ISPITNA PITANJA
MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO
2013-2014
1. Građanskopravni odnosi sa elementom inostranosti
Međunarodno privatno pravo se uvijek posmatra sa stanovišta domaćeg prava, što
znači uvijek kada se pojavi neki predmet sa elementom inostranosti uvijek se
posmatra sa strane domaćeg prava i u domaćem pravu se traži rješenje za taj
predmet.
Međunarodno privatno pravo praktično nema karakter međunarodnog prava bez
obzira na ime i spada u građansku grupu predmeta.
Međunarodno pravo reguliše privatnopravne, tj građanskopravne odnose sa
elementom inostranosti. Ti građanskopravni odnosi mogu biti različiti, to mogu biti:
porodični i bračni odnosi, odnosi vezani za sticanje stvari, odnosi koji su proizašli iz
izdavanja čeka ili mjenice itd. Ono što vezuje ove građanskopravne odnose za MPP
je element inostranosti, koji predstavlja problem rješenja spora proizašlog iz jednog
građanskopravnog odnosa koji je vezan za više država.
Primjena pravila MPP za rješavanje građanskopravnog odnosa sa elementom
inostranosti dovodi do pravičnog rješenja tog odnosa.
Element inostranosti se može pojaviti u objektu, subjektu ili u obavezama.
2. Načini (metodi) regulisanja Međunarodnog privatnog prava
Načini regulisanja MPP mogu biti direktni i indirektni
Ako postoje međunarodni propisi koji regulišu određenu materiju onda oni na
direktan način regulišu pitanja za više zemalja.
Indirektan način regulisanja je upravo ono čime se bavi MPP, odnosno ono se bavi
određivanjem tačke vezivnja, tj koja je to relevantna činjenica po kojoj će se odrediti
mjerodavno pravo.
MPP daje odgovor na pitanje koje će se pravo primjeniti, a ne koje je sadržine to
pravo koje se primjenjuje. Norme koje indirekto regulišu građansko pravne odnose sa
elementom inostranosti nazivaju se kolizione norme. Kolizione norme su one norme
koje upućuju na mjerodavno pravo. Mjerodavno pravo je ono pravo koje smo dobili
po relevantnoj pravnoj činjenici.
Npr. Osnovno pravilo kada su u pitanju štete bez obzira na način nastanka štete
jeste da važi pravo one zemlje gdje je nastala šteta. i to je upravo relevantna
činjenica, tj relevantni element inostranosti, koji praktično garantuje naknadu štete.
Predmet mpp su pravni odnosi koji su regulisani normama MPP-a.
3. Sukob zakona – pojam, vrste i unutrašnji sukob zakona
Do sukoba zakona dolazi kada je jedan građanskopravni odnos vezan za dvije ili više
zemalja, koje ista pravna pitanja regulišu na različite načine. Kako bi se riješio jedan
takav građanskopravni odnos na njega se primjenjuju pravila međunarodnog
privatnog prava.
Sukob zakona u pogledu pravca djelovanja može biti vertikalan i horizontalan.
Vertikalan sukob zakona postoji sa jedne strane kao pitanje odnosa međunarodnog
prava i prava pojedinih država, sa druge strane kao pitanje međusobnog odnosa
primjenjivosti univerzalnih, regionalnih i bilateralnih normi.
Horizontalan sukog zakona se javlja kao pitanje odnosa prava različitih zemalja koje
polažu pravo da regulišu svaka za sebe isti pravni odnos kod kojeg postoji element
inostranosti.
Unutrašnji sukob zakona je interesantan u federalnim državama, kao i kod spajanja
dvije država ili kod aneksije. Unutrašnji sukob zakona u složenim državama može se
javiti u dvije situacije; 1) kada unutrašnji sukob zakona proizvodi pravne posljedice na
unutrašnjem planu i 2) kada proizvodi pravne posljedice i na unutrašnjem i na
međunarodnom planu.
I kod unutrašnjeg sukoba zakona postoji pitanje vertikalnog i horizontalnog sukoba
zakona. Vertikalni sukob zakona se javlja kao problem podjele normativne
nadležnosti izmeđi federacije i federalnih jedinica, a horizontalni se pojavljuje kao
sukob različitih pravnih poredaka u okviru federacije.
4. Sukob juriskdikcija (nadležnosti)
Do sukoba jurisdikcija tj nadležnosti može doći ako nema međunarodnih pravila ili
država nije vezana sa njima onda je država slobodna da odredi u kojim slučajevima
će biti nadležna njena sudska vlast i tada se govori o konkurenciji nadležnosti.
Sukob nadležnosti dijelimo na pozitivan i negativan. Pozitivan postoji kada više
država prihvata postupanje u određenoj pravnoj stvari, dok je negativan kada više
država odbija postupanje u određenoj pravnoj stvari pa dolazi do situacije gdje
praktično nema pravne zaštite.
Takođe postoji i otvoren sukob nadležnosti gdje se više sudova proglašava
nadležnim radi propisa koji imaju različite formulacije. Postoji i latentan sukob
nadležnosti koji se javlja kada pojmovi u propisima imaju različit sadržaj.
5. Element inostranosti – pojam i karakteristike
Da bi građanskopravni odnos postao predmet međunarodnog privatnog prava, osim
postojanja samog građanskopravnog odnosa mora postojati i element inostranosti..
Element inostranosti postoji onda kada je jedan građanskopravni odnos vezan za
više država.
Element inostranosti može biti u tri oblika: u subjektu, objektu i pravima i obavezama.
Kada je element inostranosti izražen u
subjektu
, tada se radi o fizičkim i pravnim
licima, odnosno o elementima vezanim za njh prilikom određivanja mjerodavnog
prava, tj tada govorimo o državljanstvu, domicilu, borvištu tih lica koja stupaju ili su
veća stupila u jedan građanskopravni odnos.
Kada je lement inostranosti izražen u
objektu
tada govorimo o mjestu nalaženja
stvari ili o mjestu pripadnosti stvari koje su predmet građanskopravnog odnosa.
Element inostranosti je izražen u pravima i obavezama, ako su nastanak i ispunjenje
prava i obaveza vezani za neku stranu zemlju npr. ako je pravni posao nastao u
inostranstvu, ili je mjesto ispunjenja obaveze inostranstvo ili je delikt učinjen u
inostranstvu.
Može se desiti da u jednom građanskopravnom odnosu postoji više elemenata
inostranosti, ali samo jedan od njih predstavlja karaktestičnu činjenicu, a to je onaj
element inostranosti koji je kao takav pravilima međunarodnog prava određen od
strane zakonodavca i koji vodi do primjene stanog ili domaćeg prava.
6. Hijerarhija izvora Međunarodnog privatnog prava
Izvori MPP-a se dijele na unutrašnje i međunaredno.
Najznačajniji unutrašnji izvori su Zkon o MPP-u i ZPP, a što se tiče međunarodnih
izvora to su bilateralni i multilateralni ugovori. Bilateralni izvori imaju prednost u
odnosu na multilateralne, jer bilateralni sporazumi su sporazumi koje sklapaju dvije
države i njima se detaljnije uređuju međusobni odnosi nego kod multilateralnig
sporazuma.
Što se tiče pravnih praznina one se popunjavaju načelima javnog poretka i načelima
MPP-a
su u ptanju nekretnine, mjerodavno pravo je pravo one zemlje gdje se
nalazi nekretnina.
-
složene su one kod kojih ima više tačaka vezivanja u kolizionoj normi, npr
kod dejstva braka postoji više tačaka vezivanja, osnovna je zajedničko
državljanstvo supružnika, u slučaju da nemaju zajedničko državljanstvo,
odna je tačka vezivanja zajedničko prebivalište, ako nemaju ni zajedničko
prebivalište onda je u pitanju poslednje zajedničko prebivalište, a ako nisu
nikada imali ni zajedničko prebivalište onda se mjerodavno pravo određuje
po lex fori. Složene tačke vezivianja mogu biti supsidijarne ili alternativne.
3. Stalne i promjenjive - stalne se ne mogu mijenjati, kao što je npr lex rei
sitae za nekretnine, a promjenjiv se mogu mijenjati (državljanstvo,
prebivalište lex rei sitae za pokretne stvari)
10. Pojam kvalifikacije
11. Vrste kvalifikacija
Kvalifikacija je vrsta tumačenja, tj podvođenje činjenica pod pravne pojmove.
Koliziona norma se ne može posmatrati kao cjelina, nego kao norma koja se sastoji
iz dva dijela, iz pravne kategorije i tačaka vezivanja.
Kvalifikacija pravne kategorije - Pravna kategorija je npr. brak, mjenica , ček,
naknada štete, i pravna kategorija se ne definiše u svim zemljama isto (npr. brak u
hrvatskoj i holandiji se definiše isto - istospolni brak koji je zaključen u holandiji će
proizvoditi pravno dejstvo i u hrvatskoj) Kvalifikacijom se rješava dilema koju ćemo
kolizionu normu primjeniti na određeni odnos.
Kvalifikacija tačke vezivanja - već nam je poznato koja će se koliziona norma
primjeniti, ali ne znamo na koje pravo će nas uputiti. Kvalifikacija tačke vezivanja se
uvijek vrši iza kvalifikacije pravne kategorije. Problem koji može da se javi je npr kod
mjesta štete, jer mjesto štete je u nekim zemljama je mjesto izvršenja štetne radnje, a
u nekim zemljama mjesto nastupanja posljedice te radnje odnosno štete, ili kod
vremena zaključenja ugovora, negdje je vrijeme zaključenja ugovora vrijeme prijema
(teorija prijema), dok je u anglosaksonskom pravu to vrijeme izjave volje (teorija
izjave)
Kvalifikacija mora da odgovori gdje svrstati pravnu kategoriju i kako riještiti
pitanje tačke vezivanja.
12. Načini rešavanja kvalifikacije
Kada govorimo o načinu rješavanja kavalifikacije to znači da kvalifikacija mora da
primjeni određeno pravo
-
Najednostavnije je rješavanje kvalifikacija po lex fori gdje se primjenjuje pravo
zemlje gdje se pitanje postavlja.
-
kvalifikacija po lex cause primjenjuje se ono pravo koje je mjerodavno za
pitanje koje se postavlja i ovakav način je moguć kod kvalifikacije tačke
vezivanja ali ne i kod pravne kategorije.
-
Stepenasta klasifikacija - prvo se primjenjuje lex fori klasifikacija i ako je po lex
fori mjerodavno pravo neke druge države onda se primjenjuje ponovo
klasifikacija ali po pravu te druge države, odnosno klasifikacija lex causae
-
klasifikacija pomoću autonomnih pojmova - da bi ovakva kvalifikacija bila
moguća moralo bi doći do izjednačavanja svih pravnih stema, radi se o tome
da se svi pojmovi u MPP-u definišu na jednak način.
13. Kvalifikacija u domaćem zakonodavstvu
Kod nas je članom 9 ZMPP-a prihvaćena stepenasta kvalifikacija
14. Izigravanje zakona
Ako stranke žele da ostvare nešto na šta u redovnim okolnostima nebi imale pravo,
one radi toga pribjegavaju vještačkom stvaranju ili mijenjanju činjenica vezanih za
njihov život. (npr falsifikovanje mjesta ugovora kako bi se došlo do povoljnijeg
plačanja poreza) Znači pod izigravanjem zakona se smatra falsifikovanje tačke
vezivanja ili promjena činjenica koje predstavljaju tačku vezivanja.
Najčešće se javlja kod statusnih, bračnih i nasljednih odnosa.
Najpoznatiji slučaj je Gretna Green - Gretna green je malo mjesto na granici Škotske
i Engleske. U to vrijeme u engleskoj nije bilo moguće sklopiti brak, ako budući
mladenci nisu bili vjereni najmanje godinu dana, što je bilo moguće u Škotskoj. Pa su
mladenci zasnivali prebivalište u Škotskoj i vjenčavali se u crkvi u Gretna Greenu.
Engleska je nakon nekoliko decenija izmjenila zakon i ukinula vjerenički staž.
Kada je učestalo izigravanje zakona, onda je to znak za državu da treba mijenjati
zakonodavstvo.
15. Elementi izigravanja zakona
FRAUS LEGIS - izigravanje zakona
Da bi se moglo smatrati da postoji izigravanje zakona trebaju da postoje određeni
elementi:
-
vještačko stvaranje ili promjena tačke vezivanja
-
namjera izigravanja zakona
-
izbjegavanje domaćih imperativnih normi
16. Uzvraćanje i upućivanje (renvoi)
Do uzvračanja i upučivanja dolazi kada su različite kolizione norme i kada sam slijed
činjenica u konkretnom slučaju to dozvoljava.
Slučaj Forgo - Franc Forgo je rođen početkom XIX vijeka u francuskoj kao vanbračno
dijete. Kada je imao 5 godina njegova majka se preudala za francuskog bogataša i
preselili su se u Pariz. Prvo mu je umro očuh a za njim i majka i Forgo je sve
naslijedio. Kasnije se oženio sa francuskinjom koja je takođe bila bogata. U braku
nisu imali djece i poslije njene smrti s obzirom da ona nije imala bliskih srodnika on
sve nasljeđuje. Nakon njegove srti francuska je proglašena za nasljednika i to upravo
preko instituta renvoi.
Francuska koliziona norma za nasljeđivanje je u to vrijeme predviđala da će se
primjeniti mejerodavno pravo po državljanstvu ostavioca, za vrijeme svog života u
francuskoj Forgo nije stekao niti državljanstvo niti prebivalište u francuskoj i imao je
samo boravište. Tako da je bio državljanin Bavarske i trebalo se primjeniti bavarsko
pravo.
Posmatrajući cjelokupno bavarsko pravo, a samim tim i kolizionu normu koja se
odnosila na nasljeđivanje pisalo je da će se primjeniti pravo boravišta ostavioca u
vrijeme smrti.
Bavarska koliziona norma uzvraća pravo na francusko i tim francuska postaje
nasljednik Forgove imovine.
U slučaju da je bavarska koliziona norma predviđala isto što i francuska primjenjivalo
bi se bavarsko pravo, i nebi bilo uzvračanja na francusku.
Da je npr Forgo prije smrti odselio u Belgiju, i tamo zasnovao boravište, onda bi
Bavarsko pravo upućivalo na belgijsko i to bi bilo upućivanje.
17. Elementi uzvraćanja i upućivanja
Da bi došlo do uzvraćanja i upućivanja trebaju da budu ispunjeni određeni uslovi
odnosno pretpostavke:
-
Da je država prihvatila koncepsiju po kojij koliziona norma upućuje na pravo
države u sjelini
Po sadržini reciprocitet može biti formalni koji se prije svega primjenjuje kod prava
stranaca i materijalni koji se primjenjuje kod priznanja stranih odluka.
Diplomatski reciprocitet može biti definisan bilateralnim i multilateralnim sporazumom
i on traje dok jedna od potpisnica sporazuma n istupi iz tog sporazuma, odnosno dok
se sporazum ne revidira ukoliko se reciprocitet ne poštuje u praksi.
Zakonski reciprocitet je mnogo rjeđi i što se tiče područja bivše jugoslavije vezan je
za 60-te i 70-te godine 20-tog vijeka kada je iz oblasti bračnih odnosa doneseno
nekoliko paralelnih zakona između Švedske i jugoslavije i Njemačke i jugoslavije i taj
reiprocitet se odnosio samo na državljane jugoslavije koji su živjeli i radili u Švedskoj
i njemačkoj.
Faktički reciprocitet se odnosi na ono što se primjenjuje u praksi i on zavisi od organa
koji primjenjuje prvo ili vrši priznanje strane odluke bilo sudske ili arbitražne.
Formalni reciprocitet ustvari predstavlja praktično izjednačenje stranaca sa domaćim
državljanima, i predstavlja klasičan nacionalni tretman što znači da strani državljanin
ima sva prava kao i domaći,
Materijalni reciprocitet se odnosi na strane odluke - dejstvo koje ima naša odluka u
stranoj državi imala bi i odluke te države u našoj zemlji.
21. Saznanje i primena stranog prava
Pravn priroda kolizione norme je imperativna, što znači da sud mora da primjeni
kolizionu normu, a samim tim i posljedu koja je proizašla iz te kolizione norme, a to je
mjerodavno pravo na koje upućuje koliziona norma.
Primjena stranog prava je povezana ne samo sa znanjem prava uopšte, nego i sa
znanjem prirode tog stranog prava, kada saznamo smisao, moramo saznati i kako se
odredba primjenjuje u određenoj datoj situaciji. Strano pravo nije samo puka
odredba, nego i sudska praksa i pravna nauka.
Sud mora adekvatno primjeniti strano pravo kako njegova odluka nebi bila oborena
pred drugostepenim sudom, jer ako sud nije primjenio pravo adekvatno, njegova
odluka može biti u drugostepenom postupku poništena ili vraćena na ponovno
postupanje.
Domaći sud ukoliko je u građanskopravnom odnosu koji treba da riješi prisutan
element inostrnosti mora da primjeni domaće ili strano pravo zavisno od kolizione
norme.
Sud primjenjuje samo materijalno ne i procesno pravo. Kod nas se može
primjeniti samo materijalno pravo, procesno pravo se može primjeniti samo u
izuzetnim slučajevima i to kod međunarodne pravne pomoći.
Kod nas se pravo shvata kao pravo i samim tim se i strano pravo shvata kao pravo,
iz čega proizilazi da se mora primjeniti maksima "sud zna pravo", iz čega proizilazi da
sud mora primjeniti strano pravo i da primjenu ne može usloviti donošenje odluke po
pitanju pomoći stranke ili minstarstva pravde (sud se pri donošenju odluke ne može
pozvati na to da stranke nisu dostavile sadržinu matrijalnog stranog prava ili da
ministarstvo pravde nije dostavilo obavještenje) Sud strano pravo mora primjeniti
onako kako se ono primjenjuje u stranoj zemlji.
Sud se može obratiti strankama. državnom organu, naučnim ustanovama za pomoć,
ali nemože usloviti donošenje odluke tom pomoći.
U slučaju da je nemoguće saznati strano pravo, ili se ono ne može primjeniti
onda se primjenjuje pravo po lex fori.
Za razliku od našeg sistema koji spada u kontinentalni sistem, u anglosaksonskom
sistemu strano pravo se tretira kao činjenica i stranke su dužne da obezbjede
sadržinu stranog prava, sudsku praksu i pravnu nauku.
