Seminarski rad

                             Zapaljenja pankreasa

Učenik:

Мentor:

                                                     Maj, 2013.

2

Sadržaj:

1.Uvod...........................................................................................3

2. Akutni pankreatitis....................................................................4

2.1. Akutni hemoragični pankreatitis..............................................................7

3. Hronični pankreatitis................................................................10

3.1. Hronični duktalni pankreatitis................................................12

3.2. Alkoholni hronični pankreatitis..............................................12

4.Zaključak...................................................................................14

5. Literatura..................................................................................15

background image

4

2. Akutni pankreatitis 

Infektivni pankreatitis izazvan je virusima (mumps, Coxsackie-B) i bakterijama. Morfološki 

se   ispoljava   intersticijalnim   edemom,   zapaljenskom   infiltracijom   prvenstveno 

polimorfonukleamim   leukocitima   različitog   stepena   i   monoacinusnim,   odnosno 

monocelularnim nekrozama parenhima.  Zbog  odsustva  difuzne destrukcije tkiva  pokazuje 

lakši klinički tok.

Nekrotizirajući   akutni   pankreatitis   predstavlja   razgradnju   tkiva   pankreasa   vlastitim 

aktiviranlm enzimima sa sekundamom zapaljenjskom reakcijom. Pri tome, tripsin dovodi do 

proteolize žlezdanog parenhima, lipaza i fosfolipaza prouzrokuju enzimsku nekrozu masnog 

tkiva a  elastaza izaziva  razgradnju  krvnih  sudova.  Incidencija iznosi  15  -  20/100  000  sa 

predominacijom   muškog   pola.   Nešto   veču   učestalost   pokazuje   kod   mladih   muškaraca 

alkoholičara i starijih žena sa oboljenjem žučnih puteva.

Najčešče   je   izazvan   hroničnim   konzumiranjem   alkohola   (50%)   i   opstrukcijom   izvodnih 

kanala sa bilijarnim refluksom u predelu papile Vateri (30%). Ali moguči su i drugi efiološki 

faktori. 

Suptilni mehanizmi delovanja etioloških činilaca alkohola, refluksa žuči i ostalih za sada nisu 

poznati. Pretpostavlja se da je kliučni momenat u patogenezi akutnog pankreatitisa oštećenje 

acinusih čelija i malih izvodnih kanala sa izlaskom aktivirane lipaze.

Etiološki faktori koji izazivaju akutni pankreatitis jesu hronični alkoholizam, oboljenja žučnih 

puteva,   pankreasna   trauma,   peptički   ulkus,   hiperlipoproteinemije,   hiperkalciemija,   viralne 

infekcije,   hipotenzivni   šok   i   hereditarni   pankreatitis.   Minorni   procenat   alkoholičara   posle 

višegodišnjeg teškog abuzusa etanola razvija akutni pankreatitis u vidu blagog edema do 

hemoragičke   nekroze   pankreasa.   Nejasno   je   kako   precizno   etanol   ili   njegov   primarni 

metabolit   acetaldehid   remete   ćelijski   metabolizam   egzokrinih   ćelija   prevazilaze   prirođene 

zaštitne mehanizme i iniciraju aktivaciju proenzima i akutni alkoholni pankreatitis, etanol u 

hepatocitima povećava fluidnost bioloških membrana sa alteracijom fosfolipidnog sastava, 

smanjuje   sintezu   mitohondrijalnih   belančevina   i   povećava   nekrozu   hepatocita   na   razne 

hemikalije.   Egzaktni   mehanizam   akutnog   pankreatitisa   izazvan   holelitijazom   je   nejasan. 

Pretpostavlja se da migracija žučnog kamena i tranzijentno zaglavljivljanje ili oštećenje u 

ampularnom (Vateri) regionu dovodi do refluksa žuči ili duodenalnog sadržaja u pankreasne 

5

kanale, s obzirom na to da kod 90% ljudi postoji interkonekcija (u 70% anatomska) između 

žučnog i pankreasnog izvodnog kanala. Duodenalni sadržaj koji sadrži proteolitičke enzime 

aktivirane enterokinazom, žučne kiseline, lizolecitin, emulzifikovane masti i bakterije, može 

da ošteti pankreasni parenhim direktno ili aktiviranjem intrapankreasnih enzima. Žuč iz žučne 

kese   zahvaćene   hroničnim   holecistitisom   inficirana   je   bakterijama,   koje   mogu   oštetiti 

normalnu mukozalnu barijeru pankreasnog kanala, i sadrži ekstremno citotoksični lizolecitin 

koji potiče iz konverzije lecitina - glavnog fosfolipida žuči, a žučne soli mogu da aktiviraju 

tripsinogen u pankreasnom kanalu i on ne može da se normalno inaktiviše. Hiperkalciemija 

bilo   kog   uzroka   (hiperparatiroidne   krize,   ekcesivne   doze   vitamina   D,   familijarna 

hipokalciurična   hiperkalciemija)   može   da   dovede   do   akutnog   pankreatitisa.   Povećana 

koncentracija kalcijuma u pankreasnom sekretu i pankreasnom tkivu može podstaći aktivaciju 

tripsinogena, a pokazano je da se humani katjonski tripsinogen lako autoaktiviše in vitro u 

prisustvu 1 mmol CaCl2. Hereditarni pankreatitis, retko autozomalno dominantno oboljenje, 

obično počinje u detinjstvu, mada može početi i u petoj dekadi života. Izazvan je dvema 

mutacijama gena (hromozom 7) katjonskog tripsinogena, koji se prematurno autoaktiviše u 

pankreasu, i kada prevaziđe inhibitorni kapacitet pankreasnog sekretornog inhibitora tripsina 

(koji može da inhibiše 20% potencijalne aktivnosti tripsina), tada tripsin može da aktiviše 

druge pankreasne proenzime i započne pankreasnu autodigestiju i uzrokuje pankreatitis.

Mehanizam   intrapankreasne   aktivacije   tripsinogena   u   akutnom   pankreatitisu   ostaje 

spekulativan. Kod pacova aktivacija tripsina zahteva lizozomalni enzim katepsin B, koji se 

normalno   nalazi   odvojen   od   proenzima,   uključujući   tripsinogen.   Lizozomalna   hidrolaza, 

katepsin   B,   poznati   je   aktivator   tripsinogena   in   vitro,   ali   zahteva   kiseli   pH.   Tako,   da   bi 

životinja dobila pankreatitis aktivacijom kaskade proenzima tripsinom, moraju da postoje 

uslovi kako bi omogućili tripsinogenu da interreaguje sa katepsinom B (na primer, fuzijom 

lizozomalnih   i   zimogenih   granula).   Faktori   koji   oštećuju   permeabilitet   ćelijskih 

lipoproteinskih membrana su etanol i acetaldehid, pankreasni virusi, nizak pH, egzotoksini, 

endotoksini,   ishemija   i   direktna   pankreasna   trauma.   Druga   mogućnost   je   intrapankreasna 

tripsinogen   autoaktivacija,   kada   humani   katjonski   tripsin   pri   visokom   intraćelijskom 

kalcijumu ostaje aktivan i rezistentan na autolizu, vodeći aktivacionoj kaskadi pankreasnih 

proenzima,   što   izaziva   autodigestiju   pankreasnih   acinusnih   ćelija   i   pankreatitis.   Prelomni 

momenat   između   aktivacije   tripsinogena   i   pankreasne   autodigestije   može   da   zavisi   od 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti