Upravljanje sistemom zaštite i spašavanja
TEMA : UPRAVLJANJE SISTEMOM ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
SADRŽAJ
1.UVOD................................................................................................................1.
2.RUKOVOĐENJE..............................................................................................2.
2.1.Metode rukovođenja.......................................................................................2.
2.2.Teorije i periodizacija.....................................................................................3.
3.UPRAVLJANJE................................................................................................4.
3.1. Karakteristike
upravljanja..............................................................................4. 3.2 Odnos između
rukovođenja i upravljanja.......................................................4. 3.3 Nauka o
upravljanju i druge srodne naučne discipline...................................5. 4.POJAM
SIGURNOSTI.....................................................................................6.
4.1Klasifikacija sigurnosti................................................................................6-7.
4.2 Preduvjeti za odgovor....................................................................................8.
4.3 Ključna legislativa sigurnosti.........................................................................9.
4.4 Upravljanje , rukovođenje i komandovanje OS BiH......................................9.
5. POIMANJE SISTEMA............................................................................10-11..
5.1 Nacionalna sigurnost BiH............................................................................12.
5.2 Odnos CZ i CO.............................................................................................12.
6. NADLEŽNOST PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BOSNE I HERCEGOVINE..13.
6.1 Nadležnosti predsjedništva............................................................................13.
6.2 Nadležnosti ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine...............................13.
6.3 Ministar odbrane Bosne i Hercegovine........................................................14.
7. ZAKONODAVNI I IZVRŠNI ORGANI UPRAVLJANJA SISTEMOM
UNUTARNJE SIGURNOSTI.............................................................................15.
7.1 Ministarstvo sigurnosti ( Nadležnosti ).........................................................16.
7.2 Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA...............................................17.
7.3 Granična policija Bosne i Hercegovine.........................................................18.
7.4 Obavještajno-sigurnosna agencija BiH ( Nadležnosti )...............................19.
7.5 Demokratska kontrola sektora unutarnje sigurnosti......................................19.
8. KLJUČNI POJMOVI.....................................................................................20.
8.1 Ishodišta za domicilnu i međunarodnu legislativu........................................20.
8.2 Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine............................................................20.
8.3 Propisi u Bosni i Hercegovini.......................................................................21.
8.4 Zaštita i spašavanje kao dio sistema unutarnje sigurnosti.............................21.
8.5 Elementi sistema zaštite i spašavanja u
FbiH................................................22. 8.6 Službe zaštite i
spašavanja............................................................................22.

1. UVOD
Ustaljena praksa u većini razvijenih demokratskih zemalja je da svaka država preuzima
odgovornost za zbrinjavanje žrtava i pružanje blagovremene pomoći u vanrednim situacijama
koje se dese na njenoj teritoriji. Shodno tome, planiranje za slučaj civilnih vanrednih situacija
je prvenstveno odgovornost državnih institucija, te je uobičajena praksa i da sredstva
namijenjena za tu svrhu budu također pod kontrolom tih institucija. Imajući u vidu nešto
kompleksniju ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine, oblast planiranja i finansiranja u slučaju
civilnih vanrednih situacija karakterizira nešto drugačiji oblik organizacije i upravljanja ovim
sektorom. Tako, po definisanom teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, jedinice
lokalne, gradske, kantonalne, entitetske i državne uprave, u okviru svojih prava i obaveza
utvrđenih zakonom, uređuju, planiraju, educiraju, organiziraju, finansiraju i provode sistem
zaštite i spašavanja.
Inače, sam sistem zaštite i spašavanja Bosne i Hercegovine je oblik pripremanja i učešća
subjekata zaštite i spašavanja u reagiranju na katastrofe i velike nesreće, kao i organiziranje,
pripremanje i sudjelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u prevenciji, reagiranju na
katastrofe i otklanjanju mogućih uzroka i posljedica katastrofa.
Pojam sistem zaštite i spašavanja je termin koji se ustalio u međunaronoj komunikaciji u
nedavnoj prošlosti, pa je tako postepeno našao svoju upotrebu i u Bosni i Hercegovini. Ova
oblast je bila znatno poznatija u našem regionu kao sistem općenarodne odbrane i društvene
samozaštite. Kako je ovaj termin napušten uz demokratske promjene koje su uslijedile, većina
institucija koja djeluje u ovoj oblasti zadržala je u svojim nazivima samo pojam civilne
zaštite.
1.
2. RUKOVOĐENJE
U najužem smislu označava
„vođenje poslova“, poslovođenje, usmjeravanje
pojedinaca,organiziranje pojedinaca, organizacija i organa kao cjeline od organa rukovođenja
ili pojedinca – rukovodioca, radi ostvarivanja postavljenih ciljeva. Rukovođenje je rad ljudi
na rukovodećim funkcijama.Po Henriju Fajolu funkcije rukovođenja su sistem sastavljen od od pet
ključnih elemenata: planiranje, organizovanje, komandovanje, koordinacija i kontrola.
Fajol je bio zagovornik obrazovanja rukovodećeg kadra u tokovima redovnog školovanja.
Federik Taylor je napisao rad „Sistem upravljanja pomoću inicijative i stimuliranja“ , i prvi
je promovisao i koristio termin „naučni menadžment“ . Po njemu središte upravljanju
organizacijom pripada sposobnim i inicijativnim vođama za:razvoj nauke, selekciju radnika na naučnoj
osnovi, prenošenje naučnih saznanja na izabranog radnika, podjelu rada između rukovodilaca
i radnika. Max Weber je dao„ideal tip“ , birokratsku teoriju, gdje je pismena forma rukovođenja
zasnovana načvrstom sistemu hijerarhijekoja ima nadređenost i podređenost, kao i kontrolu nadređenog vođe.
2.1 Metode rukovođenja
1.
Autokratska metoda
-apsolutna vlast rukovodeće i upravljačke strukture. Podređeni se
neusuđuju davati prijedloge, a posebno davati primjedbe;
2.
Demokratska metoda
-dvosmjerno saradničko odlučivanje povećava učinak za 15-20% višeod
autokrata;
3.
Liberalna metoda
-nosioci zadatka su izvršioci, podređeni samostalni subjekti po vlastitimetičkim
normama, savjesti i slobodama;
4.
Opće i individualne metode
: Opće primjenjuju upravljački timovi,a individualne metode
njihove vođe
Rukovođenje zavisi od profesije i obrazovanja vođe ili tima. „Slab radnik kvari materijal, ali i slabvođa kvari
ljude“
Rukovođenje se realizuje kao upravna djelatnost kroz četiri procesne funkcije:
- planiranje
-usmjeravanje,
-kontrola i
-ocjenjivanje ali se takođe javlja i peta
- Funkcija političkog usklađivanja interesa

3.
3. UPRAVLJANJE
Riječ nastala od pojma uprava, administracija, glagol upravljati, administrirati. Funkcija kojom se
određuju ciljevi, politika, funkcioniranje i odlučivanje o pitanjima razvoja izadacima neke od snaga ili
subjekata sistema sigurnosti. Upravljanjem se donose odluke, utvrđuje politika i ciljevi upravne
organizacije. Rukovođenje je funkcija upravne organizacije ali i upravljanje.Upravljanje je
kontinuirano djelovanje svih faza (planiranje, usmjeravanje, kontrola i ocijenjivanje)donošenje odluke, ali i
utvrđivanja politike i ciljeva upravne organizacije u okviru šireg sistema pravila, odnosno u okviru već donijete
odluke koji treba ostvariti. Upravljanje je odlučivanje tj. Širi pojam od rukovođenja,
3.1 Karakteristike upravljanja
• Transmisioni karakter,
• Dinamičnost,
• Dvojaki karakter pravila koja je reguliraju,
• Kontinuitet.
3.2 Odnos između rukovođenja i upravljanja
Rukovođenje i upravljanje nisu sinonimi. Upravljanje je kontinuirana djelatnost u svim
fazama planiranja, usmjeravanja, kontrole i ocjenjivanja, ali i utvrđivanja politike i ciljeva .
Širi pojam od rukovođenja. Upravne organizacije o provođenju donešene odluke koju treba
ostvariti, pa se javlja i peta faza ili funkcija političkog usklađivanja interesa, koja ima dva
aspekta:
• ostvarivanje interesa i
• rješavanje njihove divergencije.
Rukovođenje i upravljanje provode različiti organi. Rukovođenje je funkcija Upravljanja,
njegova operacionalizacija. Proučavanje rukovođenja i upravljanja staro je oko 7000 god. i
datira od Samarićana, Egipćana, Jevreja, Kineza, Grka i Rimljana. Od 18. st. počinje naučna
valorizacija Rukovođenja, a u 20.st. prvi naučni radovi (Frederik Tejlor 1911. i Henri Fajol
1916.g.) Nakon 2. svjetskog rata dolazi do naglog razvoja teorije rukovođenja , metodama
operacionih istraživanja, kibernetike, sociologije i njenih naučnih disciplina: socijalnog rada,
industrijske sociologije i dr .
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti