-TEORIJSKA SHVATANJA ODNOSA PEDAGOGIJE I KIBERNETIKE-

Drago Branković

Da bismo govorili o samom odnosu pedagogije i kibernetike, moramo pre svega definisati 
pojmove čije ćemo zajedničke osobine sagledavati. Kada govorimo o pedagogiji, definicija je 
jasna, 

pedagogija je nauka o vaspitanju koje se konstantno nadograđuje

. Sa druge strane 

za kibernetiku možemo reći da ima više definicija, ali uzećemo jednu kao relevantnu, a to je 
da je

 kibernetika teorija komunikacije koja se bavi izučavanjem opštih zakonitosti 

upravljanja dinamičkim sastavima i tvorevinama u tehnici, prirodi i društvu

.

Sada možemo razmatrati uticaj jedne nauke na drugu, tek pošto smo utvrdili značenje svake 
od njih. Čitajući ovaj tekst, uvidela sam da sam pojam pedagoške kibernetike ( kibernetičke 
pedagogije ) nije u potpunosti definisan. Pedagozi će dati prednost pedagogiji i njene 
elemente će staviti kao ključne  pri definiciji ovog pojma, dok će kibernetičari nastojati da 
postave na pijedestal kibernetički uticaj u pedagogiji. Istraživanje odnosa ove dve nauke bilo 
je zanimljivo pedagozima i kibernetičarima u prvoj fazi pojavljivanja uticaja kibernetike u 
pedagogiji, kasnije je ostavljeno po strani. Međutim danas, kada sve više vidimo uticaj 
računarskih sistema, u samoj nastavi pre svega, ponovo nam ovaj pojam postaje zanimljiv i 
neophodno je što pre naći zajedničke osobine ove dve nauke. Uzimajući u obzir da nam je za 
sam proces vaspitanja neophodan objekat ( u našem slučaju učenik ili grupa učenika ) 
neophodno je naći način na koji ćemo kroz metod upravljanja našim objektom naći 
pedagoško kibernetičke elemente. Sam cilj kibernetike u pedagogiji je, po mom shvatanju, da 
nađe način kako da uprosti proces apsorbcije znanja kod učenika. Otuda u pedagogji imamo: 
prosto i ciklično ( koje još nazivamo kibernetičko ) upravljanje. Iz toga vidimo jedan od 
uticaja kibernetike i njenih elemenata u samoj pedagogiji, što se najbolje vidi na principu 

bele kutije, 

gde kao primer možemo uzeti bolonjski sistem koji je uveden kao olakšica 

studentima. Kako princip bele kutije spada u ciklično tj.kibernetičko upravljanje, već vidimo 
jednu od veza između ove dve nauke. Kao jedan od zajedničkih termina za ove dve nauke 
možemo uzeti sam 

proces, 

u kibernetici proces kroz nastavu, jer je tu njena najveća primena, 

dok u pedagogiji imamo sam proces vaspitanja. Da bi se ove dve nauke ujednile neophodno 
je naći im zajedničke termine, međutim kako kaže i sam D.Branković, ne treba pretrpavati 
pedagogiju nepotrebnim terminima, već treba dublje objasniti samu pedagogiju kroz 
kibernetičke kategorije. Kroz dalje čitanje ovog teksta , čini mi se da sam stekla mišljenje da , 
kibernetika, umesto da uprosti i olakša većinu stvari, dodatno komplikuje sam proces nastave. 
Ipak je nastava jedini oblik u kojem za sada možemo videti elemente kibernetike, i to ne još 
uvek na našim područjima koliko u stranim zemljama. Ne možemo uzeti kao primer 
kibernetički uticaj ukoliko ne vidimo sam uspeh na to na šta se utiče. Ako uzmemo u obzir 
samo uticanje na nastavu, lično smatram da su glavni nedostaci ti što se zanemaruje 
samostalno razvijanje učenika, većina stvari je prikazana šablonski, ne postoji neka 
interakcija između učenika i nastavnika. Ukoliko bi smo posmatrali sam uticaj na učenika, 
opet ne možemo reći da je uticaj kompletan, jer je učenik taj koji u velikoj meri upravlja sam 
sa sobom. Ako bismo želeli da uporedimo sam uticaj kompjutera na nastavu smatram da 
velikih prednosti nema. Uzmimo nastavni predmet infomatike u osnovnim i srednjim 
školama. Polazeći od svog primera, uvidela sam da lično na časovima informatike apsolutno 
ništa nisam naučila. Da li je to zato što je nastavnicima informatike jednostavnije da decu 

puste da igraju igrice na njihovom času ili smatraju da većinu stvari koja je predviđena 
nastavnim planom i programom oni već znaju, jer nažalost večinu vremena deca danas 
provode pred računarima, uglavnom, to je činjenica. Ne umanjujem značenje kompjutera, 
svakako je da nam trebaju, i mi kao novije generacije budućih učitelja moramo nastojati da ih 
na pravilan način uvedemo u nastavu, tj.da bar navedemo učenike da shvate značaj samog 
predmeta kako bi imali drugačiji pristup. Ako gledamo sa kibernetičke strane sama primena 
kompjutera u nastavi je pokušaj približavanja kibernetike pedagogiji. U današnje vreme 
nastoji se da računar zameni ulogu vaspitača, smatra se da ima veću memoriju, da traži način 
da se odeđene poteškoće savladaju, prevodi tekstove, računa i to sve istovremeno. Međutim 
uloga vaspitača se ne može zameniti, učitelj može koristiti računar kao pomoćno sredstvo u 
izvođenju nastave, kako bi se sam vaspitni proces što bolje ostvario. To je jedan od najboljih 
primera kako se uloga pedagoga ne umanjuje, ali je dodatna pomoć kompjutera vrlo važna za 
kvalitetniji proces nastave. Tako zadržavamo termin pedagogije kroz nastavnika koji je 
ključni faktor za prenošenje znanja, a opet uvodimo elemente kibernetike kroz sam računar 
kao pomoćno sredstvo za poboljšanje kvaliteta nastave. Zato je neophodno krenuti od 
jednostavnijih stvari kako bi se i mi sami prilagodili ovoj nauci u potpunosti. Činjenica je da 
ove dve nauke imaju dosta sličnog i da teže da nađu čvrstu međusobnu vezu. Ja kao budući 
učitelj, smatram da je neophodno učiniti sve kako bi  naredne generacije izlazile iz škola sa 
što kvalitetnijim znanjem, a to je moguće jedino konstantnim ispitivanjem, istaživanjem i 
primenom novih metoda za rad. Stoga smatram da je neophodno do tančina shvatiti termin 
pedagoške kibernetike, otkriti najkvalitetniji način njene primene i  tek onda početi sa njenom 
upotrebom. 

  

  student: Bojana Davidović

Želiš da pročitaš svih 2 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti