1
Hrvatski narodni preporod - ilirizam
Kao posljedica habsburškog apsolutizma nastalo je zbližavanje Hrvata s Mađarima, a
Hrvatski je sabor 1790. godine zaključio da će hrvatske i slavonske županije djelovati po
nalozima ugarske vlade tj. Ugarskog namjesničkog vijeća sve dok se čitavo Hrvatsko
kraljevstvo ne oslobodi od vlasti Venecije i Osmanlija. Tako je pred opasnošću od
habsburškog apsolutizma hrvatsko plemstvo izvršnu vlast dalo Mađarima, što se kasnije
pokazalo pogrešnim.
U banskoj Hrvatskoj se uz kajkavski i štokavski pisalo i na latinskom ili njemačkom
jeziku. Od 1790. se na tom prostoru počeo nametati mađarski jezik, čemu je pružen otpor. U
Istri i Dalmaciji austrijske vlasti su poticale jačanje utjecaja talijanskog jezika koji je ujedno
bio i službenim jezikom.
Nakon pada Napoleona, početkom 19. st. Dalmacija i Istra dolaze pod austrijsku vlast,
a iz Budimpešte dolazi sve jači pritisak na Hrvatsku kojoj se pokušava nametnuti mađarski
jezik kao službeni.
1825. na saboru u Požunu
Mađari traže uvođenje mađarskog jezika kao obaveznog u
nastavi.
1827. sabor
usvaja taj prijedlog, ali se paralelno s takvim idejama javljaju glasovi
onih Hrvata koji se tome odupiru.
Predilirsko doba 1813. – 1830.
1813. biskup Maksimilijan Vrhovac
upućuje poziv svećenicima i drugim
obrazovanim ljudima da prikupljaju narodne pjesme i pripovijetke te ostalo narodno blago.
1815. Antun Mihanović
piše članak
Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu
domorodnomu jeziku.
On zagovara davanje hrvatskom jeziku onoga mjesta koje su svojim
jezicima dali ostali narodi. 1835. napisao je pjesmu
Horvatska domovina
koja postaje našom
himnom. Nju je 1846. uglazbio Josif Runjanin. Tako jača borba za opstojnost vlastitog
nacionalnog identiteta.
2
1818. Juraj Matija Šporer
je u Beču 1818. htio pokrenuti novine na hrvatskom
jeziku "
Oglasnik ilirski
", ali nije skupio dovoljno pretplatnika.
Ilirski pokret 1830. – 1843.
1830. Ljudevit Gaj, ideolog i vođa ilirskog pokreta
, ,u Budimu objavljuje knjižicu
"
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja
"
te u njoj predložio reformu pravopisa
u kojem svakom glasu odgovara jedan znak (slovo) i kojom je stvoren temelj za
standardizaciju hrvatskog jezika na novoštokavskoj osnovi. Naveo je kajkavce da se odreknu
kajkavštine i čakavce da se odreknu čakavštine.
1831. kanonik Pavao Štoos
piše elegiju Kip domovine u kojoj žali jer:
„
Jezik svoj
Hrvati zabit hote ter drugi narod postati“
.
Programski preporodni tekstovi:
1832. grof Janko Drašković
piše
Disertaciju iliti razgovor darovan
gospodi poklisarom
tj. poslanicima u saboru kojom ističe 1.
Političko ujedinjenje
hrvatskih zemalja
i 2
. Uvođenje hravatskog jezika u javnu uporabu
.
1832. Ivan Derkos
u djelu
Duh domovine nad sinovima svojijim, koji
spavaju
objavljenom na latinskom jeziku u Zagrebu istaknuo značenje poznavanja
hrvatskog jezika, a istovremeno je zagovarao oblikovanje zajedničkog književnog
jezika za sve hrvatske zemlje. To je bio prvi kulturni program hrvatskog narodnog
preporoda.
1835. Ljudevit Gaj
je pokrenuo "
Novine Horvatzke
" i objavljivao ih na kajkavskom.
Tim je završeno je pripremno razdoblje hrvatskog narodnog preporoda, a preporodna jezgra
je počela provoditi preporodni program. Te novine su imale važan tjedni kulturni prilog
"
Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka
", u kojemu su se objavljivali domoljubni
tekstovi, najčešće budnice i davorije
1836. Ljudevit Gaj
promijenio ime svojih novina u "
Ilirske narodne novine
"
nadajući se da će oko njih osim Hrvata okupiti i druge južnoslavenske narode, što mu je tek
