Interkulturni menadzment
INTERKULTURNI MENADŽMENT
ispitna pitanja
2. Uloga i značaj interkulturnog menadžmenta u procesu poslovanja
3. Kultura i menadžment
4. Pojam kulture u menadžmentu
5. Osnovne karakteristike kulture
6. Pojam interkulturni v.s. internacionalni menadžment
7. Savremeni tokovi poslovanja
8. Uspešna komunikacija
9. Pregovaranje i uvažavanje kulture
10. Sličnosti i razlike među kulturama
11. Odnos ljudi prema prirodi kao različitost kulture
12. Vremenska orijentacija kao različitost kulture
13. Prostorna orijentacija kao različitost kulture
14. Verovanje o osnovnoj ljudskoj prirodi kao različitost kulture
15. Međuljudski odnosi kao različitost kulture
16. Orijentacija aktivnosti kao različitost kulture
17. Kulturne dimenzije
18. Interkulturni aspekti globalne utakmice
19. Socio – kulturni horizonti Nove Evrope
20. Evropsko „učeće društvo“ i svet
21. Poslovna kultura Nemačke
22. Poslovna kultura Austrije
23. Poslovna kultura Švajcarske
24. Vrednosti i obrazovni sistem Francuske
25. Kulturološki aspekti francuskog menadžmenta
26. Poslovna kultura Italije
27. Poslovna kultura Portugalije
28. Poslovna kultura Španije
29. Poslovna kultura Ujedinjenog Kraljevstva
30. Poslovna kultura Republike Irske
31. Poslovna kultura Holandije
32. Poslovna kultura Finske
33. Poslovna kultura Danske
34. Poslovna kultura Rusije
35. Poslovna kultura Japana
36. Japanska poslovna kultura i zapad
37. Japanska poslovna kultura i svet
38. Japanska poslovna kultura na kraju devedesetih godina prošlog veka
39. Uloga obrazovanja u japanskoj poslovnojj kulturi
40. Uloga i značaj konfučijanizma u privredama Japana i Azijsko – Pacifičkog regiona
41. Konfučijanska filozofija pragmatizma (iskustvo Južne Koreje)
42. Japanski menadžment
43. Poslovna kultura Kine
44. Kinesko – japanski interkulturni odnosi
45. Japanska privreda i prva zajednička ulaganja u Kini
46. Ekonomska saradnja na relaciji Japan – Kina
47. Azijsko – pacifički menadžment
48. Poslovna kultura Singapura
49. Poslovna kultura Malezije
50. Poslovna kultura Indije
51. Poslovna kultura Arabijskog bliskog istoka
52. Unikulturni predgled razvoja menadžmenta u SAD
53. Kulturne vrednosti SAD – a
54. Privid ekonomskog pada SAD – a
55. Američki menadžment na kraju XX veka
56. Sistematičnost američkog menadžmenta
57. Proaktivnost američkog menadžmenta
58. Poslovna kultura Meksika
59. Poslovna kultura Izraela
60. Poslovna kultura Srbije
61. Ključ uspešne saradnje
1. Uloga i zna
č
aj interkulturnog menadžmenta u procesu poslovanja
Aktivnosti velikog broja kompanija prevazilaze okvire matične zemlje i svet ulazi u eru
globalnih svetskih aktivnosti koja podrazumeva svetsku proizvodnju, distribuciju i veliki broj
multinacionalnih spajanja i pripajanja, kao i pojavu globalnih strateških alijansi. Za sve veći broj
kompanija, međunarodni ugovori predstavljaju sastavni deo poslovanja. Uspešno poslovanje je
moguće ukoliko se razumeju kulturne razlike i pravila učesnika iz različitih krajeva sveta. Pre
svega, naivno je ući u međunarodne pregovore verujući da su „na kraju krajeva ljudi prilično isti
ma gde bili i ponašaju se slično nama“.
Da bi se stiglo do ostvarenja cilja kojem teži svaka strana u pregovorima „ugovorn
posao“ neophodno je potpuno razmeti druge. Da bi se stiglo do zaključenja ugovora, neophodno
je pregovaranje. Poznavanje interkulturnog menaxmenta pomaže da se razume poslovanje na
drugom tržištu, da se u zavisnosti od druge kulture kršenje obećanja toleriše, očekuje ili čak i
priželjkuje. Retko je lakše primeniti ugovor u stranoj nego u svojoj zemlji.
Tako na primer, u SAD ugovori su dugi jer se svaka nepredvidiva situacija mora unapred
predvideti i razraditi. Velika pažnja se posvećuje detaljima kako bi se izbegle dvosmislenosti.
U anglosaksonskim kulturama potpisivanje ugovora simbolizuje nameru da se ispune

3. Pojam kulture u menadžmentu
U cilju boljeg razumevanja odnosa kulture i menadžmenta, potrebno je definisati pojam
kulture. Postoji veliki broj definicija kulture, a jedan od uzroka ove različitosti u tumačenju
kulture je uslovljenost od zemlje i pojedinaca ili autora koji se njome bavi.
Dati odgovor na pitanje „Šta je kultura?“, nije moguće bez davanja odgovora na još dva
pitanja: koji su ciljevi kulture? kojim se sredstvima ona ostvaruhe?
Pojmu kulture moguće je dodeliti i tri značenja:
62. intelektualno – koje se odnosi na viši oblik kolektivnog izražavanja i odnosi se na
jednu oblast, jednu zemlju, jedan kontinent.
63. ekonomsko – odnosi se na plodno zemljište, na biljke, drveće, vegetaciju, uzgajanje
životinja.
64. mikrobiološko – koje ima marginalan značaj za interkulturni menadžment.
Još od stare Grčke pa do našeg vremena, postojale su razne definicije kulture:
“One koji dele naš etos treba nazvati Grcima, pre nego one koji dele našu krv”
(Izokrat,
IV vek pre Hrista)
“Kad bi konji i goveda imali ruke i kad bi mogli da slikaju tim rukama i stvaraju
umetnička dela kao što to čine ljudi, konji bi lica bogova slikali kao konjska, goveda bi ih
predstavljala u likovima goveda, pa bi i njihova tela prikazivali prema liku svoje
vrste...Etiopljani svoje bogove slikaju kao crne ljude sa širokim nosnicama, stanovnici Trakije
kažu da njihovi bogovi imaju plave oči i riđu kosu.”
(Ksenofont, VI vek pre Hrista)
U rimskom dobu, pojam kulture je sveden na pojam obrazovanja i tumačen je kao
potreba malog broja probranih ljudi. Srednji vek povezuje pojam kulture i religije. Humanizam i
renesansa, obnavljajući sntičku tradiciju, omogućavaju da ideja kulture prođe značajan period
svog razvoja, pri čemu se ističu Engleska, Nemačka i Francuska kao pioniri i pokretači ovog
razvoja.
Krajem XX veka kultura se ne posmatra na jedan intelektualni i književan način, već se
njen domen proširuje i na druge vrednosti. Tako se pod kulturom podrazumeva:
65.
sve ono što nastaje ljudskim radom kao obrada predmeta ili proizvodnja novih
predmeta
66.
svi oni oblici ljudskog izražavanja pomoću kojih čeovek saopštava svoje
iskustvo, saznanja i viđenja sveta drugim ljudima
67.
kultura predstavlja određenu društvenu sredinu koju svaka indvidua zatiče
rođenjem kao svet koji ima određeno značenje i određena pravila života kojima
se mora prilagoditi.
Jedna od najpotpunijih definicija kulture je:
Kultura je sastavni deo celokupnog društvenog i individualnog života, skup svih
ljudskih tekovina, materijalnih (materijalna kultura) i duhovnih (duhovna kultura), bez kojih
ne bi moglo postojati ljudsko društvo ni u najednostavnijim oblicima svoje organizacije.
Neophodno je razjasniti i pojam materijalne kulture:
Materijalna kultura obuhvata razna sredstva, tehnike, metode i procese koji se koriste
u određenim kulturama za proizvodnju proizvoda i usluga, kao i njihovu distribuciju i
potrošnju.
Materijalna kultura je rezultat tehnološke i ekonomske razvijenosti jedne zemlje,
manifestuje se kroz raspoloživost i kvalitet osnovne ekonomske, socijalne, finansijske i
marketing infrastrulture, direktno je povezana sa društvenim standardom, kroz njemu prizmu
mogu se obeležavati i razvrstavati pojedini vremenski periodi i grupacije zemalja, naglašen je
interaktivan odnos materijalne kulture i drugih aspekata ponašanja u jednom društvu.
Postoji veliki broj definicija kulture, ali se za sve može istaći da:
KULTURA PREDSTAVLJA SVE ONO ŠTO LJUDI IMAJU, MISLE I RADE KAO
PRIPADNICI JEDNOG PREPOZNATLJIVOG DRUŠTVA.
4. Osnovne karakteristike kulture
Bez obzira o kojoj definiciji kulture je reč, zajednisčko za sve su sledeće karakteristike
kulture:
-NAČELNOST – kultura predstavlja opšti okvir usvojenog i prihvatljivog ponašanja,
zasnovanog na nenormiranim načelima, izvrnim i običajnim pravilima.
-DELJIVOST – kultura je društvena a ne pojedinačna kategorija. Ona ne postoji sama za sebe,
rezultat je društvene interakcije i kao takva se deli na pojedine članove društva.
-KOMUNIKATIVNOST – olakšava komuniciranje i sporazumevanje, doprinosi većoj bliskosti i
srodnosti između nosilaca i poznavalaca jedne kulture.
-STEČENOST – kultura nije urošena, već stečena kategorija. Njeno usvajaje i difuzja odvijaju se
kroz duge procese socijalizacije, razvoja i modernizacije.
-DIFERENCIRANOST – pripadnici različitih kultura često imaju različite predstave o istoj
stvari. Tako je moguće prepoznati i diferencirati individualna ponašanja.
-TRAJNOST – kultura je trajna kategorija i prenosi se sa generacije na generaciju. Na taj način
ispoljava relativnu stabilnost i dugoročnu prepoznatljivost.
-KUMULATIVNOST – kultura je okvirnog i otvorenog karaktera, i nalazi se u neprekidnom
procesu uobličavanja. Svaka generacija nešto doda i ostavi pečat sopstvenoj kulturi.
-DINAMIČNOST – kultura ispoljava relativnu, ali ne i apsolunu stabilnost i statičnost. Ona je
podložna postepenim i evolutivnim promenama tokom vremena.
U toku poslovne saradnje sa drugim zemljama ističe se značaj poznavanja jezika date
zemlje, jer je jezik ogledalo svake kulture. Jezik je specifičnost koja diferencira jednu u odnosu
na druge kulture. Pokušaji sporazumevanja na jeziku koji nije maternji, sa greškama, se toleriše,
ali nepoznavanje kulture iste zemlje je nedopustivo ako se u vidu imaju poslovni ili diplomatski
kontakti.
Činenica, bitna za menadžere koji se upoznaju sa kulturom nekih zemalja, jeste da mnoge
kulture nalaze razlog svog postojanja u religiji. Religija uspostavlja kodekse morala i etike,
stvara tabue, na direktan ili indirektan način propisuje ponašanje ljudi i njihove radne navike.
Realni okviri kulture, koji su drugačiji za svaku zemlju, mogu biti društvene organizacije,
instiucije, opšta socijalna klima, kao i ustaljeni vrednosni sistem. Kultura opredeljuje
svakodnevni život ljudi, određuje društvene ciljeve, zašto i kako ljudi sarađuju međusobno.
5. Pojam interkulturni v.s. internacionalni menadžment
Interkultura je ukrštanje znanja i mešanje znanja i iskustva ljudi iz različitih kulturnih
zajednica širom sveta. Tako je, interkulturni menadžment proces nametanja, mešanja, prihvatanja
i uzajamnog očuvanja kulturnih vrednosti između različitih civilizacija, a u cilju globalizacije
međunarodnog poslovanja.
U savremnoj teoriji menadžmenta često se govori o internacionalnom menadžmentu.
Internacionalni menadžment, može se vezati i za međunarodno-politička zbivanja koja
obeležavaju devedesete godine XX veka. Koncepcija novog svetskog poretka sadrži u svojoj
osnovi mnogo elemenata internacionalnog menadžmenta.Ako se ovome dodaju i geoekonomski

Prilikom poslovanja van matične zemlje kao poslovni jezik uglavnom se koristi engleski,
ali to ne umanjuje značaj poznavanja i drugih jezika, mada treba naglasiti da je važnije
poznavanje kulture date zemlje nego jezika.
Razvoj tehnike i tehnologije je olakšao i ubrzao komunikaciju, tako da se danas
poslovanje ne može zamisliti bez telefona, upotrebe kompjutera, e-mail prepiski. U poslovnoj
korespodenciji potrebno je poštovati neka pravila:
- na poruke poslate u elektronskoj formi odgovara se u roku od 24 časa
- potvrda o prijemu pošiljke je obavezna
- upotreba mobilnih telefona na poslovnim sastancima i na ručkovima je zabranjena.
Pregovaračku veštinu poseduju oni koji imaju sposobnost:
- da postave ciljeve
- da postave veći izbor načina koji omogućavaju dostizanje cilja
- da se temeljno pripreme
- da ocene šta je to što druga strana želi
- da postave prioritete
- da prepoznaju i razumeju druge kulture i da poznaju oblast poklanjanja, pa u skladu sa
tim: -treba znati da su pokloni važan deo menadžerskih odnosa
-voditi računa o tome kako uručiti poklon, u kakvoj ambalaži.
8. Pregovaranje i uvažavanje kulture
Za uspešnu poslovnu saradnju sa inostranim partnerima neophodno je poznavati njihovu
kulturu. Iako znamo da postoje razlike Evrope u odnosu na Ameriku i na Aziju, treba naglasiti da
i u samoj Evropi treba biti svstan postojanja različitosti. Početne razlike se mogu uočiti na
osnovu uvida u kultutne poglede na vreme:
- Vreme je novac (SAD)
- Oni koji žure prvi stižu na groblje (Španija)
- Nije sat izmislio čoveka (Nigerija)
- Ako čekate dovoljno dugo, i jaje će da prohoda (Etiopija)
- Pre vremena nije baš vreme, posle vremena, prekasno je (Francuska)
Treba razlikovati opažanje i stereotip. Opažanje je čovekovo tumačenje realnosti.
Stereotip je sklonost da se druga osoba vidi kao pripadnik neke grupe ili kategorije.
Istraživanja su ukazala koliko su opažanja i sterotipizacija prisutni na međunarodnoj
sceni zasnovana na tri pitanja:
Kako vide sami sebe?
Kako vide druge?
Šta misle o tome kako drugi vide njih?
Ispitani su japanski i britanski menadžeri. Japanci su sebe videli kao izuzetno marljive,
iskrene, oprezne, učtive i metodične, i Britanci su se složili oko tih pitanja. Britanci se nisu
složili sa japanskim viđenjem da su odlučni, fleksibilni i otvoreni. Japanci nisu uvideli da ih
britanci vide kao ambiciozne i tajanstvene.
Japanci su verovali da su britanski stereotipi o njima stidljivi, neambiciozno, neodlučni i
introvertni ljudi. Japanska opažanja njih samih su bila prilično tačna, ali su japanci precenili
način kako ih britanci vide.
Britanci su za sebe smatrali da su iskreni, učtivi, predvidljivi, kooperativni, logični i
marljivi. Japanci ih po ovim osnovama nisu tako visoko ocenili i nisu ih smatrali naročito
odlučnim, otvorenim, ambicioznim, sigurnim i fleksibilnim. Smatrali su čak da Britanci nisu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti