1

                                              Finansijska tržišta
1.Šta   je   finansijski   sistem   i   zašto   kažemo   da   je   dinamičan,   otvoren   i 
kompleksan?

Finansijski   sistem je sastavni   deo   privrednog sistema   koji   se   sastoji   iz   više 
elemenata pomoću kojih treba da omogući nesmetan tok finansijskih sredstava u 
jednoj društveno-ekonomskoj zajednici.
Kao neke od osnovnih karakteristika finansijskog sistema možemo istaći sledeće:

Dinamičnost

 – je povezana sa promenama koje se kontinuelno dešavaju. Mnoge 

od njih   su   posledica   novih   događaja   koji   sistem   dovode   u   privremena   stanja 
ravnoteže i neravnoteže. Finansijski sistem nije statičan i nepromenljiv. Prisutni su 
snažni tokovi internacionalizacije i globalizacije, kao i razvoja i sve veće primene 
informacione tehnologije u finansijskom poslovanju. Savremeni finansijski sistemi su 
kontinuelni, odnosno funkcionišu 24 časa, 7 dana nedeljno, 365 dana godišnje.

Otvorenost

 –   podrazumeva   da   finansijski   sistemi   moraju   biti   otvoreni   prema 

inostranstvu.Otvorenost   finansijskih   sistema   može   doneti   niz   pozitivnih   ali   i 
negativnih   posledica.   Pozitivne   su   povezane   sa   većim   brojem   alternativa   za 
prikupljanje kapitala na međunarodnom tržištu, što može uticati na brži privredni rast 
i   razvoj   jedne   privrede.   Negativne   se   odnose   na   veću izloženost   riziku   i   uticaju 
promena u međunarodnim odnosima.

Kompleksnost

 -   ogleda   se   u činjenici   da   su   finansijski   sistemi   složeni   i   da   se 

sastoje iz većeg broja elemenata, pre svih institucija, instrumenata, tržišta, itd.
 

2. Koji su osnovni elementi finansijskog sistema?

 

    

Finansijski sistem se sastoji iz 

kombinacije   većeg   broja   institucija  i  učesnika   (centralna   banka,   poslovne   banke, 
štedionice,   štedno-kreditne   asocijacije,   penzioni   fondovi,   investicioni   fondovi, 
osiguravajuća   društva,   posredničke   organizacije   i   slično),   finansijskih   tržišta 
(tržišta novca, kapitala, deviznog tržišta, itd) i finansijskih instrumenata (instrumenti 
duga,   vlasničkiinstrumenti,   derivativni   -   izvedeni   instrumenti).   Skladan   finansijski 
sistem omogućava da savremene razvijene tržišne privrede, koje su veoma složene 
i specijalizovane, funkcionišu na relativno decentralizovan način.

Tržište   (marketplace)   –

 mesto   gde   se   susreću   ponuda   i   tražnja   za   finansijskim 

instrumentima. Proizvodi i usluge kojima se trguje, odnosno koji se kupuju i prodaju 
na finansijskom tržištu su različiti oblici finansijskih instrumenata - novac, hartije od 
vrednosti, devize, itd. Kroz transakcije na ovom tržištu formiraju se različite cene, 
kao što su na primer – kamatne stope (kratkoročna i dugoročna), devizni kurs i cene 
pojedinih hartija od vrednosti. Cena  na ovim  tržištima  značajno utiče  na odnose 
ponude   i   tražnje,   tokove   finansijskih   sredstava   i   kapitala   i   opšta   privredna 
kretanja. 

Finansijski   instrumenti

 -   predmet   trgovanja   na   finansijskim 

tržištima. Njihova   razvijenost   i   diversifikovanost   su   najbolji   indikatori   i   pokazatelji 
stepena   razvijenosti   pojedinih   finansijskih   tržišta   i   celokupnog finansijskog 
sistema.

Institucije i posrednici

 - Finansijski sistem obuhvata veliki broj učesnika. 

Njih čini velika grupa pravnih i fizičkih lica koja se pojavljuju u najrazličitijim ulogama 
i često sa dijametralno suprotnim motivima. Tako na primer, učesnici na finansijskim 

2

tržištima   mogu   biti   kompanije   koje   putem   emisije pojedinih   hartija   od   vrednosti 
sakupljaju finansijska sredstva i kapital za finansiranje svog poslovanja; banke koje 
odobravaju potrošačke ili stambene kredite; penzioni fondovi koji plasiraju viškove 
svojih   sredstava   na   kraće   ili   duže   rokove;   penzioneri   ili   studenti   koji   štede; 
poljoprivrednici koji uzimaju zajam da bi obavili proletnje radove, itd.
 

3. Objasniti tri elementa finansijskog sistema iz ugla Evropske centralne banke 
(ECB):   finansijsko   tržište,   finansijski   posrednici   i   finansijska 
infrastruktura

Razvijenost   i   stabilnost   finansijskog   sistema   predstavlja   jedan   od 

ključnih uslova za razvoj ekonomije svake zemlje. Sa povećanjem broja finansijskih 
instutucija  koji  posluje  širom   sveta,   globalna  finansijska  stabilnost   je  postala  sve 
važnija. Za održavanja stabilnosti finansijskog sistema u Evropskoj uniji zadužena je 
Evropska   centralna   banka   -   ECB.   Iz   ugla   Evropske   centralne   banke,   finansijski 
sistem se sastoji od:
• Finansijskih   tržišta   -   kao   što   su   tržište   novca   i   tržište   kapitala.   Finansijska 
tržišta predstavljaju oblik direktnog finansiranja, preko koga investicione jedinice - 
subjekti   koji   raspolažu   manjkovima   finansijskih   sredstava,   kroz   emisiju   različitih 
tipovafinansijskih instumenata dolaze do sredstava direktno od štednih jedinica – 
subjekata koji raspolažu viškom finansijskih sredstva.
•   Finansijskih   posrednika   -   kao   što   su   banke   i   osiguravajća   društva.   Oni   na 
indirektan način omogućavaju povezivanje štednih i investicionih jedinica tako što 
prikupljaju   viškove   slobodnih   sredstava   od   štednih   jedinica   i   odobravaju   ih 
subjektima sa manjkom finansijskih sredstava.
• Finansijske infrastukture - putem koje se omogućava lakši i jednostavniji transfer 
plaćanja, trgovanja kao i kliringa i saldiranja hartija od vrednosti.
 

4.Objasniti   definiciju   finansijskog   tržišta:   „mehanizam   preko   koga   se 
finansijska   aktiva   kupuje,   prodaje   i

 

    njome   trguje“

 

 

Tržište (marketplace) 

je mesto na   kome   se   susreću   ponuda   i   tražnja   za   finansijskim   instrumentima. 
Finansijsko tržište, kao i svako tržište predstavlja "javno mesto gde se proizvodi i 
usluge kupuju i prodaju, direktno, ili preko posrednika". Proizvodi i usluge kojima se 
trguje,   odnosno   koji   se   kupuju   i   prodaju   na   finansijskom   tržištu   su   različiti   oblici 
finansijskih instrumenata - novac, hartije od vrednosti, devize, itd. Zaključujući kupo-
prodajne poslove na finansijskim tržištima različiti učesnici privrednog i društvenog 
života   dolaze   do   neophodnih   sredstava   za   normalno   funkcionisanje. Jedna   od 
osnovnih funkcija finansijskog tržišta je da omogući da se na što bolji način alociraju 
ograničeni   i često   oskudni   finansijski   resursi   kako   bi   se   na   najefikasniji 
način zadovoljila   tražnja   za   njima.   Kroz   transakcije   na   ovom   tržištu   formiraju   se 
različite cene, kao što su na primer  – kamatne stope (kratkoročna i dugoročna), 
devizni kurs i cene pojedinih hartija od vrednosti. Cena na ovim tržištima značajno 
utiče na odnose ponude i tražnje, tokove finansijskih sredstava i kapitala i opšta 
privredna kretanja. Vrlo često se pojam finansijskih tržišta izjednačava sa pojmom 
berza. Sva shvatanja finansijskog tržišta moguće je podeliti u dve velike grupe - šira 
i uža. Finansijsko tržište po širim shvatanjima možemo shvatiti kao bilo koje mesto 
gde dolazi do trgovanja, to jest susretanja ponude i tražnje za različitim oblicima 

background image

4

finansijskim instrumentima obavljaju na specifičnom mestu, posebno određenom i 
organizovanom za te svrhe - berzi. Na berzama se vrše kupovine i prodaje različitih 
oblika berzanske robe ili finansijskih instrumenata, po unapred precizno utvrđenim 
pravilima i postupku, preko za to ovlašćenih subjekata - berzanskih posrednika - 
brokera i dilera.

Vanberzanska  tržišta

 znače da se kupoprodajne transakcije mogu obavljati i na 

drugim mestima izvan berze. Ta druga mesta mogu se vrlo različito tumačiti. Ona se 
mogu   nalaziti   pri   berzi,   u   organizaciji   i   posredstvom   banaka   i   drugih   finansijskih 
institucija, mogu biti kreirana u obliku elektronskih mreža pomoću informacionih i 
kompjuterskih sistema ili na neki drugi način. U SAD se za vanberzanski promet i 
tržište koristi jedna skraćenica – OTC – Over the Counter – u bukvalnom prevodu 
“tržište preko šaltera”. Ono postoji za skoro sve finansijskeinstrumente, počev od 
obveznica i akcija do finansijskih derivata kakvi su fjučersi i opcije. Tipičan primer za 
OTC   tržište   bio   je   NASDAQ,   sve   do   2006.   kada   je   promenio status   i   postao 
institucija slična nacionalnim berzama.
 

8.   Koja   je   razlika   između   promptnog   i   terminskog   berzanskog 
posla?

 

    

Berzanske   poslove   je   moguće   podeliti   i   sa   aspekta   vremena   plaćanja   i 

isporuke.   Ukoliko   je   to   primarnikriterijum   sve   poslove   delimo 
na: promptne i terminske.

Promptni (spot ili cash - gotovinski) poslovi

 su oni gde se plaćanje i isporuka 

određenog   finansijskog   instrumenta   vrše   “odmah”   po zaključenju   transakcije.   U 
praksi to znači da je potrebno da prođe par dana (najčešće je to period od 2-5) od 
izvršenja naloga potrebnih da bi se izvršio kliring i saldiranje kako bi kupac dobio 
željeni finansijski instrument a prodavac sredstva.

Terminski   poslovi

 su   potpuno   drugačiji   po   svojoj   prirodi.   Kod   njih   se   trenutno 

(danas, tj. u sadašnjosti) zaključuje posao oko kupoprodaje određenog finansijskog 
instrumenta, s tim što će se njegova stvarna isporuka i plaćanje obaviti određenog 
dana   u   budućnosti.   Reč je   o   poslovima   za   koje   bi   mogli   da   kažemo   da   imaju 
odloženu realizaciju.
Terminski poslovi mogu da se zaključuju iz dva osnovna razloga:
• Radi eliminisanja rizika od promene cena pojedinih finansijskih instrumenata, pre 
svega hartija   od   vrednosti,   kamatnih   stopa   ili   deviznog   kursa.   Ovaj   motiv 
prevashodno dominira kod učesnika koji su po svojoj prirodi hedžeri.
• U   cilju   ostvarivanja   profita,   što   predstavlja   primaran   motiv   za   špekulante,   koji 
kalkulišu sa rizikom hedžera i zarađuju na tome.
 

9. Šta je MiFID?

1.   novembra   2007.   godine   u   evropskom   finansijskom   sistemu   je   počela   da   se 
primenjuje nova zakonska regulativa pod akronimom MiFID (the Markets in Financial 
Instruments   Directive).   Reč   je   o   jednoj   od   najznačajnijih   regulativnih   promena   u 
Evropskoj uniji vezanih za funkcionisanje tržišta kapitala koja je trebalo da doprinese 
još   većem   stepenu   ujedinjenja   evropskog   finansijskog   prostora   i 
harmonizacijiprilično razjedinjenih nacionalnih regulativa. MiFID je zvanično usvojen 
od strane Evropskog parlamenta i Saveta Evrope aprila 2004. Kao osnovni cilj MiFID 

5

istaknuto je da “doprinese jačanju fer, konkurentnosti, transparentnosti, efikasnosti i 
integraciji evropskog finansijskog tržišta pomoću kreiranja regulatornog okruženja 
koje će: ponuditi visok kvalitet zaštite investitora i omogućiti kreiranje novih tržišta i 
usluga”.
Nakon više od deset godina primene direktive ISD su postale preuske, pa je MiFID 
predstavljao novi tip
regulative   koja   je   trebalo   da   stvori   osnove   za   dalji   razvoj   finansijskih   tržišta   EU 
kroz kreiranje   više   tipova   trgovačkih   platformi.   Pored   toga,   MiFID   je   omogućio 
uspostavljanje još   kvalitetnijih   odnosa   između   finansijskih   posrednika   i   njihovih 
klijenata.   MiFID   je   predvideo   dalju   harmonizaciju   propisa   iz   oblasti   finansijskih 
usluga   na   celokupnoj   teritoriji   EU   tako   što   je   uveo   svojevrstan   sistem   “pasoša” 
(passport)   –   dozvola   za   poslovanje   finansijskih   institucija   na   celoj   teritoriji   EU, 
prenošenje klijenata i uzajamno priznavanje obavljenih usluga od strane različitih 
regulatornih organa.
 
 
 
 
 
 

11. Koje su najnovije tendencije u finansijskoj regulativi EU?

Nakon   negativnih   posledica   prvog   talasa   globalne   krize   Evropski   Parlament   je 
zahtevao dodatne izmene u evropskom finansijskom sistemu. Išlo se u pravcu veće 
integracije EUfinansijskog prostora, smanjivanja rizika, jačanja jedinstva i povećanja 
transparentnosti. Imajući u vidu sve što se dešavalo u poslednjih par godina sve 
promene u okviru EU finansijskih tržišta možemo svrstati u tri bazična pravca:
• Usvajanje nove regulative
• Kreiranje novih regulatornih tela, organa i institucija i
• Podizanje etičkih standarda.

I   -   Nova   regulativa

 -   Za   razliku   od   SAD   gde   postoji   celovito   tržište   kapitala   i 

jedinstven   finansijski   sistem   koji   je   više   tržišno   orijentisan,   u   EU   dominiraju 
bankocentrični finansijski sistemi i mnogo su veće razlike između pojedinih zemalja. 
Promene regulative u okviru EU u pogledu funkcionisanja finansijskih tržišta su išle u 
pravcu   kreiranja   takozvane   jedinstvene   zbirke   propisa   (single   rule   book)   koja   bi 
nadomestila problem velike šarenolikosti propisa između različitih zemalja članica. 
Umesto   dotadašnjeg   sistema   usmeravanja   lokalnih   regulatora   putem   direktiva 
sugeriše se nov pristup kroz jedinstvena pravila i veću obaveznost u njihovoj primeni 
i poštovanju.
Neki od trenutno aktuelnih izazova u regulativi savremenih evropskih finansijskih 
sistema, 
posebno u domenu razvoja finansijskih tržišta su vezani za sledeća pitanja:
•   Manje   direktiva,   više   regulative   i   ujedinjena   pravila   –   pre   svega   u   cilju   daljeg 
ujedinjenja

 

jedinstvenog

 

evropskog

 

tržišta

 

kapitala,

• Povećanje transparentnosti – kao prioritetan cilj za sve institucije i učesnike,
• Smanjenje rizika u tržišnim strukturama,

background image

7

Jaka   forma   efikasnosti

 (strong   form)   je   oblik   efikasnosti   tržišta   gde   cene   ne 

odražavaju samo javno objavljene, već sve informacije. Drugim rečima, cene odmah 
ili u kratkom roku reaguju na sve raspoložive informacije uključujući i insajderske.
 

13. Koji su osnovni zadaci Evropske centralne banke (ECB)?

ECB - zadaci: monetarna politika EU, operacije na otvorenom tržištudevizne rezerve 
zemalja članica, funkcionisanje platnog sistema.
Ciljevi ESCB su:
1.  očuvanje stabilnosti cena kao primarni cilj monetarne politike i 
2. imajući   u   vidu   stabilnost   cena,   podržavanje   ekonomske   politike   u   Evropskoj 
zajednici radi postizanja visokog nivoa zaposlenosti i održivog neinflatornog rasta.
 

14.   Objasniti   operaciju   na   tržištu   novca   (refinansiranje),   koji   je   najvažniji 
instrument Evropske centralne
banke (ECB).

 

    

Operacije na tržištu novca, a posebno glavne operacije refinansiranja 

(main   refinancing   operations)   su   najvažniji   instrument   monetarne   politike   ECB. 
Glavne   operacije   refinansiranja   predstavljaju   mehanizam   putem   kog   ECB 
posredstvom   nacionalnih   centralnih   banaka   pozajmljuje   novac   komercijalnim 
bankama na period do jedne nedelje. ECB definiše najnižu kamatnu stopu (minimum 
bid   rate)   po   kojoj   se   komercijalne   banke   mogu   zadužiti.   U   sledećem koraku 
komercijalne   banke   se   nadmeću   i   nude   kamatnu   stopu   po   kojoj   bi   prihvatile 
zaduživanje. Unapred utvrđen ukupan iznos kredita se odobrava bankama koje su 
spremne da plate najvišu kamatnu stope. Ukoliko je ukupan predviđen iznos glavnih 
operacija refinansiranja raspodeljen u formi kredita bankama koje su nudile najviše 
kamatne stope, banke koje su nudile niže kamatne stope neće moći da se zaduže 
kod ECB u posmatranoj nedelji. Utom slučaju, tržište novca je mesto gde banke 
mogu  pozajmiti novac od drugih komercijalnih banaka po  kamatnoj stopi koja je 
utvrđena na tom tržištu.
 
 

15. Kako monetarna politika Evropske centralne banke (ECB) utiče na cijene 
hartija od vrijednosti?

Definisanje  i  sprovođenje monetarne politike  ECB  utiče i na formiranje vrednosti 
finansijskih instrumenata. Promene ključnih kamatnih stopa ECB mogu uticati na 
kretanje   cena   hartija   od   vrednosti   u   Evrozoni. Povećanjem   likvidnosti   odnosno 
smanjenjem ključnih kamatnih stopa stvaraju se uslovi za rast tražnje za državnim 
obveznicama   i   drugim   finansijskim   instrumentima.   Sa   rastom   potražnje će   se 
vremenom   povećati   i   cena   finansijskih   instrumenata   što   u   slučaju   trgovanja   sa 
obveznicama znači da će doći do pada prinosa. U periodima rasta ključnih kamatnih 
stopa   investitori   mogu   biti   podstaknuti   da   slobodna   sredstva   plasiraju   u   formi 
depozita i posledično prodaju hartije od vrednosti što bi dovelo do veće ponude i 
pada cene.
 

16. Kako se mjeri rizik pojedine zemlje EU kroz razliku (spread) između prinosa 
na državne obveznice i

Želiš da pročitaš svih 50 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti