Univerzitet u Nišu

Elektronski fakultet

Katedra za Mikroelektroniku

Predmet:

Laserska tehnika

- Seminarski rad-

tema:

Laseri – princip rada i vrste lasera

Studenti:

Cvetanović Predrag 14242

2012/2013

Laseri – princip rada i vrste lasera

2013

1. UVOD......................................................................................................................................................3

2. Osnovni principi.....................................................................................................................................4

2.1 Spontana i stimulisana emisija. Apsorpcija..............................................................................................4

2.2 Princip rada lasera....................................................................................................................................6

2.3 Stvaranje inverzne naseljenosti...............................................................................................................7

2.4 Osobine laserskih snopova......................................................................................................................8

3. Kratki istorijat lasera............................................................................................................................11

4. VRSTE LASERA......................................................................................................................................13

4.1 Uvod.......................................................................................................................................................13

4.2 Laseri čvrstog stanja...............................................................................................................................14

4.2.2 Poluprovodnički laseri.........................................................................................................................19

4.2.2.2 Injekcioni p-n laser...........................................................................................................................20

4.2.3 Laseri sa F-centrima............................................................................................................................24

4.2.4 Laseri sa slobodnim elektronima........................................................................................................24

4.3 Tečni laseri.............................................................................................................................................25

4.4 Gasni laseri

............................................................................................................................................29

5. PRIMENA LASERA.................................................................................................................................44

5.1 Laserska mjerenja..................................................................................................................................44

5.2 Primene u tehnologiji.............................................................................................................................45

5.3 Holografija..............................................................................................................................................45

5.4 Laserska spektroskopija.........................................................................................................................50

Predrag Cvetanovic  14242

Page 

2

background image

Laseri – princip rada i vrste lasera

2013

2. Osnovni principi 

2.1 Spontana i stimulisana emisija. Apsorpcija 

Procesi spontane i stimulisane emisije i apsorpcije, do kojih dolazi pri interakciji elektromagnetnih 
talasa sa materijom, su tri fundamentalne pojave koje se koriste u laserima (slika 1.1).

Slika 1.1 

– 

Šematski dijagram procesa spontane emisije (a), stimulisane emisije (b) i apsorpcije (c).

- Spontana emisija 
Pod pojmom sredine podrazumijevat ćemo sistem atoma ili molekula koji se karakteriše skupom 
kvantnih stanja i njima odgovarajućih energija. Izdvojimo iz toga skupa dva energetska nivoa: 
osnovni nivo 1 sa energijom 

E

1

 

i pobuđeni nivo 2 čija je energija E

2

 (

E

2

>E

1

, slika 1.1a). Neka se 

u početnom trenutku sistem nalazi u stanju koje odgovara nivou 2. Pošto je 

E

2

>E

1

, atom teži da 

pređe na nivo 1. Pri tome prelazu izdvaja se energija  

E

2  

– E

1

  , i to: a) kao energija spontano 

emitovanog fotona 

h

ν, b) bez emisije fotona (npr., energija prelazi u kinetičku energiju okolnih 

molekula). Nas će interesovati samo prva mogućnost prelaza. 

je Planckova [Max Planck (Maks 

Plank), 1858.-1947., Nobelova nagrada 1918.] konstanta, 

h

= −6.626 10

-34

, J s (za tačne vrednosti 

fundamentalnih fizičkih konstanti videti dodatak), a ν frekvencija emitovanog zračenja: 

     

= ( 

E

- E

h

 .                                                                                                                 (1.1) 

  
Verovatnoća   spontane   emisije   može   se   definisati   na   sledeći   način.   Pretpostavimo   da   se   u 
trenutku  

t  

na nivou 2 nalazi  

N

2

  atoma (u jedinici zapremine).  

N

2

  je  naseljenost  ili populacija 

nivoa 2. Brzina prelaza tih atoma na niži nivo, usled spontane emisije, određena je formulom: 
    

    ( dN

2  

/ dt )

sp

 = -AN

                                                                                                             

(1.2)

Tu   je  

A  

tzv.   Einsteinov   [Albert   Einstein   (Ajnštajn),   1879.-1955.,   Nobelova   nagrada   1921.] 

koeficijent koji predstavlja verovatnoću spontane emisije. Veličina  

τ

sp

=1/A  

je spontano vreme 

života. 
- Stimulisana emisija 
Pretpostavimo ponovo da se u početnom trenutku atom nalazi na višem nivou 2 i da na sredinu 
pada elektromagnetni talas frekvencije ν, definisane sa (1.1). Frekvencija upadnog talasa jednaka 

Predrag Cvetanovic  14242

Page 

4

Laseri – princip rada i vrste lasera

2013

je   frekvenciji   spontano   emitovanog   talasa,   što   znači   da   postoji   mogućnost   da   upadni   talas 
stimuliše prelaz atoma sa nivoa 2 na nivo 1. Pri tome će se razlika energija 

E

2  

 

E

1

 

izdvojiti u 

vidu elektromagnetnog talasa koji će biti dodan upadnom (slika 1.1b). Između procesa spontane i 
stimulisane   emisije   postoji   bitna   razlika.   U   slučaju   spontane   emisije   atom   emituje 
elektromagnetni talas čija faza i smer prostiranja mogu biti različiti od talasa emitovanog drugim 
atomom te iste sredine. Za razliku od toga, u slučaju stimulisane emisije, pošto je proces iniciran 
upadnim

 elektromagnetnim talasom, emisija svih atoma te sredine se dodaje tom upadnom talasu i 

ima istu fazu i smer prostiranja. Proces stimulisane emisije može se opisati formulom: 

  

( dN

2  

/ dt )

st

 = -W

21

 N

2

,                                                                                                              

(1.3)

gde je 

( dN

2   

/ dt )

st

 

 

brzina prelaza na račun stimulisane emisije. Verovatnoća stimulisane emisije 

W

21

,

 za razliku od verovatnoće spontane emisije 

A

, zavisi ne samo od konkretnog prelaza, već i od 

intenziteta upadnog elektromagnetnog talasa, tačnije: 

W

21 

σ

,                                                                                                                                       (1.4) 

gde je 

gustoća fluksa fotona u upadnom talasu, a 

σ

21

 presek za stimulisanu emisiju, koji zavisi 

samo od karaktera datog prelaza. Ako dimenziju dužine označimo sa L, a dimenziju vremena sa 
T, tada veličina 

σ

21 

 ima dimenziju površine , 

dimenzija 1/(L

2

 T) (broj fotona koji u jedinici 

vremena prođu kroz jedinicu površine), a 

W

21

 

dimenziju 1/ T .

- Apsorpcija 
Pretpostavimo sada da se atom nalazi na nivou 1 i da na sredinu pada elektromagnetni talas 
frekvencije   ν,   (1.1).   Verovatnoća  prelaza   sa   nivoa   1   na   nivo   2   (slika  1.1c),   tj.   verovatnoća 
apsorpcije , se definiše formulom: 

dN

1

 / dt = - W

12

 N

1

 ,                                                                                                                (1.5) 

gde je 

N

1

 naseljenost nivoa 1. I ovde, baš kao i za formulu (1.4), vredi: 

W

12

 =σ

12

 F,                                                                                                                              (1.6)

 
gde je σ

12

  presek za apsorpciju. Einstein je pokazao da je σ

12

  = σ

12

  = σ, gde je sa σ označen 

presek datog prelaza 1 

 2.  

Tri procesa koja smo upravo opisali i koji su predstavljeni na slici 1.1, na “jeziku fotona” mogu 
se opisati na sledeći način: a) pri spontanoj emisiji atom, emitujući foton, prelazi sa nivoa 2 na 
nivo 1, b) pri prinudnoj emisiji upadni foton izaziva prelaz 2  

  1, usled čega dobijamo dva 

fotona (upadni plus emitovani), c) pri apsorpciji upadni foton se apsorbuje, izazivajući prelaz 1 

 2.

Predrag Cvetanovic  14242

Page 

5

background image

Laseri – princip rada i vrste lasera

2013

Ravni elektromagnetni talas koji se prostire u smeru normalno na ogledala će se naizmenično 
reflektovati od njih, pojačavajući se pri svakom prolazu kroz aktivnu sredinu. Ako je jedno od 
ogledala delimično propusno, tada se na izlazu iz sistema može izdvojiti snop korisnog zračenja. 
I kod masera i kod lasera generacija je moguća ako je zadovoljen neki granični uslov – prag 
generacije.   Npr.,   kod   lasera   do   generacije   dolazi   u   slučaju   kada   pojačanje   aktivne   sredine 
kompenzuje gubitke u njoj (u gubitke ubrajamo i “korisne gubitke” na račun izlaza zračenja kroz 
delimično propusno ogledalo). Na osnovu jednačine (1.7), pojačanje zračenja za jedan prolaz u 
aktivnoj sredini (tj. odnos izlazne i ulazne gustoće fluksa fotona) je 

exp[ σ(N

2

  – N

1

)l]

  gde je 

dužina aktivne sredine. Ako sa 

R

1

 

R

2

 označimo koeficijente refleksije ogledala, tada su gubici 

R

1

R

2

 i prag generacije se dostiže ako je:

R

1

R

2

2σ(N2 – N1)l 

=

1                                                                                                                      (1.9)

tj. kada inverzija naseljenosti 

N

2

 – N

1

  

dostigne tzv. kritičnu inverziju:

                                                                                                             (1.10)

Tek kada je dostignuta kritična inverzija moguće je razlikovati generaciju od spontane emisije 
zračenja. Upravo opisani mehanizam čini osnovu laserskih generatora – lasera.

2.3 Stvaranje inverzne naseljenosti

Razmotrimo sada kako se može postići inverzija naseljenosti. Na prvi pogled izgleda da se to 
može postići u sistemu sa dva nivoa i sa dovoljno jakim elektromagnetnim poljem frekvencije ν, 
(1.1).   Pošto   je   u   termodinamičkoj   ravnoteži   nivo   1   naseljeniji   od   nivoa   2,   apsorpcija   će 
prevladati prinudnu emisiju, tj. biće više prelaza 1

  2 nego prelaza 2  

  1. Problem nastupa 

kada postane 

N

1

 = N

2

. Tada se procesi prinudnog zračenja i apsorpcije uzajamno kompenziraju i, 

u skladu sa (1.7), sredina postaje propusna za elektromagnetne talase frekvencije ν. Tada se 
obično govori o zasićenju sistema sa dva nivoa.

Dakle, koristeći samo dva nivoa nije moguće ostvariti inverziju naseljenosti (videti detaljnije 
objašnjenje u trećem poglavlju). Postavlja se pitanje da li se to može postići sa tri ili više nivoa. 
Pokazuje se da može, i, u zavisnosti od broja “radnih” nivoa iz (neograničenog) skupa stanja 
atomskog sistema, govorićemo o sistemu sa 3, 4 i više nivoa. Kod laserskog sistema sa tri nivoa 
atomi se prvo prevode sa osnovnog nivoa 1 na nivo 3 (slika 1.4a). Ako je izabrana takva sredina 
u kojoj atom, kada se nađe na nivou 3, brzo prelazi na nivo 2, tada se u takvoj sredini može 
ostvariti inverzija naseljenosti između nivoa 2 i 1.

Kod laserskog sistema sa četiri nivoa atomi se takođe prevode sa osnovnog nivoa (označimo ga 
sada kao nulti nivo) na nivo 3. Ako nakon toga atomi brzo prelaze na nivo 2, tada će se između 
nivoa   2   i   1   pojaviti   inverzija   naseljenosti.   Kada   kod   takvog   lasera   sa   četiri   nivoa   dođe   do 
generacije,   atomi   pri   procesu   prinudne   emisije   prelaze   sa   nivoa   2   na   nivo   1.   Zato   je,   za 
neprekidan rad lasera sa četiri nivoa, neophodno da atomi koji se nađu na nivou 1 vrlo brzo 
prelaze na nulti nivo. Inverziju naseljenosti je lakše postići kod lasera sa četiri nivoa. Pošto je 
obično E

2

 – E

1

 >> k

B

T, u skladu sa Boltzmannovom statistikom [videti formulu (1.8)] gotovo svi 

atomi se pri termodinamičkoj ravnoteži nalaze u osnovnom stanju. Zato je kod sistema sa tri 
nivoa potrebno prevesti više od polovine atoma sa osnovnog nivoa 1 preko nivoa 3 na nivo 2, da 

Predrag Cvetanovic  14242

Page 

7

Želiš da pročitaš svih 55 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti