1
FAKTORING
1.
Pojam
Faktoring je složeni pravni fenomen koji obuhvata kratkoročno finansiranje
budućih nedospjelih potraživanja nastalih prodajom roba i usluga.
Kod ugovora o faktoringu jedna strana (faktor) se obavezuje da prenese na
drugu stranu (klijenta) novčana sredstva koja se odnose na potraživanja klijenta
prema trećem licu (dužniku). Potraživanja klijenta su nastala na ime isporuke
robe, izvršenog rada ili usluga trećem licu. Klijent se obavezuje da će ustupiti
faktoru ta novčana potraživanja. Faktor preuzima obavezu upravljanja klijentovim
potraživanjima.
Faktoring podrazumijeva učešće tri lica: klijent, faktor i dužnik.
Najpogodnija potraživanja za faktoring su ona koja proističu iz ugovora o
isporuci robe i obavljanju usluga. Za faktoring nijesu pogodna sva potraživanja
(npr. potraživanja za naplatu štete).
Ugovorom o faktoringu usluga mogu se finansirati jedno ili više
potraživanja. U slučaju ustupanja svih portraživanja nekog klijenta tada se radi o
globalnoj cesiji.
Ugovor o faktoringu obavezno sadrži: imena i sjedišta faktora i klijenta;
potraživanja koja se prenose, podatke o momentu dospjelosti potraživanja,
načinu, vremenu i mjestu plaćanja; iznos i način obračuna naknade koju faktor
naplaćuje za svoje usluge. Nedostatak nekih od ovih elemenata dovodi do
ništavosti ugovora o faktoringu.
Ugovor je punovažan ako je potraživanje određeno ili ako sadrži podatke na
osnovu kojih se potraživanje, najkasnije u trenutku dospjelosti može odrediti.
Buduće potraživanje mora biti određeno najkasnije u momentu njegovog
nastanka. Predmet faktoringa može biti uslovljeno potraživanje. Prenosom
2
potraživanja na faktora prelaze i sporedna prava na način i obimu predviđenom
ugovorom o faktoringu.
Postojeća potraživanja se ustupaju faktoru momentom zaključenja ugovora
o faktoringu, osim ako tim ugovorom nije drukčije određeno. Buduća
potraživanja ustupaju se faktoru u momentu njihovog nastanka, osim ako
ugovorom nije drukčije određeno.
Klauzula u ugovoru između klijenta i dužnika kojom se zabranjuje ustupanje
potraživanja nema dejstvo u odnosu između klijenta i faktora.
Faktor ima pravo na sve sume koje dobija od dužnika na ime ispunjenja
prenijetog potraživanja, a klijent ne odgovara faktoru ako su te sume manje od
cijene po kojoj je potraživanje ustupljeno faktoru, ako je ugovorom o faktoringu
ugovoren prenos potraživanja radi naplate. U slučaju da je na faktora prenijeto
samo potraživanje na naplatu, faktor je dužan da klijentu preda obračun naplate i
preda mu sumu koja prelazi visinu duga klijenta. Ako bi naplaćena sredstva bila
manja od potraživanja koja faktor ima prema klijentu po osnovu ustupanja
potraživanja klijent ostaje u obavezi prema faktoru za ostatak duga.
Klijent će snositi rizik naplate i posle ustupanja potraživanja:
1. Ako je klijent u času zaključenja ugovora sa dužnikom znao ili morao znati
da dužnik nije sposoban za plaćanje.
2. Ako nije dostavio faktoru sve podatke koje je posjedovao ili imao saznanja o
njima niti je faktora obavjestio o tome, a koji su od značaja za utvrđivanje
postojanja i visine, kao i naplatu potraživanja najkasnije u vrijeme njihovog
ustupanja.
Klijent odogovara faktoru za postojanje potraživanja koje je predmet
ustupanja u momentu kada je ustupanje izvršeno. Za nedospjela potraživanja
odgovara u času dospjelosti.
Klijent ili faktor su obavezni pismenim putem obavjestiti dužnika o
izvršenom ustupanju, iako njegov pristanak nije potreban za prenos potraživanja.
4
Zabrana cediranja isključuje mogućnost faktoringa potraživanja. Apsolutna
zabrana se može otkloniti naknadnim pristankom dužnika ili ovlašćenjem koje
klijent daje faktoru da naplati potraživanje(inkaso ovlašćenje).
U pravu Crne Gore ugovor u faktoringu nije regulisan. Autonomni izvori
međunarodnog poslovnog prava su opšti uslovi poslovanja i formularni ugovori
poznatih faktoring kuća. Na međunarodnom planu usvojena je UNIDROIT
Konvencija o međunarodnom faktoringu u Otavi, maja 1988. Ova Konvencija se
primjenjuje ako su ispunjeni sledeći uslovi: 1) da potraživanja potiču iz ugovora o
prodaji robe i usluga; 2) da prodavac kao dobavljač i faktorov klijent i dužnik imaju
svoja poslovna sjedišta na teritorijama različitih država ugovornica, 3) da
ugovorom o faktoringu ili ugovorom o prodaji nije isključena njena primjena.
2.
Uloga faktoringa
Uloge faktoringa: finansiranje, delcedere funkcija i funkcija upravljanja.
Finansiranje se vrši na dva načina : avansom i diskontom. Ova uloga
faktoringa se ogleda u tome što faktor stavlja na raspolaganje klijentu određeni
iznos, iako za to istovremeno ne prima protivčinidbu. Ona je aktuelna u slučaju da
se ne podudaraju vemena davanja sredstava klijentu od strane faktora i plaćanja
tražbine faktoru od strane dužnika.
Kod avansa, klijent mora dokazati da je roba poslata kupcu. Kada faktor
primi dokaz da je klijent poslao robu kupcu, za njega nastaje obaveza da otkupi
potraživanja. Naravno tek nakon što faktor procijeni platežnu sposobnost dužnika.
Zatim slijedi isplata avansa (70-90 % od vrijednosti tražbine), preostali dio tražbine
uplaćuje se na poseban konto(zatvoreni konto), kao garancija za varitet
potraživanja. Ostatak potraživanja isplaćuje se nakon isteka rokova za prigovor iz
glavnog ugovora. Praksa je pokazala da se ovakvim finansiranjem potraživanja
klijeta honorišu 100%, umanjena za faktoring naknadu I faktoring kamatu.
