SEMINARSKI RAD                                                                                                                 USLUŽNI MENADŽMENT

1

FAKULTET ZA MENADŽMENT

HERCEG NOVI

SEMINARSKI RAD

 

Predmet:

USLUŽNI MENADŽMENT

Tema:

USLUŽNI MARKETING U SAVREMENOJ EKONOMIJI I SATISFAKCIJA POTROŠAČA

Student:                                                                                                          Mentori:

  

Herceg Novi, Maj 2014.

SEMINARSKI RAD                                                                                                                 USLUŽNI MENADŽMENT

2

SADRŽAJ:

UVOD ............................................................................................................................................ 3
1. POJAM I KARAKTERISTIKE USLUGA ........................................................................... 4
1.1.Definisanje usluge ………………………………………………………………………….. 4
1.2.Osnovne karakteristike usluga ............................................................................................. 5
1.3. Razlike između roba i usluga ……………………………………………………………... 7
2. PROMJENE U SAVRMENOJ EKONOMIJI  - „Nova pravila“ igre ................................ 8
2.1. Uloga usluga u savremenim nacionalnim ekonomijama …………………………….….. 8
2.2. Doprinos poslovnih usluga industrijskoj performansi ………………………………….. 9
2.3. Učešće usluga u stvaranju društvenog proizvoda ……...………………………………. 10
3. USLUŽNI MARKETING U SAVREMENOJ EKONOMIJI ………...………………… 10
3.1. Strateške opcije i nova konkurencija …………………………………………………… 11
3.2. Uslužni menadžment ……………………………………………………………………... 12
3.3. Relationship pristup uslužnom menadžmentu …………………………………………. 12
3.4. Pojava i definisanje marketinga ………………………………………………………… 12
3.5. Razvoj marketing koncepta ……………………………………………………………... 12
3.6. Marketing usluga ………………………………………………………………………… 13
3.7. Od marketing miksa do relationship marketinga ……………………………………… 13
4. SATISFAKCIJA POTROŠAČA …………………………..……………………………… 14
4.1. Ispunjenje očekivanja potrošača ……...………………………………………………… 15
4.2. Faktori koji utiču na očekivanja potrošača …………………………………………….. 15
4.3. Uvažavanje potreba potrošača ………………………………………………………….. 16
4.4 Emocije u uslužnoj satisfakciji ………………………………………..……………….… 16
4.5. Izgradnja emocionalnih kompetencija …………………………………………………..16
5. ZAKLJUČAK …………….…………………………………………………………………17
LITERATURA …

background image

SEMINARSKI RAD                                                                                                                 USLUŽNI MENADŽMENT

4

1. POJAM I KARAKTERISTIKE USLUGA

1.1.Definisanje usluge

Američko društvo za marketing 1960. godine je definisalo usluge kao: „aktivnosti,korisnosti 
ili  satisfakcije  koje  se  nude  na  prodaju  ili  pružaju  u  vezi  sa  prodajom  proizvoda“.  Ova 
definicija nije dovoljno precizna u sferi razlikovanja roba i usluga. 
Santon  – definicija:  usluga  su  aktivnosti   koje  se  mogu  posebno  identifikovati,  koje 
omogućuju  zadovoljenje  potreba  i  koje  nisu  nužno  vezane  za  prodaju  proizvoda  ili  drugih 
usluga.
Kotler –definicija: usluga je svaka aktivnost ili korist koju jedan učesnik nudi drugom, a koji 
su suštinski neopipljivi, kao i da za rezultat nemaju vlasništvo nad nečim. Usluga može, ali i 
ne mora biti vezana za neki fizički proizvod.
Gronross – definicija: usluga je aktivnost ili niz aktivnosti više ili manje neopipljive prirode 
koje se mogu, ali ne moraju dogoditi u interakciji između potrošača i isporučioca usluge ili 
fizičkih  resursa  ili  roba,  ili  sistema  organizacije  koja  pruža uslugu,  koje su  predviđene  da 
riješavaju probleme potrošača.

Postoje   različite   periodizacije   razvoja   društva,   od   kojih   su   neke   više,   a   neke   manje 

poznate.   Tako   podela   dosadašnjeg   razvoja   cijelokupnog   društva   sa   gledišta   vlasništva   nad 
sredstvima za proizvodnju, od prvobitne zajednice, preko feudalizma do današnjih dana, mora se 
priznati, spada u one poznatije. Mnogi akteri, a posebno Drucker ukazuje u poslednje vrijeme na 
velike promjene koje predstoje u tzv. postkapitalističkom društvu. Istina, mnogi ga nazivaju 
informatičkim društvom, društvom znanja i sl.

Bell je dosadašnji razvoj podijelio na tri faze ekonomije rada:

1. poljoprivrednikovu „igru protiv prirode“ u kojoj se pojavljuju ljudi nasuprot prirodi,
2. industrijska „igra protiv prerađene prirode“ u kojoj se događa igra između ljudi i mašina, 
3. postindustrijske usluge „igra između ljudi“ u kojoj se odvija igra između činovnika i 

potrošača ili stručnjaka i klijenata.

Karakterišući   budući   stepen   razvoja   društva   kao   igru   između   ljudi   („game   between 

persons“) želi se predstaviti suština ove postindustrijske ere u poređenju sa ranijim erama. U 
industrijskoj   eri   imamo   odnos   između   ljudi   i   mašina,   koji   je   uslovio   nastanak   novih 
organizacionih rešenja u proizvodnji, kao i u koordinaciji i menadžmentu. U sferi usluga naročito 
se ističe značaj upravljanja odnosima između ljudi: između zaposlenih u uslužnim firmama i 
njihovih   potrošača,   između   samih   zaposlenih   u   tim   firmama   itd.   U   tom   smislu,   tipična 
karakteristika uslužnih kompanija u razvijenim privredama je ta da jedna od njihovih „outputa“ 
predstavlja stvaranje novih društvenih odnosa, kao i da svoju organizacionu sposobnost moraju 
proširiti izvan organizacije. 

Prema Ljubojeviću, usluge predstavljaju široko polje aktivnosti koje se ogledaju kroz: 

maloprodaju, transport, osiguranje, špediciju, turizam, bankarstvo, rekreaciju i druge aktivnosti a 
morale su se, uglavnom, tražiti neke zajedničke karakteristike. Češće korišćenje definicije pojma 
usluga ističu fizičke razlike između usluga (neopipljive, nevidljive, kratkotrajne i kvarljive) i 
roba (opipljive, vidljive i trajne i mogu se skladištiti). Ova i slične definicije izazivaju različite 

SEMINARSKI RAD                                                                                                                 USLUŽNI MENADŽMENT

5

probleme. Prvo, postoje robe koje nisu opipljive ili vidljive, kao što su elektronski podaci koji se 
mogu   skladištiti.   Drugo,   definicija  ne   pravi   razliku   između   efekta   usluge  i   njenog   „procesa 
proizvodnje“, imajući u vidu da proces pružanja usluge može biti vidljiv, a efekti mogu biti 
kratkotrajni. Treće, definicija naglašava fizičke razlike, ali ne rasvetljava ekonomski značajne 
aspekte usluge.

Usluge se mogu klasifikovati na različite načine, bilo da ih obavljaju pretežno ljudi ili 

mašine i bez obzira na to da li se temelje na profitnoj ili neprofitnoj bazi. 

1.2.Osnovne karakteristike usluga

Većina autora se slaže da u osnovi postoje pet osnovnih specifičnosti usluga u odnosu na 

proizvode, koje uslovljavaju i specifičnosti u marketingu:

Neopipljivost- za razliku od proizvoda. Usluge mogu biti čisto neopipljivog karaktera 
usluge  bezbednosti,  muzeji,  npr;  usluge  koje  obezbjeđuju  dodatnu  vrijednost  za  
opipljive proizvode – npr. Osiguranje; usluge koje čine raspoloživim opipljiv proizvod – 
finansijske usluge, maloprodaja.

 Neodvojivost proizvodnje i potrošnje - simultanost procesa proizvodnje i potrošnje 
(neodvojivost) je posledica karakteristika uslužnog proizvoda.

Heterogenost - (nedoslednost) se ogleda u raznolikosti  kvaliteta usluge, jer kvalitet  
varira od  proizvođača  do  proizvođača.  Ova  karakteristika  ima  veliki  značaj  za  
kontrolu, obezbjeđenje i upravljanje kvalitetom usluge.

Kvarljivost – usluge su kvarljive i ne mogu biti predmet skladištenja.

Odsustvo vlasništva – potrošač usluge može imati samo pristup ili korišćenje kapaciteta, 
ali ne i potpunu korist proizvoda čiji postaje vlasnik.

Proces  proizvodnje  i  pružanje  uslužnog  proizvoda  su  integralne  komponente  uslužnog 
proizvoda  i  posledica  su  prethodno  navedenih  karakteristika  usluga. 
U  uslužnim organizacijama funkcija marketinga i funkcija proizvodnje predstavljaju neodvojive 
procese. Usluge  imaju  pet  osnovnih  karakteristika,  ali  neopipljivost  predstavlja  njihovu  
glavnu karakteristiku jer ona determiniše druge četiri značajne karakteristike usluge. 

Neopipljivost.

 

Usluge su pre predstave nego objekti i ne mogu se vidjeti, osjetiti, probati ili dodirnuti na 

isti način kao proizvodi. Diferencijacija usluga, kao neopipljivih po prirodi, može se postići kroz 
menadžment kontakt sa mušterijama, kroz dekor, atmosferu i ostale opipljive faktore. Svi ovi 
opipljivi   faktori   stvaraju   kod   potrošača   utisak   koji   ih   vezuje   za   percepciju   i   vrijednovanje 
konkretne usluge.

Pošto je neophodno da potrošači budu prisutni tokom isporuke usluge, onda oni moraju 

da uđu u uslužnu „fabriku“ (bilo da se radi o luci, vozu, frizerskom salonu ili bolnici) i da 
provedu u njoj izvesno vrijeme dok se usluga ne izvede.

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti