Bankarski mehanizam
SEMINARSKI RAD
Tema: Bankarski mehanizam
MENTOR
STUDENT
2
SADRŽAJ:
UVOD..............................................................................................................................................3
1. BANKA I BANKARSKI MEHANIZAM...................................................................................4
1.1. Pojam i vrste banaka.....................................................................................................4
1.2. Osnovne aktivnosti i funkcije bankarstva.....................................................................7
1.3. Uloge banke..................................................................................................................8
1.4. Bankarski poslovi..........................................................................................................9
1.4.1. Aktivni bankarski poslovi..............................................................................9
1.4.2. Pasivni bankarski poslovi............................................................................11
1.4.3. Neutralni bankarski poslovi.........................................................................12
1.4.4. Sopstveni bankarski poslovi........................................................................14
1.5. Bankarski principi.......................................................................................................15
2. BANKARSKI RIZICI...............................................................................................................17
2.1. Kreditni rizik...............................................................................................................17
2.2. Operativni rizik...........................................................................................................18
2.3. Tržišni rizik.................................................................................................................19
2.4. Rizik kamatne stope....................................................................................................19
2.5. Rizik (ne)likvidnosti...................................................................................................20
ZAKLJUČAK................................................................................................................................22
LITERATURA..............................................................................................................................23

4
1. BANKA I BANKARSKI MEHANIZAM
1.1. Pojam i vrste banaka
Banka je novčano preduzeće i kreditna ustanova čija je osnovna aktivnost depozitni
posao, uzimanje i davanje kredita, posredovanje u oblasti kredita i obavljanje drugih novčanih
poslova za račun svojih klijenata.
Osnov za postojanje banaka kao najznaĉajnijih institucija finansijskog i bankarskog sistema jesu
finansijski suficiti i finansijski deficiti, kako na nivo pojedinih privrednih sektora, tako i na nivou
trţišnih transaktora. Moglo bi se reći da su finansijski suficiti i deficiti tehnička osnova finansija i
bankarstva, što je osnov za pokretanje finansijskih posrednika da obezbede ekonomski
racionalnu i optimalnu cirkulaciju finansijskih resursa između finansijski suficitnih i finansijski
deficitnih sektora i transaktora.
Shodno tome, bankarski sistem je sistemski definisan skup bankarskih institucija, finansijskih
instrumenata i finansijskih tokova koji se koriste u finansijskom posredovanju između finansijski
suficitnih i deficitnih sektora i transaktora. Mada je finansijsko posredovanje značajna
karakteristika banaka, ne bi se mogla prihvatiti kvalifikacija da su banke mehanički finansijski
posrednici. Pri finansijskom posredovanju banke menjaju kvalitet sredstava u smislu da mogu
odobravati kredite na znatno duže rokove nego što je ročnost njihovih sredstava.
Suština je da su banke, naročito komercijalne i depozitne banke, dualne finansijske institucije, jer
obavljaju dve vrste funcija: Monetarnu i Nemonetarnu funkciju. Obavljajući monetarnu ili
novčanu funkciju banke emituju žiralni novac i posreduju u plaćanjima tim novcem, zapravo
učestvuju u sekundarnoj emisiji novca. Druga funkcija banaka je već pomenuta posrednička
funkcija u transferu finansijskih viškova (štednja). U okviru prve funkcije, koja je specifična za
banke u odnosu na druge finansijske institucije, banke pružaju transakcione i računovodstvene
usluge, dok se u okviru druge funcije banke javljaju kao portfolio menadžeri. Pri tome, banke ne
mogu obavljati monetarnu bez nemonetarne funkcije, osim u slučaju potpuno centralizovanog
monetarnog sistema, dok drugu funkciju mogu obavljati i bez prve i po tome su banke slične
drugim finansijskim institucijama. Međutim, i u okviru monetarne i nemonetarne funkcije banke
daju svojim komitentima privlačne finansijske oblike u vidu potraživanja i dugovanja, što se
evidentira na obe strane bilansa banke. Pri tome, jednoj grupaciji komitenata banke daju
potraživanja prema sebi, dok drugoj grupaciji omogućavaju da se zadužuju kod njih u različitim
oblicima.
Ono što razlikuje banke od drugih finansijskih institucija to je da njihova sredstva imaju preteţno
fiksnu nominalnu vrednost, što je slučaj i sa njihovim ulaganjima, dok kod nebankarskih
5
finansijskih institucija vrednost uloga komitenta se menja u skladu sa menjanjem vrednosti
njihovih ulaganja. Radi se o tome da kod nebankarskih finansijskih institucija, na primer kod
uzajamnih ili kooperativnih zajedničkih investicionih fondova (mutual collective investment
funds), pasivu čine akcije komitenata a ne klasični ulozi, što znači da se radi o ˝equity˝ (vlastitim
sredstvima), dok aktivu čine investicije u hartije od vrednosti, pretežno u akcije različitih
preduzeća. S obzirom da su ulaganja (plasmani) podložna tržišnim promenama vrednosti, to ima
uticaja na promenu sredstava u pasivi.
Iz navedene karakteristike banaka da se odlikuju nomilano fiksiranim sredstvima i plasmanima,
proizilazi izuzetna osetljivost banaka u slučaju promene obima sredstava i plasmana (zbog
povremenog otpisa nenaplativih potraživanja). Varijabilnost obima sredstava banke u slučaju
kontinuiranog povećavanja je imanentna privredi sa rastućim stopama, što se smatra optimalnom
pozicijom banaka. U tom slučaju banka ne mora ograničavati plasmane. U slučaju da sredstva
imaju negativne stope rasta banke će morati da smanjuju svoje plasmane, srazmerno smanjenju
sredstava.
Banka se prilagođava smanjenju sredstava na nekoliko načina.
Prvo, banka se najpre, mada ne u značajnijem obimu, prilagođava na osnovu prethodno
formiranih rezervi likvidnosti. S obzirom da se radi o malim sredstvima (da se ne bi ugrozila
profitabilnost banke), likvidnosne rezerve relativno malo penziranju smanjenje sredstava banke.
Drugi način prilagođavanja banke varijabilnosti svojih sredstava postiţe se ulaganjem u
vrednosne papire koji se lako akceptiraju od strane tržišta. Radi se o državnim obveznicama i
komercijalnim papirima performansnih preduzeća koji se lako plasiraju na svim finansijskim
tržištima jedne zemlje. U slučaju potrebe za prodajom takvih papira, da bi se banka prilagodila
smanjenju svojih sredstava, trţišni kurs neće biti mnogo manji od nominalne vrednosti tih papira
prikazanih u aktivi, što znači da neće doći do smanjenja kapitalne vrednosti njene aktive.
Treći način odbrane od varijabilnosti sredstava banke postiže adekvatnim struktuiranjem kredita
u pogledu roka dospeća. Ukoliko dominiraju kratkoroĉni krediti, banka ima veće prilive
sredstava po osnovu naplate kredita, time i veću dnevnu likvidnost i prilagodljivost smanjenju
sredstava. Naime, uložena sredstva po osnovu kratkoroĉnih kredita se ne bi revolvirala, već bi se
koristila za izmirenje obaveza prema komitentima.
U prilagođavanju banke smanjenju svojih sredstava od pomoći mogu biti druge banke, koje
svojim kreditima ili otkupom prenosivih hartija od vrednosti transferišu nedostajuća sredstva. U
toj ulozi se u krajnjoj instanci javlja i centralna banka kao ˝zajmodavac u krajnjoj nuždi˝. Osnova
za intervenciju centralne banke nalazi se u karakteristici bankarskih plasmana gde dominiraju
krediti, koji nisu tržišno prenosivi, jer im je cenu teško utvrditi pri eventualnoj prodaji, zbog čega
centralna banka treba da izvrši reciklažu, bar delimičnu, sredstava koja su se odlila u vidu kredita
Ribnikar, I., Finansiranje privrede i drţave i teritorijalna zatvorenost privrede i banaka, Ekonomist, br. 2/88

7
Poslovne banke se, po pravilo, razvijaju u zemljama tržišne ekonomije i najčešće se bave
kreditiranjem razvoja na osnovu depozita sa drugim rokom.
Štedno-kreditne organizacije po svojoj osnovnoj društvenoj ulozi pripadaju krugu bankarskih i
finansijskih institucija, iako ne ispunjavaju primarni uslov bankarske aktivnosti kreiranja
novčanih sredstava. U zavisnosti od postavljenih ciljeva i struktura poslova koje će obavljati
štedno-kreditna organizacija, kao oblici organizovanja se pojavljuju:
-
Poštanska štedionica
-
Štedionica
-
Štedno-kreditna organizacija
-
Štedno-kreditna zadruga
Ostale bankarske i finansijske institucije su usko specijalizovane institucije, čija je zajednička
karakteristika da raspolažu, koriste i usmeravaju znatna finansijska sredstva sa kojima se
pojavljuju na finansijskom trţištu. Ove institucije, iako nemaju odlučujući funkciju u
finansijskom mehanizmu jedne države, ipak dopunjuju celinu finansijske infrastrukture, koja je
kao raznovrsna upravo i neophodna privredi i stanovništvu. Među ovim institucijama, kao
najpoznatije mogu se navesti:
-
Novčane i robne berze
-
Stambene i druge zadruge koje se bave i kreditiranjem
-
Fondovi penzijskog i socijalnog osiguranja, kao i specijalizovani drugi javni i društveni
fondovi
-
Ustanove koje se bave osiguranjem i reosiguranjem imovine i lica
-
Poslovi korporacije za plasiranje novca i kapitala
-
Ustanove koje se bave poslovima lizinga i kliringa
-
Ustanove koje se bave forfeting i faktoring poslovima
-
Ostale pomoćne finansijske organizacije (menjačniće, agencije, komisionari, posredničke
ustanove i sl.)
1.2. Osnovne aktivnosti i funkcije bankarstva
Banke su specijalizovane finansijske institucije, čija je osnovna funkcija da osiguraju
adekvatno funkcionisanje privrede obezbeđujući potrebne svote novca.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti