Stres i radni učinak
1
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
UNIVERZITET UNION – NIKOLA TESLA
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
STRES I RADNI UČINAK
Predmet: Organizaciona kultura I ponašanje Student: Snežana
Mijatović
Profesor: Doc dr Nevena Krasulja Broj indeksa: I550/12
Avgust, 2015. godine
2
1. Uvod
Svet u kojem danas živimo zahteva stalno prilagođavanje. Ubrzano menjanje
tehnologija doprinosi menjenju društvenih navika, kulture, vrednosti ali i ljudi. Ono što
karakteriše današnji tempo života je dobijanje brzih rešenja u što kraćem roku, jer ono što je
juče bilo novo, danas je već staro. Veliki broj ljudi je svestan pozitivnih vrednosti tih
promena, međutim veoma malo se razmišlja o negativnim efektima koji proizilaze iz toga.
Svakako najpoznatiji negativni efekt koji utiče na radnu sposodnost radnika je stres. Reč stres
je engleskog porekla (engl. Stress), a prevedena na srpski jezik znači pritisak, napetost, napor,
opterećenje. Skoro da ne postoji oblast ljudske delatnosti, a da nema veze sa stresom i
stresnom situacijom. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je veliki broj zaposlenih na
svojim radnim mestima izložen stresnim situacijama, koje negativno utiču kako na radne
sposobnosti, tako i na zdravlje ljudi i njihovu psihičku ravnotežu.
Istraživanje stresa započeo je dr. Hans Seli, kanadski endokrinolog, tridesetih godina
20. veka. On je prvi upotrebio izraz “biološki stres”. Na osnovu posmatranja eksperimentalnih
životinja, došao je do zaključka da do nekih bolesti dolazi usled poremećaja ravnoteže u
organizmu, pod uticajem spoljašnjih i unutrašnjih činilaca. Svoja istraživanja Seli je objavio u
knjizi “Stres života” 1956. godine, i njegov rad postavio je temelje daljem istaživanju u ovoj
oblasti. On stres naziva “opštim adaptivnim sindromom” i ovaj termin ostao je do danas u
upotrebi. Odgovor tela na stres Seli je podelio na tri faze:
- Faza alarma, početna reakcija na stresore, takođe poznata kao “borba ili beg”.
- Faza otpora u kojoj telo nastavlja da se bori protiv stresora.
- Faza iscrpljivanja.
Posledice stresa na radu vide se kroz smanjen radni učinak zaposlenog i njegovo često
odsustvovanje sa posla zbog bolesti pruzrokovanih stresom. Osim toga iz fondova
zdravstvenog osiguranja izdvajaju se velika finansijska sredstava za lečenje bolesti koje su
pruzrokovane stresom na radnom mestu. Njegov uticaj na zdravlje i fizička oboljenja kreće se
od 50-70% od ukupnog broja uzročnika bolesti. Praktično ne postoji oblast ljudske delatnosti,
a da nije u vezi sa stresom i stresnom situacijom. Stručnjaci iz oblasti medicine tvrde da stres
izaziva nastanak raznih degenerativnih obolenja: visok krvni pritisak, obolenje srca,
poremećaj metabolizma, opadanje imuniteta organizma, što dovodi do bakterioloških i
infektivnih obolenja.
„Čoveka ne ugrožavaju događaji, već način na koji ih on doživljava“ - Epiktet

4
kontekstu, činjenica da se studije stresa izvode na različitim nivoima analize može da uliva
nadu, a ne očajanje. Iako to donosi određene teškoće za definisanje stresa sa jedne strane, sa
druge stres predstavlja tačku u kojoj se susreće veliki broj naučnih disciplina i obezbjeđuje
izvanrednu priliku za interdisciplinarnost i integrisanje (Zotović, 2002).
2.2 Uzročnici stresa
Uzročnici stresa su stresori, odnosno stimulansi, unutrašnji ili spoljašnji, koji od
organizma traže udovoljavanje određenim zahtevima, rešavanje problema i pojačanu
aktivnost ili jednostavno neki novi oblik prilagođavanja. Stresore razlikujemo po trajanju
(kratkotrajni, dugotrajni), intenzitetu (slabi, umjereni, jaki) ili reakcijama koje izazivaju
(fiziološki, psihološki, sociološki).
Stresori mogu biti različitog obima, mogu imati ograničene ali i jasno vidljive efekte ili
mogu pokrenuti lančanu reakciju događaja u različitim domenima života. Najvažnije vrste
stresora prema intenzitetu pretnje su:
-
Traume – veoma opasni događaji, kao što su ratovi, prirodne i tehnološke katastrofe,
saobraćajne nesreće i sl., kao i individualni događaji kao što su silovanje i druge vrste
napada;
-
Životni događaji – smrt bliske osobe, razvod, dijagnostikovanje teške bolesti i sl.
Odnosno situacije gde je intenzitet ugrožavanja manji nego kod trauma i ne
predstavljaju neposrednu opasnost po život;
-
Hronično opterećenje – bračni problemi, problemi na poslu, problemi u roditeljstvu,
itd, odnosno događaji čije je trajanje po pravilu duže, nemaju jasan početak i kraj;
-
Dnevni mikrostresori – svakodnevne gužve u autobusu, gužve u saobraćaju, čekanje u
redu i sl. Ponavljanje ovakvih događaja daje im stresogeni potencijal, iako su veoma
malog intenziteta pretnje u odnosu na ostale stresogene uslove.
Prema pomenutim kategorijama stresnih događaja moguće je razlikovati sledeće
kategorije stresa:
-
traumatski stres,
-
stres povezan sa životnim događajima,
-
stres povezan sa hroničnim opterećenjem socijalnim ulogama, i
-
svakodnevne mikrostresove (Zotović, 2002)
U radnoj situaciji i uopšte organizacionim uslovima postoje brojni stresori. Razlikujemo
tri vrste stresora :
-
Individualni (posao, uloga u organizaciji, razvoj karijere),
-
Grupni (odnosi sa predpostavljenima, socijalna podrška),
-
Organizacioni stresori (organizaciona struktura, dizajn posla, stil manadžementa,
participacija, organizaciona kultura i klima) (Bahtijarević-Šiber, 1999).
Stresori su bilo spoljašnja zbivanja bilo unutrašnji podsticaji koji nas dovode u stanje
stresa. Stanje stresa je svako stanje u kojem se na bilo koji način (fizički, psihički ili
socijalno) osjećamo ugroženi ili procjenjujemo da su ugroženi naši bližnji. U potencijalno
stresnim situacijama pojedinac prvo procenjuje da li će se sam moći suočiti sa stresnom
situacijom, a zatim koliko socijalne podrške može pri tome očekivati. Tek ako su obe procene
negativne, situacija se doživljava kao stresna (Havelka i Krizmanović, 2005).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti