Građansko procesno pravo EU
dr Maja Stanivukovi
ć
,
docent na Pravnom fakultetu u Novom Sadu
GRA
Đ
ANSKO PROCESNO PRAVO
EVROPSKE UNIJE
Naslov ovog referata upu
ć
uje na zaklju
č
ak da je na nivou Evropske
Unije oformljen jedinstveni i potpuni sistem gra
đ
anskog procesnog
prava koji bi mogao biti predmet prou
č
avanja i tuma
č
enja kao i svaka
druga nacionalna grana prava. Me
đ
utim, treba odmah otkloniti taj
utisak i re
ć
i da takvog gra
đ
anskog procesnog prava Evropske Unije za
sada još uvek nema, odnosno da ono postoji tek u zametku, da
predstavlja pravnu granu u nastajanju.
Dva kamena temeljca nove grane prava, koja
ć
e, verujemo, u
budu
ć
nosti nastaviti da se razvija, postavljena su pravilima o
nadležnosti i postupku Evropskogsuda pravde
s jedne strane, i
pravilima Briselske konvencije o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka
iz 1968. godine s druge strane
.
1. Pravila o nadležnosti i postupku Evropskog suda pravde
1
Pravila postupka Evropskog suda pravde predvi
đ
ena su u više dokumenata: u
Protokolima o statutu Suda Evropske Zajednice za ugalj i
č
elik, Evropske Ekonomske
Zajednice i Evroatoma, u Poslovniku o radu, dopunskim pravilima i instrukcijama za rad
sekretara. Vidi,
Vukadinovi
ć
, Evropska Ekonomska Zajednica, Beograd 1991, str. 87.
2
Konvencija Evropske Ekonomske Zajednice o nadležnosti i priznanju presuda u
gra
đ
anskim i trgova
č
kim stvarima od 27. septembra 1968. godine.
1
Evropski sud pravde sa sedištem u Luksemburgu, jedan je od
glavnih organa Evropske Unije predvi
đ
en još Pariskim ugovorom o
osnivanju Evropske zajednice za ugalj i
č
elik, kao i Rimskim
ugovorima o osnivanju Evropskih Ekonomskih Zajednica i Evroatoma.
Njegov cilj je da obezbedi jedinstvenu primenu i tuma
č
enje osniva
č
kih
ugovora i odredaba pravnih normi koje donose organi Unije i da na taj
na
č
in doprinese razvoju pravnog sistema Evropske Unije i što
č
vrš
ć
em
povezivanju država
č
lanica. To ne zna
č
i da je Evropski sud pravde
organ koji neposredno primenjuje ove pravne norme. U najve
ć
em delu,
njihova primena prepuštena je nacionalnim sudovima država
č
lanica,
ali je Evropskom sudu pravde osigurana uloga vrhovnog nadzornog,
interpretativnog i integracionog sudskog organa. Karakter Evropskog
suda pravde odre
đ
en je njegovim nadležnostima koje su široko i
raznoliko ustanovljene. One obuhvataju rešavanje sporova izme
đ
u
država
č
lanica zbog povrede osniva
č
kih Ugovora, davanje mišljenja o
saglasnosti me
đ
unarodnih ugovora koje Evropska Unija namerava da
zaklju
č
i sa nekom državom ne
č
lanicom ili me
đ
unarodnom
organizacijom sa odredbama Ugovora o osnivanju EEZ, ocenu
zakonitosti akata Komisije i Saveta Evropske Unije kao i njihove
odgovornosti zbog propuštanja da se donesu odre
đ
eni akti, rešavanje
sporova Komisije EU sa državom
č
lanicom koja se ogrešila o pravo
EU, sudsko preispitivanje sankcija koje u svojim odlukama Komisija
nametne fizi
č
kim i pravnim licima u pojedinim oblastima (npr. u vezi
sprovo
đ
enja poljoprivredne politike, pravila konkurencije, itd.),
rešavanja prethodnih pitanja u sporovima koji se pokre
ć
u pred
nacionalnim sudovima putem tuma
č
enja pojedinih spornih odredaba
prava Evropske Unije, i kona
č
no, rešavanje odre
đ
enih vrsta
gra
đ
anskopravnih sporova (npr. sporova za naknadu štete izazvane
aktima Evropske Unije i njenih organa, sporova iz privatnopravnih
ugovora u kojima je Evropska Unija ili njen organ jedna od ugovornih
stranaka, ukoliko postoji kompromisorna klauzula kojom je predvi
đ
ena
nadležnost toga suda, itd.). Dakle, re
č
je o instituciji koja ima
istovremeno i karakter me
đ
unarodnog suda i unutrašnjeg ustavnog,
upravnog, a ponekad i gra
đ
anskopravnog suda.
Imaju
ć
i to u vidu,
3
Vidi,
Degan
, „Sud Evropskih Ekonomskih Zajednica“ Godišnjak Pravnog
2

stranke koji se podnosi Sekretaru suda. U njemu se navode imena
stranaka, predmet spora,
č
injeni
č
no stanje i dokazi na kojima se tužba
zasniva, pravni zahtev tužioca, te adresa tužioca ili njegovog
punomo
ć
nika u sedištu suda na koju se može izvršiti dostavljanje. Da
bi tužba bila dopuštena potrebno je da bude podneta od strane
ovlaš
ć
enog tužioca u roku koji je za njeno podnošenje odre
đ
en
materijalnopravnim propisima. Obaveštenje o pokretanju postupka
objavljuje se u Službenom listu Evropske Unije. Imenuje se sudija
izvestilac
č
iji je zadatak da prati slu
č
aj i obavlja procesne radnje koje
prethodne usmenoj raspravi. U celokupnom postupku u
č
estvuje i Opšti
pravobranilac Evropske Unije, ustanovljen kao pomo
ć
ni organ
Evropskog suda pravde. Ovaj organ daje svoje mišljenje o rešenju
spora, koje ne obavezuje sud. Tužba se dostavlja tuženom koji u roku
od jednog meseca treba da podnese svoj odgovor. Tužilac zatim ima
pravo na repliku u daljem roku od mesec dana, i kona
č
no, tuženi na
dupliku, tako
đ
e u roku od mesec dana. Nakon prijema navedenih
podnesaka i saslušanja mišljenja sudije izvestioca i Opšteg
pravobranioca, Sud u plenumu odlu
č
uje da li je neophodno sprovo
đ
enje
dokaznog postupka putem saslušanja stranaka, svedoka, veštaka i
pribavljanja isprava. Kada se završi dokazni postupak, ili nakon
prijema poslednjeg podneska, ukoliko nije odre
đ
eno sprovo
đ
enje
dokaznog postupka, Predsednik suda odre
đ
uje datum usmene rasprave.
Na usmenoj raspravi, sudija izvestilac rezimira
č
injeni
č
ne i pravne
navode stranaka i
č
injeni
č
no stanje utvr
đ
eno u prethodnom dokaznom
postupku, a zatim stranke preko punomo
ć
nika pred sudijama iznose
svoje argumente. Nakon što Opšti pravobranilac izloži svoje mišljenje,
usmena rasprava se završava i Sud se povla
č
i na ve
ć
anje i glasanje.
Presuda se donosi ve
ć
inom glasova. Kvorum za odlu
č
ivanje je sedam
od ukupno trinaest sudija. Ukoliko je prisutan paran broj sudija,
mišljenje najmla
đ
eg sudije se ne uzima u obzir. Protiv odluke ovog
suda ne postoji pravo žalbe, ali su predvi
đ
ena vanredna pravna
sredstva, kao što su prigovor tre
ć
eg lica, zahtev za tuma
č
enje odluke i
zahtev za ponavljanje postupka.
Postupak za odlu
č
ivanje o prethodnim pitanjima pokre
ć
e se na
osnovu zahteva nacionalnog suda pred kojim se prethodno pitanje
pojavilo koji se podnosi Sekretaru Evropskog suda pravde. Pitanje
treba da bude apstraktno formulisano i da se odnosi na tuma
č
enje prava
4
Evropske Unije, a ne nacionalnog prava države suda. U podnesku
nacionalnog suda iznosi se i
č
injeni
č
no stanje slu
č
aja koji je dao
povoda za tuma
č
enje, kao i sve potrebne isprave i odluke koje se
odnose na taj slu
č
aj. Sekretar obaveštava zainteresovane stranke,
države
č
lanice, Komisiju Evropske Unije i Savet (ukoliko se traži
tuma
č
enje nekog akta ovog organa) o podnetom zahtevu za tuma
č
enje.
U roku od dva meseca navedeni subjekti mogu da podnesu sudu svoje
mišljenje o spornom pitanju. Zatim se zakazuje usmena rasprava. Dalji
tok postupka je isti kao da se radi o direktnoj tužbi.
2. Briselska konvencija o nadležnosti i izvršenju sudskih
odluka iz 1968. godine
Briselska konvencija predstavlja me
đ
udržavni ugovor sklopljen
izme
đ
u država
č
lanica Evropske Unije kojim se sprovodi u delo
obaveza država
č
lanica na osnovu
č
lana 220 Rimskog ugovora da se u
okviru Zajednice izjedna
č
e pravila o nadležnosti i priznanju i izvršenju
sudskih odluka. Sklopljena je 1968. godine od strane šest prvobitnih
država
č
lanica Evropske Ekonomske Zajednice - Italije, Francuske,
Nema
č
ke i zemalja Beneluksa)
. U Konvenciji je predvi
đ
ena obaveza
država ugovornica da zahtevaju od novih
č
lanica EEZ da prihvate
postoje
ć
i tekst Konvencije kao osnovu za pregovore o pristupanju. Na
osnovu toga, Konvenciji su 1978. godine pristupile Velika Britanija,
Irska i Danska, zatim 1982. godine Gr
č
ka i kona
č
no, 1989. godine,
Španija i Portugalija. U ugovorima o pristupanju ovih zemalja
Briselskoj konvenciji sadržane su i zna
č
ajne izmene njenih odredaba,
tako da se trenutno važe
ć
i tekst ove konvencije bitno razlikuje od
originalnog
. Radi se o me
đ
unarodnom ugovoru zatvorenog tipa, jer je
pravo pristupanja ograni
č
eno isklju
č
ivo na države
č
lanice Evropske
Unije.
7
Official Journal of the European Communities
L 299 od 31. decembra 1972.
godine str. 32.
8
Pre
č
iš
ć
eni tekst Konvencije nakon pristupanja Španije i Portugalije objavljen je u
Official Journal of the European Communities
, C 189/33 od 28. jula 1990. godine, str. 1-
34.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti