Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske
Sadržaj:
1. UVOD
2. AUSTROUGARSKA OKUPACIJA BiH
2.1 Istočno pitanje i velika istočna kriza
2.2 Berlinski kongres (1878)
2.3 Pokret otpora okupacije BiH (1878).
3. AUSTROUGARSKA UPRAVA I DRŽAVNOPRAVNI POLOŽAJ
4. PRIVREDA BiH U VRIJEME AUSTROUGARSKE
5. ZAKLJUČAK
6. LITERATURA I IZVORI
2
.
AUSTROUGARSKA OKUPACIJA BiH
Članom XXV Berlinskog ugovora Austro-Ugarska je dobila mandat da okupira i
upravlja Bosnom i Hercegovinom. Bosna i Hercegovina je u okviru Austro-
Ugarske monarhije imala poseban državnopravni položaj koji su određivali član
25. Berlinskog ugovora i Carigradska konvencija.
Uzroci koji su doveli do okupacije Bosne i Hercegovine 1878 imali su dublju
pozadinu koja se manifestirala kroz „ istočnu krizu ". San Stefanskim mirom, a
naročito Berlinskim kongresom 1878. godine ovaj problem se riješio.
2.1.
Istočno pitanje i velika istočna kriza
„Velika istočna kriza“, odnosno „ istočno pitanje " trajalo je od 1875 do 1878.
godine, i ono predstavlja pitanje podjele osmanskih teritorija u Evropi, Aziji i
Africi.
Slabljenje Osmanskog carstva je za narode koji su stoljeća proveli pod turskom
vlašću bila prilika da stvore samostalne države.
Ogroman teritorij Osmanskog carstva bio je mamac europskim silama, posebno
Austro-Ugarskoj monarhiji i Ruskom carstvu. One su se nadale da će raspadom
Osmanskog carstva dobiti što više teritorija i uticaja. Prvi rat koji europske sile
vode zbog istočnog pitanja bio je Krimski rat (1853-1856) koji je dobio naziv po
ruskom poluotoku Krimu gdje se vodila većina operacija. Rat je započela Rusija
napadom na Tursku. U pomoć Turskoj odmah su priskočile Engleska i Francuska
koje su bile protiv jačanja Austrije i Rusije, pa su se zalagale za opstanak Turske.
Njima se kasnije pridružuje i Pijemont. Nakon teških borbi Rusija je poražena. U
Parizu je sklopljen mir prema kome se Rusija morala privremeno odreći težnje da
zauzme Bosfor i Dardanel. Nakon Krimskog rata Rusija je dvadesetak godina
mirovala da bi za novi rat protiv Turske iskoristila veliku istočnu krizu (1875-
1878).
Unutar Bosne i Hercegovine su često izbijale pobune i ustanci pa je ona u 19.
stoljeću bila najnemirnija pokrajina Osmanskog carstva. Godine 1875. izbio je
ustanak hrvatskih seljaka u Hecegovini. Nakon njih pobunilo se i srpsko
stanovništvo istočne Hercegovine, a zatim se ustanak proširio cijelom Bosnom i
Hercegovinom. Ovaj ustanak je privukao pažnju susjednih država i velikih sila pa
se zbog toga događaji i ratovi koji su u vezi sa bosansko-hercegovačkim ustankom
nazivaju velikom istočnom krizom.
