Finansijska tržišta
1. Pojem i funkcije finansijskih trzista
Finansijsko tržište je organizovano mesto i prostor na kome se traže i nude finansijsko-novčana
sredstva i na kome se u zavisnosti od ponude i tražnje formira cena tih sredstava.
Cena novčanih sredstava na finansijskom tržištu je u stvari kamatna stopa.
Kamata zavisi od iznosa novčanih sredstava i vremena. Ako je vremenski rok manji i kamata je
manja i obratno.
Dakle,finansijska tržišta predstavljaju način putem koga najčešće preduzeća i država pribavljaju
dodatna sredstva za svoje investicione projekte i javne potrebe ali i mogućnost za investitore da ulažu svoja
slobodna sredstva kako u težnji za njihovo realno očuvanje protivu inflacije, tako i u nastojanju da kroz stope
prinosa obezbijede njihovo realno uvećanje. To praktično znači, prenos novčanih sredstava sa onih fizičkih i
pravnih lica koja raspolažu većim slobodnim iznosima, od onih koji ih žele ili mogu samostalno uložiti, na
ona fizička i pravna lica čiji je dohodak nedovoljan za finansiranje tekućih i razvojnih planova i programa iz
oblasti proizvodnje, potrošnje, prometa i usluga za koje se pretpostavlja da su društveno i ekonomski
opravdani.
*****Preko finansijskih tržišta vrši se alokacija akumulacije sa ciljem da se ona najefikasnije upotrebi u proizvodnji. Subjekti koji raspolažu
viškovima sredstava, putem kredita ili vlasničkih udela stavljaju ih na raspolaganje subjektima koji se bave proizvodnjom.
https://bs.scribd.com/doc/113695452/Finansijska-Trzista-Pojam-Uloga-i-Znacaj
Vrste finansijskih tržišta
1.
Tržište novca
2.
Tržište kapitala
3.
Devizno tržište
4.
Investiciono tržište
5.
Hipotekarno tržište
6.
Tržište hartija od vrednosti
7.
Lombardno tržište
8.
Eskontno tržište
2. Trziste novca i kapitala
Tržište kapitala:
plasiranje novca na period duži od jedne godine
Tržište novca:
Plasiranje novca na period do jedne godine
Tržište kapitala jeste mesto na kojem se susreću ponuda i tražnja za kapitalom.
Pod
kapitalom se podrazumevaju različiti tipovi finansijksih instrumenata – hartija od vrednosti (HOV) čiji je rok
dospeća duži od godinu dana. Najšire posmatrano na tržište kapitala pojavljuju se
tri glavna učesnika –
emitenti (izdavaoci HOV), investitori i država koja može biti i zajmoprimac i zajmodavac kapitala.
U
ulozi zajmoprimca najčešće se pojavljuju preduzeća koja na tržištu kapitala emituju hartije od vrednosti kako
bi prikupila potrebna sredstva. U ulozi zajmodavaca najčešće se nalaze subjekti sa viškom sredstava i to
mogu biti individualni investitori, domaćinstva, drugi privredni subjekti kao i država.
Tržište novca
(engl. money market, njem. Geldmarkt)
nije konkretno mesto, već uobičajeni
apstraktni pojam za sveukupne kratkoročne novčane poslove, kojima
(uglavnom
)
dolaze do dodatnih
sredstava, pozajmljuju svoje viškove rezervi ili trguju kratkoročnim
i roku na koji se novac pozajmljuje (na jednu noć – overnight money,
jedan dan – daily money, sedam dana, na jedan ili više meseci ili do opoziva – call money) formira
se kamata.
3. Investicione kompanije, investicioni fondovi
Investicione kompanije su kompanije koje kupuju druge kompanije, ulazu u njih, sa ciljem da ih prodaju, tako
da nakon prodaje ostvare profit.
Investicioni fondovi
Prema definiciji Zakona o investicionim fondovima, investicioni fondovi su «institucije kolektivnog
investiranja u okviru kojih se prikupljaju i ulažu novčana sredstva u različite vrste imovine sa ciljem
ostvarenja prihoda i smanjenja rizika ulaganja».
A prema slobodnom tumačenju, investicioni fondovi su alternativa između štednje u banci i investiranja tj.
aktivna štednja ili pasivno investiranje. U srbiji danas posluju 10 Investicionih fondova
4.Obicne i preferencijalne akcije
Obične akcije
predstavljaju deo kapitala akcionarskog društva izražen kroz vlasničku hartiju od
vrednosi. To je zapravo osnovna vrsta akcija koja vlasnicima obezbeđuje niz utvrđenih prava počev od
prava upravljanja, prava preče kupovine akcija naredne emisije, prava na učešće u dobiti, prava
raspolaganja akcijama odnosno glasačka prava na skupštini akcionara, kao i učešće u likvidacionoj masi
preduzeća nakon izmirenja svih obaveza preduzeća prema poveriocima.
Svaka obična akcija deje akcionaru ista prava. Po osnovu običnih akcija investitori, kroz
dividende, participiraju u profitu preduzeća. Dividende se akcionarima mogu isplaćivati tek po
izmirenju ostalih obaveza iz tekućih prihoda preduzeća.
Prioritetne(preferencijalne) akcije
svojim vlasnicima ne daju pravo na upravljanje (ni direktno, ni
preko ovlašćenja), ali im daju različita povlašćena prava u odnosu na običnu akciju, naročito u pogledu
prvenstva kod isplate dividende, odnosno daju mogućnost vlasnicima da u raspodeli dobiti dobiju određeni
procenat (definisan odlukom o emisiji akcija) i to pre akcionara koji su vlasnici običnih akcija.
Ako kompanija nije ostvarila dobit, vlasnici prioritetnih akcija svoje pravo ostvaruju u godini u kojoj
kompanija ostvari dobit i to tako što im se isplate sve neisplaćene
dividende iz prethodnih godina, dividenda za tekuću godinu, a tek nakon toga se isplaćuje
dividenda vlasnicima običnih akcija i to samo za tekuću godinu, s obzirom na to da oni nemaju
pravo na isplatu dividende u godinama kada kompanija ostvari gubitak. Ova vrsta akcija može
imati i klauzulu opoziva tj. otkupa preferencijalnih akcija od strane preduzeća uz plaćanje tzv.
otkupne premije njihovim imaocima.
5.Drzavne i korporativne obveznice
Državne obveznice - Obveznice koje emituje država ili neki njen organ ili agencija, s namenom
prvenstveno finansiranja budžetskog deficita, odnosno za pokriće državnih dugova. Ovo su prvoklasne
obveznice jer se smatra da nema rizika naplate. Njihovi kupci mogu biti banke, finansijske institucije i
privatni investitori. Na prihode od njih se uglavnom ne plaća porez, a kamata je minimalna.
Korporativne obveznice
i njih emituju preduzaća bilo da su to javna preduzeća, transportna i
industrijska preduzeća, banke ili druge finansijske kompanije.Korporativne obveznice obično plaćaju veće
kamate od
obveznica državnog trezora, organa uprave
, ali i nose veći rizik. S druge strane, one su manje rizične od akcija
jer ukoliko korporacija bankrotira poverioci (vlasnici obveznica) se pre isplaćuju iz likvidacione mase od
vlasnika (akcionara). Korporativne obveznice mogu biti osigurane kada korporacija kao sredstvo
obezbeđenja koristi imovinu (opremu, nekretnine i sl.) ili kolateral (finansijsku aktivu) iz koje će se naplatiti
poverioci ako ne ispuni ugovorene obaveze. Neosigurane obveznice su garantovane ugledom emitenta i
iako izgledaju rizičnije ponekad mogu imati i bolji rejting od osiguranih obveznica.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti