Reforma javne uprave i harmonizacija odredbih zakona o opštempostupku i drugih propisa u upravnom postupanju
UNIVERZITET
“Union - Nikola Tesla”
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
Predmet:UPRAVNO PRAVO
Tema:“
REFORMA JAVNE UPRAVE I HARMONIZACIJA
ODREDBIH ZAKONA O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU i
DRUGIH PROPISA U UPAVNOM POSTUPANJU ”
Mentor: Prof . Dragan Golijan
Student: Dženan Tikveša
Br.indexa:I0668-13
Grupa: 2a, Sarajevo
Sarajevo, 06.04.2015.g
2
SADRŽAJ
1. UVOD………………………………………………………………………
3
2. REFORMA JAVN E UPRAVE…………………………………………..
4
3. NOMOTEHNIKA KAO PRETPOSTAVKA ZA IZRADU I
DONOŠENJE KVALITETNIH PRAVNIH PROPISA…………………...
6
3.1. Pretpostavke za donošenje propisa …………………………………………...6
3.2. Pravna norma…………………………………………………………………..8
3.3. Koherentnost pravne norme…………………………………………………..8
4. POBOLJŠANJE KVALITETA ODLUČIVANJA………………….......
9
4.1. Pravni okvir opšteg upravnog postupka ……………………………………..9
4.2. Primjena Zakona o opštem upravnom postupku…………………………….9
4.3. Uvođenje mjera pojednostavljenja procedura……………………………….10
5. PRIMJENA ODREDBI ZAKONA O OPŠTEM UPRAVNOM
POSTUPKU I DRUGIH ZAKONA I PROPISA KOJA SU PRAVILA
UPRAVNOG ODLUČIVANJA PROPISALA NA DRUGAČIJI NAČIN.
11
5.1. Odredbe kojima se propisuju rokovi za preduzimanje procesnih radnji u
upravnom postupanju ………………………………………………………………….12
5.2. Zainteresovano lice i ostvarivanje njegovih prava u upravnom postupku…12
5.3. Provođenje administrativnih izvršenja u upravnom postupku……………..13
5.4. Propisivanje obaveze primjenjivanja odredbi ZUP-a u postupcima koji se
odnose na rad Odbora državne uprave za žalbe………………………………………16
5.5. Nadležnost i djelokrug rada Odbora…………………………………………..17
6. APLIKATIVNOST RADA………………………………………………..
20
7. ZAKLJUČAK……………………………………………………………...
22
8. LITERATURA…………………………………………………………….
23

4
2. REFORMA JAVNE UPRAVE
Za svaku reformu neophodna je politička volja, znanja i vještine ključnih kadrova odgovornih za
reformske procese, kao i obezbjeđivanje potrebnih finansijskih sredstava. Od marta 2003. godine, kada su
se u Briselu predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i premijeri oba entiteta, obavezali na
provođenje sveobuhvatne reforme javne uprave, pa do sada, možemo reći da se nije puno odmaklo, niti se
javna uprava u Bosni i Hercegovini približila principima dobre uprave. Pokazalo se da se reformi javne
uprave pristupilo i bez odgovarajuće pripreme u pogledu obrazovanja i obuke njenih ključnih aktera. Ovo,
kao i nedostatak političke volje od strane ključnih aktera su zasigurno najveći krivci za sporo provođenje
reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini.
Nadalje, iskustva građana, prema izvještaju Centra za humanu politiku
, najčešće se opisuju
pojmovima neprofesionalnosti, neefikasnosti, korupcije i politizovanosti. Iz izvještaja o procjeni
ostvarenog napretka u provođenju reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini, može se vidjeti da su
mehanizmi namijenjeni za sprovođenje reforme javne uprave postavljeni tako da usporavaju ili otežavaju
samu reformu. Fond za reformu javne uprave je opterećen složenim procedurama za donošenje odluka
koje zahtijevaju koncezus svih članova Upravnog odbora za reformu javne uprave, ali i svih članova
nadzornih timova za reformske oblasti. Procesom reforme javne uprave upravlja Kancelarija koordinatora
za reformu javne uprave, kao tijelo pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine. Obzirom da Bosna i
Hercegovina ima veoma složenu državnu strukturu, i ovdje se pokazalo da je isto i dalje prisutno kao
razlog za nedostatak aktivnijeg usaglašavanja i provođenja Zajedničke platforme o temi reforme javne
uprave.
Vlade na svim nivoima u Bosni i Hercegovini su 2004. godine, uz pomoć Evropske unije, a na
osnovu Memoranduma o razumijevanju s Evropskom komisijom, dogovorile i provele niz detaljnih
pregleda postojećeg stanja uprave i reformskih potreba. Po tom je Savjet ministara Bosne i Hercegovine, a
u skladu sa preporukom Studije izvodljivosti za BiH, usvojio Odluku o uspostavljanju Kancelarije
koordinatora za reformu javne uprave. Zadatak Kancelarije koordinatora za javnu upravu osmišljen je da
koordiniše reformske aktivnosti između Savjeta ministara, entitetskih vlada i Vlade Brčko distrikta,
njihovu saradnju sa Delegacijom Evropske komisije u Bosni i Hercegovini, te da nadgleda i procjenjuje
napredak reforme.
Kancelarija je sačinila, a vlade na svim nivoima vlasti u BiH su 2006. godine podržale državnu
Strategiju reforme javne uprave i Akcioni plan 1, sa mjerama za njeno provođenje. Strategija je razvijena
uz pomoć domaćih i stranih stručnjaka, te uz saradnju i podršku predstavnika Savjeta ministara vlada
entiteta i Brčko distrikta, a ista je organizovana u šest podgrupa:
1. Upravljanje ljudskim resursima;
2. Upravljanje informacionim tehnologijama;
3. Izrada pravnih propisa/donošenje politika djelovanja;
4. Javne finansije;
5. Upravni postupci, i
6. Institucionalne komunikacije.
ACIPS, Quo vadis, upravo? Procjena ostvarenog napretka u provođenju javne uprave, Sarajevo 2010, s. 3.
5
Sama strategija je sistematizovana da uvažava vrijednosti i principe Evropskog administrativnog
prostora, da preuzima obaveze u primjeni EU zahtjeva prema opštem kapacitetu javne uprave. Ona treba
biti usaglašena sa srednjoročnom razvojnom strategijom Bosne i Hercegovine i BiH strategijom evropskih
integracija.
Kratkoročni ciljevi strategije (2006-2007) su usmjereni na iniciranje promjena i konsolidaciju
ključnih upravnih kapaciteta, naročito onih koji se odnose na javne finansije, upravljanje ljudskim
resursima, upravne postupke, kreiranje politika djelovanja, odnosno izradu pravnih propisa,
instutucionalnu komunikaciju i upravljanje informacionim tehnologijama. Srednjoročni ciljevi (2007-
2010) definisani su kao dostizanje opšte i sektorske sposobnosti usvajanja i primjene uslova Acguisa-a,
jedinstveno na svim nivoima u BiH. Dugoročni ciljevi (2010-2014) formulisani su kao dostizanje
zajedničkih standarda javne uprave zemalja članica evropske uprave, odnosno postizanje potrebnih
kapaciteta definisanih za jedinstveni evropski administrativni prostor.
Na osnovu usvojenih strateških dokumenata Kancelarija koordiniše, usmjerava i prati reformu javne
uprave kako bi njena unapređena organizaciona struktura uz primjenu najbolje evropske prakse, bila
sposobna da provede cjelokupan proces evrointegracija Bosne i Hercegovine i postane dijelom Evropskog
administrativnog prostora. Strategija reforme javne uprave ima za cilj reformisanje javne uprave u Bosni i
Hercegovini radi postizanja značajnog unapređenja javne uprave u narednom periodu. Reforma
predstavlja preduslov za integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, koja upravne kapacitete, kao i
sposobnost usvajanja i primjene temeljnih propisa Evropske unije (acquis communauitaire) smatra
glavnim uslovom za članstvo u Evropskoj uniji. Reforma, između ostalog, podrazumijeva izradu politika
na nivou institucija i među njima, transparentno trošenje državnog i entitetskih budžeta i budžeta Brčko
distrikta, otvoreniju upravu prema građanima, savremeno korištenje informacionih tehnologija, te obučene
službenike u javnoj administraciji, koji mogu odgovoriti zahtjevima građana, ali i zahtjevima Evropske
unije.
U svojoj suštini, strategija je trebala da izgradi i utvrdi okvir za proces reforme, sa osnovnim ciljem
da se značajno poboljša stanje u javnoj upravi u Bosni i Hercegovini. Sistemski, odnosno temeljni
mehanizmi koordinacije i kreiranja politika djelovanja moraju biti zasnivani na dobrim praksama članica
Evropske unije. U tom smislu, poglavlje 34 acquis-a, naglašava neophodnost da zemlje koje žele da se
pridruže Evropskoj uniji, moraju uspostaviti potrebne mehanizme i tijela, kako bi omogućile da efikasno
funkcionišu u okviru sistema zajednice EU. Prije svega, ono podrazumijeva uspostavljanje kapaciteta za
kreiranje određenih politika djelovanja u samim ministarstvima, uključujući i razvoj kapaciteta centralnih
struktura koje donose ključne odluke za razvoj strategije.
Iz naprijed navedenog vidi se da je reforma javne uprave u Bosni i Hercegovini zamišljena kroz
sljedeće procese koji se odnose na:
- promjene u shvatanju položaja javne uprave u društvu kao servisa građana,
- promjene u shvatanju javnog sektora sa stanovišta javnog interesa, te
- dekoncetraciju državne uprave i decentralizaciju dijela vlasti prema nižim nivoima.

7
Podjela pretpostavki za donošenje pravnih propisa prema I. Borkoviću, može se izvršiti na objektivne
i subjektivne pretpostavke
. Prema ovom autoru objektivne pretpostavke su: da je donosilac pravnog
propisa nadležan, da je provedena određena procedura njegovog donošenja, da pravni propis ima sadržaj,
te da je pravnom propisu osigurano vremensko i prostorno djelovanje. Kada govorimo o nadležnosti
donosioca pravnog akta potrebno je naglasiti da je to jedno od osnovnih formalno-pravnih obilježja za
važnost i pravno djelovanje propisa. Nadležnost je potom i najvažnije suštinsko pitanje koje se odnosi na
objektivnu pretpostavku za donošenje pravnog propisa.
Prilikom donošenja pravnog propisa mora se poštovati ustavom i zakonom propisana procedura za
donošenje i stupanje na pravnu snagu. Ova procedura podrazumijeva i objavljivanje propisa na ustavom i
zakonom propisan način kao i poštovanje propisanih rokova za njihovo stupanje na pravnu snagu. Sadržaj
pravnog propisa mora biti takav da isunjava norme koje propisuju pravila nomotehnike, a na način da isti
predstavlja logičan red i preglednost, kao i logičnu vezu svih dijelova i same cjeline.
Važno je ukazati na neophodnost da se u pravnim propisima u javnoj upravi moraju koristiti isti
nazivi, odnosno termini za iste pojmove, kao što su:
-
termini koji se koriste za državne organe, organe državne uprave, te organe, ustanove, institucije i
druge službe kojima se mogu povjeriti ili prenijeti vršenja određenih upravnih ovlaštenja,
- termini koji se koriste za imenovanja i postavljenja,
- termini koji se koriste za ovlašćena službena lica i lica sa posebnim ovlašćenjima.
Kada govorimo o harmonizaciji propisa ovdje je važno ukazati na obaveze koje se odnose na
harmonizaciju domaćeg zakonodavstva sa acguis communautaire-om, kao i na međusobnu harmonizaciju
odredbi sistemskih i provedbenih zakona, kao i drugih opštih pravnih akata istog pravnog ranga. Tako je
Vlada Republike Srpske donijela Pravila normativno-pravne tehnike za izradu zakona i drugih propisa
,
kao i Odluku o sprovođenju procesa procjene uticaja propisa u postupku izrade zakona
, a sve sa ciljem da
se stvore svi preduslovi za izradu kvalitetnijih zakona kroz primjenu procesa procjene uticaja propisa na
ekonomiju, društvo, životnu sredinu, kao i procjenu iznosa vjerovatnih troškova i koristi kod primjene
zakona. Narodna skupština Republike Srpske je donijela Odluku o usvajanju Pravila za izradu zakona i
drugih propisa Republike Srpske
.
Posao koji se odnosi na izrade propisa u upravi obavljaju službenici kao njeni najvažniji kadrovi. Oni
te poslove obavljaju kao svoje redovne poslove, pa bi državni organi trebali biti odgovorniji i brinuti se o
stručnom obrazovanju i usavršavanju službenika, posebno iz oblasti nomotehnike. Od suštinske je
važnosti da se shvati neophodnost usavršavanja znanja, vještina i sposobnosti kadrova koji se bave
poslovima izrade pravnih normi.
I. Borković, Postupak i tehnika izrade pravnih propisa, Zagreb 1987, s. 54.
Pravila normativno pravne tehnike za izradu zakona i drugih propisa, Sl. gl. RS 13/06 i 20/06.
Odluka o sprovođenju procesa procjene uticaja propisa u postupku izrade zakona, Sl. gl. RS 2/13.
Pravila za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske, Sl. gl. RS 24/14.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti