SADRŽAJ
UVOD
1. Kratka istorija finansiranja
2. Vrste finansiranja
3. Interni (unutarnji) izvori financiranja
4. Eksterni (vanjski) izvori financiranja
5. Dugoročno finansiranje ulaganja u obveznice
6. Finansiranje dugoročnim kreditima
7. Lizing kao dugoročan oblik finansiranja
8. Vrste lizinga
ZAKLJUČAK
LITERATURA
UVOD
Osnovni oblici kreditnog dugoročnog financiranja poduzeća su emisija obveznica, krediti na
obročnu otplatu i leasing.
Financiranje emisijom obveznica
Obveznice su pismene isprave kojima se njihov izdavatelj obvezuje da će vlasniku obveznice
isplatiti dinamikom naznačenom u obveznici iznose novčanih sredstava naznačenih u
obveznici.60 Postoje različite vrste obveznica. Meñu klasične obveznice ubrajamo državne,
municipalne, hipotekarne, korporacijske te obveznice financijskih institucija.
Financiranje dugoročnim kreditima
Kredit predstavlja ustupanje odreñene svote novčanih sredstava od strane financijske
organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru,
dužniku, zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u odreñenom roku i plati pripadajuću
naknadu – kamatu. Za investicije u realnu imovinu poduzeća uzimaju dugoročne kredite na
obročnu otplatu. Ovi krediti važan su izvor financiranja za sva poduzeća, a posebno za mala.
Leasing
Leasing je specifičan posao koji ovisno o ugovornim odredbama može poprimiti obilježja
najma (operativni leasing) ili pak kupoprodaje (financijski leasing). Ugovor o leasingu
omogućuje korisniku leasinga da neku opremu ili nekretninu ne kupi, već da je uz mjesečnu
naknadu dobije na privremenu uporabu, za vrijeme koliko mu je potrebna. Razlikujemo
financijski i operativni leasing. Financijski leasing je vrlo sličan kupnji na kredit. No, kod
kupoprodaje vlasništvo nad predmetom kupnje prelazi od prodavatelja na kupca u trenutku
isporuke, dotle kod financijskog leasinga pravno vlasništvo prelazi na korisnika leasinga tek
na kraju trajanja leasinga.Tijekom trajanja ugovora davatelj leasinga je pravni vlasnik
predmeta leasinga. Korisnik leasinga je ekonomski vlasnik odnosno on snosi sve financijske i
materijalne rizike uključujući i rizik oštećenja ili potpunog uništenja predmeta leasinga .
Operativni (poslovni) leasing ima obilježja klasičnog najma, te davatelj leasinga ostaje
vlasnikom predmeta leasinga i nakon isteka ugovora o leasingu. Važno obilježje leži u tome
da otplate što proizlaze iz ugovora o najmu nisu dovoljne da pokriju ukupne troškove
stjecanja leasinga, i ugovor o najmu se sklapa na kraće razdoblje nego što je očekivani vijek
trajanja opreme, pa se od najmodavca očekuje da pokrije troškove na način daljnjeg leasinga
opreme ili prodaje opreme nakon isteka najma.
ulaganje u dugotrajnu imovinu odnosno razvoj poduzeća. Ponekad se izvori financiranja
prema roku raspoloživosti dijele samo na kratkoročne i dugoročne izvore.
Prema porijeklu financiranje je podijeljeno u dvije skupine, vanjsko financiranje i unutarnje
financiranje.
Vanjski (eksterni) izvori financiranja su razni krediti, emisije vrijednosnica itd.
Dok unutarnje (interne) izvore poduzeća čine dobit, amortizacija, vrlo unovčiva imovina,
mijenice, čekovi, rezerve, pričuve.
Izvori financiranja prema vlasništvu također se dijele u dvije skupine, tuđe i vlastite izvore.
U tuđe spadaju svi oni izvori financiranja koji stvaraju obveze što znači da ih u određenom
roku moramo vratiti. U tuđe izvore financiranja spadaju razni krediti, obveze, zajmovi, dug,
dobavljači itd.
Vlastiti izvori financiranja označavaju sve one izvore koji nemaju obveze vraćanja kao dionički
kapital, vlastita ulaganja ili poticaji od neke druge strane, drugim riječima bespovratna
sredstva. Potraživanja od kupaca su najvažniji vlastiti izvor financiranja.Težnja je koristiti
vlastite izvore financiranja za redovno poslovanje poduzeća dok se za proširenje, tj. razvoj
mogu koristiti i vlastiti i tuđi izvori.
Vlastiti nasuprot tuđih izvora financiranja imaju neke prednosti, a i nedostatke. Prednosti
financiranja iz vlastitih izvora su: veća masa neto poslovnog rezultata, nema obveza vraćanja
sredstava, veći financijski i kreditni kapacitet, i veća poslovna i financijska samostalnost. Dok
su nedostaci financiranja iz vlastitih izvora: viši troškovi financiranja, viši troškovi pribavljanja
financijskih sredstava, nemogućnost korištenja financijske poluge, ograničenost vlastitih
izvora. Veća masa neto poslovnog rezultata podrazumijeva prednost u smislu da su naknade
za kamate u slučaja vlastitog financrianja manje u bruto poslovnom rezultatu. Nema obveze
vraćanja sredstava, ako subjekt koristi tuđe izvore financiranja, izuzet bespovratnih
sredstava, nema ni obvezu vratiti ih. Ako poduzeće ne koristi tuđe izvore financiranja ili ih
koristi u manjem omjeru, ima veću solventnost, dakle manji je rizik od propadanja ili stečaja,
postoji veća vjerojatnost za ulaganje. i za lakše pribavljanje financijskih sredstava u smislu
pronalaženja dodatnih izvora, i zbog toga je veći financijski i kreditni kapacitet. Veća
poslovna i financijska samostalnost odnosi se na manju ovisnost o tuđim izvorima
financiranja, a time i manja odvisnost o tržištu i kreditnoj politici banaka. No postoje i
nedostaci vlastitog financiranja, primjerice viši troškovi financiranja jer vlasnik snosi veći rizik
ulaganja od kreditora, a to zahtjeva veće prinose na svoja uložena sredstva. Ako pribavljamo
sredstva emisijom dionica troškovi pribavljanja financijskih sredstava biti će veći. Financijska
poluga kao alat za određivanje optimalnog omjera vlastitih i tuđih izvora financiranja također
se nemože koristiti. Financiranje iz vlastitih izvora s obzirom na broj mogućnostima koje
pruža, podosta je ograničeno.
