na ekranu.
Danas znamo da atomi nisu najsitnije čestice materije niti su nedjeljivi. Atomi su čestice
veoma složene, kompleksne strukture i sastoje se od velikog broja elementarnih čestica.
Danas je u nauci prihvaćeno gledište po kome su najelementarnije čestice materije kvarkovi.
Otkrio ih je M. Gelman i zato svoje otkriće dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1969.
godine.
Atom se sastoji od pozitivno naelektisanog jezgra i elektronskog omotača, koji sadrži istu
količinu negativnog naelektrisanja, te je atom u cjelini elektro neutralan.
Jezgro atoma nalazi se u sredistu atoma, velike gustine i sadrzi 99,95 % mase čitavog atoma.
Sastoji se od protona i neutrona koje zovemo nukleonima.
Svaki atom definisana je atomskim brojem (Z) i masenim brojem (A) koji se pisu uz simbol
elementa.
Elektroni se kreću velikim brzinama oko jezgra zauzimajući relativno veliku zapreminu, tako
da u odnosu na veličinu jezgra i elektrona, u atomu postoji velki prazan prostor.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti