BILANSIRANJE TOKOVA GOTOVINE U

SKLADU SA MEĐUNARODNIM

RAČUNOVODSTVENIM STANDARDOM

MRS-7

Za informacije o finansijskom položaju, uspješnosti i promjenama finansijskog položaja
preduzeća zainteresovani su mnogi interni i eksterni korisnici koji na osnovu tih informacija
donose ekonomske odluke. U njih spadaju, vlasnici (akcionari), zaposleni, zajmodavci, kupci,
dobavljači, država, javnost i dr. Nezamenjljiv izvor informacija predstavljaju

finansijski

izvještaji

. U osnovne izvještaje ubrajamo Bilans stanja, Bilans uspjeha, Izvještaj o novčanom

toku i Izvještaj o promjenama na kapitalu. Za procjenu nekog preduzeća tradiocionalno se koriste
podaci iz Bilansa stanja i Bilansa uspjeha, ali postoje veoma značajne informacije o uspješnosti
preduzeća koje ne možemo naći u ovim bilansima. One se nalaze u Izvještaju o novčanom toku.
To su prije svega informacije o platežnoj sposobnosti preduzeća, odnosno informacije o
novčanim tokovima preduzeća u jednom obračunskom periodu. Analiziranjem ovog Izvještaja
lako dobijamo informacije o tome da li je preduzeće svojim poslovanjem uspjelo da stvori
dovoljno novca da pokrije sve obaveze i kako je ta sredstva dobilo i upotrjebilo.
Predmet ovog rada predstavljaju metode izrade i analize Izvještaja o novčanom toku. Cilj rada je
da prikazemo postupak izrade Izvještaja o novčanom toku u skladu sa međunarodnim
racunovodstvenim standardom 7-Izvjestaj o novcanom toku.

POJAM I OSNOVNE KARAKERISTIKE IZVJEŠTAJA O

NOVČANOM TOKU

Pojam gotovine i gotovinskih tokova

Gotovina

predstavlja najlikvidniji deo obrtnih sredstava jer se može upotrijebiti u svakom

trenutku za plaćanje dospjelih obaveza ili ulagati na različite načine.

U gotovinu uključujemo

novčana sredstva u blagajni i depozite po vidjenju.

Gotovinski ekvivalneti

su definisani kao kratkoročna visokolikvidna ulaganja uključujići

račune kratkoročnih novčanih sredstava i kratkoročnih finansisjskih instrumentata tržišta novca,
komercijalne zapise i državne obveznice koje se mogu lako pretvoriti u gotovinu. Da bi se
jedno ulaganje okarakterisalo kao gotovinski ekvivalent, ono mora biti brzo zamenjivo za
poznati iznos gotovine i ne smije da nosi nikakav značajniji rizik od promjene vrijednosti

Gotovinski ekvivalenti se drže za izmirivanje kratkoročnih gotovinskih obaveza, a ne radi
investiranja ili u druge svrhe. U tokove gotovine se ne uključuju promjene između stavki koje
predstavljaju gotovinu ili gotovinske ekvivalente pošto one predstavljaju aktivnosti upravljanja
gotovinom a ne poslovne aktivnosti.
Račun gotovine u bilansu stanja se sastoji od rasploživih kovanica i valute, čekova i novčanih
naloga od kupaca, kao i depoziti na bankovnim računima koji su raspoloživi odmah po zahtjevu.
Gotovina može da obuhvati i kompenzacione iznose, odnosno iznose koji se ne mogu slobodno

trošiti. Kompezacioni iznos je najmanji iznos koji banka zahtjeva da kompanija drži na svom
bankovnom računu, kao dio uslova kreditnog ugovora. Takav aranžman ograničava korištenje
gotovine i može da smanji likvidnost kompanije.
Računovođe definišu gotovinu kao depozite u bankama i svaki oblik koji će banka prihvatiti kao
depozit. Pod tim oblicima ne podrazumjevamo samo kovanice i papirni novac već i čekove,
poštanske novčane uputnice, putničke čekove, potpisane račune bankovnih kreditnih kartica kao
što su Viza i Master Card

Gotovinski tok

je iznos isplaćenog ili primljenog novca (gotovine) u toku nekog

računovodstvenog perioda i rezultirajuće raspložive gotovine.

Tokovi gotovine nastaju po osnovu:

operativne

(

poslovne

investicione

finansijske aktivnosti preduzeća

Prilivi i odlivi novca nastaju po osnovu stalne (operativne) poslovne aktivnosti preduzeća, čiji se
krajnji cilj svodi na stvaranje profita (na oplođavanje kapitala), koji se izražava kroz pokazatelje
likvidnosti i rentabilnosti.
Prilivi novca nastaju po osnovu realizacije proizvoda i usluga, zakupnina, premija, subvencija,
dotacija i plasmana. U slučajevima kada se roba prodaje za gotov novac, obim i dinamika priliva
novca zavisi od obima i dinamike realizacije proizvoda, kada se roba prodaje na kredit, obim i
dinamika priliva novca zavisi od obima i dinamike cjelokupne prodaje, udjela prodaje za gotov
novac i prodaje na kredit i brzine naplate potraživanja od kupaca.
Odliv novca se odvija po osnovu kupovine sirovine i materijala od dobavljača, isplate plata,
plaćanja kamata za korišćene kredite, isplate poreza i doprinosa, premija osiuranja.
Aktivnosti investiranja obuhvataju prilive nastale prodajom stalnih sredstava, prodajom učešća u
kapitalu i nematerijalnih ulaganja i naplatom plasmana, kamata i dividendi, a odlivi se odvijaju
po osnovu investiranja u stalna sredstva, dugoročna ulaganja u formi učešća (kojima se stiče
dobit) i plasmana kojima se stiče kamata. Visina i dinamika ulaganja u resurse pokazuje napore
koje preduzeće čini na planu povećanja kapaciteta, obima proizvodnje i rezultata poslovanja.
Aktivnosti finansiranja obuhvataju prilive kapitala po osnovu emitovanja akcija, udjela, zajmova,
obveznica, mjenica i odlive za otplatu zajmova, otkup akcija i udjela, isplatu kamata na dugove,
dividendi i obaveza po osnovu finansijskog lizinga. Najveći dio tokova novca odvija se u
procesu reprodukcije preduzeća, redovni su i imaju interni karakter. Ovaj tok gotovine je poznat
pod nazivom Cash Flow.
Metoda koja obuhvata sve tokove gotovine (interne i eksterne) poznata je pod nazivom

metoda

toka kapitala Funds Flow

(Funds Flow)

. Za sastavljanje ovog bilansa koriste se podaci iz

bilansa stanja i bilansa uspjeha i podaci o promjenama na računuma kapitala i rezervi, stalnih
sredstava i plasmana. Pošto se sve poslovne transakcije (koje tangiraju stalne i prelazne oblike
novca) evidentiraju preko žiro računa, analiza kretanja na žiro-računu može da pruži informacije
za satavljanje bilansa tokova gotovine.

Novčani tok je zdrav sve dok se u svakom ciklusu ostvaruje veći priliv od odliv novca.
Zanemarivanje kontrole novčanog toka dovodi do manjka novca. Preduzeće može ostvarivati

menadžment je upozoren da treba da smanji odredjene novčane troškove ili da krene u
traženje kredita, tj. povoljnih izvora finansiranja planiranih aktivnosti.



Planovi su dobar orijentir za ocenu narednih dostignuća. S obzirom na to da se planovima
pokazuju buduća očekivanja u pojedinim sektorima, kao što su vrednost izvršene prodaje
ili proizvedene jedinice proizvoda, to planovi postaju dobar oslonac za uporedjivanje
performansi svakog sektora preduzeća.



Planovi motivišu zaposlene da ostvare ciljeve preduzeća, posebno u situaciji kada
zaposleni veruju da je plan realan. Zbog toga menadžeri često uključuju zaposlene u
pripremu planova.

Veoma je važno da prilkom pripreme planova posoji dobra koordinacija između pojednih
dijelova preduzeća. Ovo stoga što planovi i zadaci različitih delova moraju biti konzistentni sa
ciljevima preduzeća kao cjeline.

Razlika između priliva gotovine i prihoda

Prihode možemo definisati kao bruto priliv ekonomskih koristi u određenom periodu, koje se
ostvaruju iz redovnih aktivnosti preduzeća, kada ovi prilivi dovode do povećanja sopstvenog
kapitala osim onih povećanja koja se odnose na unose vlasnika kapitala.

Nasuprot tome prilivi se

vezuju za novac i znače povećanje novčanih sredstava. Izmedju prihoda i priliva postoje sledeći
odnosi

1. prihodi koji nemaju uporište u prilivima,
2. prihodi koji su ekonomski povezani sa prilivima

3. prilivi koji ne dovode do prihoda.

Na kraju obračunskog perioda obavezno se vrši popis zaliha. Prilikom popisa utvrdjuju se razlike
izmedju knjigovodstvenog i stvarnog stanja zaliha, odnosno viškovi i manjkovi. Utvrdjene
razlike moraju se evidentirati u poslovnim knjigama. Ukoliko je utvrdjen višak određenih vrsta
zaliha to će imati za posledicu na jednoj strani povećanje zaliha a na drugoj strani nastanak
ostalih prihoda. U prezentovanom slučaju, ostali prihodi - viškovi zaliha ne dovode ni do kakvog
priliva novčanih sredstava. Slična je situacija i sa otpisom obaveza prema povjeriocima.
Prihodi su ekonomski povezani sa prilivima, međutim često prihodi i prilivi ne nastaju u istom
vremenskom periodu. Tako razlikujemo tri mogućnosti: prihodi nastaju prije priliva, prihodi i
prilivi su vremenski usklađeni tj. javljaju se istovremeno i prilivi prethode prihodima.
S obzirom na to da se prihodi u preduzeću evidentiraju na osnovu principa fakturisane
realizacije, to praktično znači da prvo nastaju prihodi od prodaje, pa tek kasnije u skladu sa
kupoprodajnim ugovorom kupci vrše plaćanje svojih obaveza. U ovoj situaciji imamo

inkongruenciju

izmedju novčanih tokova i tokova rentabiliteta, jer prvo nastaju prihodi, a tek

posle izvjesnog vremena i prilivi novca. Istovremeno nastajanje prihoda i priliva novca
pojavljuje se u situaciji kada kupac u momentu sastavljanja fakture i preuzimanja zaliha plaća
odmah - gotovinom.
Primeri za situaciju kada prilivi nastaju prije prihoda su: avansna prodaja zaliha, unapred
naplaćena zakupnina i sl. U slučaju avansne prodaje zaliha, kupac prvo uplaćuje novac za robu
koju još uvek nije preuzeo i za koju nije sastavljena faktura. Isporuka robe se vrši kasnije kada se
izdaje fakutura i tek tada dolazi do priznavanja prihoda.
Postoje i prilivi novca koji nikada ne dovode do prihoda. Kao primjer možemo navesti prilive od:

prodaje nekretnina, postrojenja i opreme po sadašnjoj vrednosti, prodaje materijala po nabavnoj
vrednosti, dodatni ulog novčanih sredstava od strane vlasnika, vraćena novčana pozajmica od
strane dužnika, primljen novac od banke na ime odobrenog kredita i sl. U ovim slučajevima
dolazi do transakcija na relaciji imovina - imovina i imovina - obaveze, gdje samo dolazi do
promjene vrijednosti i strukture određenih pozicija bilansa stanja, a da pritom ne dolazi do
promjene kapitala.

Razlika između odliva gotovine i rashoda

Rashodi su suprotna kateogirja od prihoda i pod njima podrazumjevamo “smanjenje u

ekonomskim koristima tokom obračunskog perioda u obliku odliva ili umanjivanje imovine ili
nastankom obaveza koje imaju za rezultat smanjenje akcijskog kapitala, koje nije ono smanjenje
koje se odnosi na raspodjele učesnicima u akcijskom kapitalu”

. Odlivi gotovine predstavljaju

smanjenje novčanih sredstava preduzeća, a takvo smanjenje nema uticaja na finansijski rezultat i
kapital preduzeća. Rashodi nisu istovjetni sa odlivima gotovine. Izmedju rashoda i odliva postoje
sledeći odnosi:

• rashodi koji se ne temelje na odlivima,
• rashodi koji su ekonomski povezani sa odlivima

• odlivi koji ne izazivaju rashode.

Kada preduzeće popisom utvrdi manjak zaliha, taj manjak izaziva nastanak rashoda ali ne i odliv
gotovine. Istovremeno u slučaju otpisa potraživanja, davanja bonifikacija ili popusta kupcima,
dolazi do nastanka rashoda u obračunskom periodu ali ne direktno i do odliva novčanih
sredstava. U ovim situacijama dolazi do nastanka rashoda koji za posledicu nemaju odliv
gotovine.
Kao i kod prihoda u većini slučajeva rashodi su ekonomski povezani sa odlivima gotovine. Ta
povezanost može biti sledeća: rashodi nastaju prije odliva, rashodi nastaju istovremeno sa
odlivom i rashodi se pojavljuju poslije odliva.
U situaciji kada preduzeće nabavlja materijal i odmah ga izdaje u proces proizvodnje, nastaju
troškovi materijala. Fakturu za nabavljeni materijal preduzeće plaća kasnije u roku predviđenom
kupoprodajnim ugovorom. Slična je situacija sa ukalkulisavanjem troškova na ime dugoročnih
rezervisanja. Naime, smatra se opravdanim da preduzeća sama, unaprijed, obračunavaju neke
rashode koji su vezani za tekuće poslovanje, kao što je ukalkulisavanje troškova na ime zamjene
rezervnih djelova u garantnom roku. U navedenim slučajevima još uvek nemamo odliv novca, ali
je trošak odnosno rashod već nastao. Ako preduzeće obavljene usluge odmah i plaća, dolazi do
istovremenog nastanka rashoda i odliva gotovine. Kao primjer možemo navesti: plaćanje PTT
usluga, plaćanje mandatskih kazni izrečenih od strane inspekcije, plaćanje putarine i sl. U
najvećem broju poslovnih transakcija preduzeće prvo ima odliv gotovine a tek onda rashode.
Karakteristični primeri su nabavka materijala avansnim plaćanjem, unapred plaćeni troškovi
zakupnine, reklame i sl. U navedenim situacijama preduzeće prvo ima odliv gotovine, dok
rashodi nastaju kasnije (prilikom trošenja materijala, mjesečnim ukalkulisavanjem troškova
reklame).
Treba napomenuti da imamo i izdatke koji ne dovode do nastanka rashoda. Karakterističan
primjer je kupovina zemljišta koje se ne amortizuje, pa samim tim i ne stvara rashode. Slična
situacija je i sa kupovinom akcija (učešća u kapitalu) drugih pravnih lica, davanjem pozajmica i
sl. U navedenim slučajevima došlo je do transformacije jednog oblika sredstava u drugi,