Univerzitet u Prištini

Poljoprivredni fakultet Lešak

SEMINARSKI RAD IZ METEOROLOGIJE SA 

KLIMATOLOGIJOM

TEMA:

ZNACAJ TEMPERATURE VAZDUHA ZA PORAST I RAZVICE 

BILJAKA

Mentor:                                                                    Student:

dr Vukomir Mladenović, Jasmina Janjić                  Miloš Matijević 
23/10 

1

Decembar, 2010 god.

SADRŽAJ:

SADRZAJ..................................................................................................................2

UVOD........................................................................................................................3

UTICAJ TEMPERATURE 

VAZDUHA…………………………………………..8

POTREBE BILJAKA ZA 

TOPLOTOM………………………………………….10

NEPOVOLJNI UTICAJI TEMPERATURE VAZDUHA NA 

BILJKE………….13

ZAKLJUCAK...........................................................................................................1

4

LITERATURA.........................................................................................................15

2

background image

UTICAJ TEMPERATURE VAZDUHA 

Sunčevo   zračenje

.   Sunce   je   osnovni   izvor   energije.   Pomoću   te   energije   dobijene   od   Sunca, 

odvijaju se svi fizički i hemijski procesi i pojave. Ta energija je veoma korisna za biljke, jer ona 

na seme deluje tako što zagreva okolno zemljištei pomaže mu da raste. Kada biljka iznikne, tada 

se Sunčeva energija koristi za obrazovanje biljne mase i za odvijanje fizioloških i biohemijskih 

procesa. Efekat Sunčeve energije na biljke zavisi od spektralnog sastava, intenziteta i trajanja 

direktnog Sunčevog zračenja. 

Uticaj spektralnog sastava Sunčevog zračenjana biljke

.Sunce emituje zračenje koje se naziva 

Sunčevo zračenje. Ono predstavlja vid prostiranja energije elektromagnetnih titraja koji nastaju u 

procesu nuklearnih reakcija  koje se neprekino odvijaju na Suncu. Energija Sunčevog zračenja se 

izračuje i resprostire u vidu odeljenih čestica-kvanta ili fotona čija je brzina određena brzinom 

njihovog kretanja i frekvencijom njihovih talasa. 

Sunčevi zraci koji se od svog izvora, Sunca, prostiru u svim pravcima imaju veoma složen 

spektralni sastav. Različiti kvanti se kreću različitom brzinom i imaju različite frekvencije talasa, 

pa   učestvuju   u   izgradnji   različitih   delova   spektra   Sunčevog   zračenja.   Zbog   razlika   u   brzini 

kratanja i frekvencijama talasa, različiti delovi spektra Sunčevog zračenja nose različite količine 

energije. Tako, niskofrekventni 

-zraci, 

x

-zraci i UV zraci nose izuzetno veliku količinu energije, 

dok, nasuprot njima, dugotalasni mikro i radio-talasi nose male količine energije. U središnjoj 

zoni   frekvencija   (između   400   i   700   nm)   nalazi   se   tzv.   vidljivi   deo   spektra,   koji   u   stvari, 

predstavlja   svetlost.   Sunčevo   zračenje   kada   dođe   u   kontakt   sa   različitim   telima   na   površini 

Zemlje, transformiše zračenje u toplotnu energiju koja zagreva atmosferu i površinske delove 

vode i zemljišta. Bez te toplotne energije živa bića na Zemlji ne bi mogla da obavljaju svoje 

biohemijske i fziološke procese. S druge strane, zelene biljke su razvile sposobnost da energiju 

vidljivog dela spektra Sunčevog zračenja trensformišu i akumuliraju u vidu energije hemijske 

veze u hrani koju proizvode u procesu fotosinteze.  

Pored   pozitivnog,   Sunčevo   zračenje   može   imati   i   veoma   negativno   dejstvo   na   živa   bića. 

Niskofrekventni  UV zraci, zbog ogromne količine energije koju nose, imaju destruktivno dejstvo 

na živa bića. Duže izlaganje, nekog organizma UV zracima, može da dovede do zaustvljanja 

životnih procesa i smrti organizma. 

4

Na svom putu od Sunca do površine Zemlje, Sunčevi zraci prolaze kroz različite sredine, pri 

čemu se menja njihov spektralni sastav i smanjuje količina energije koju nose. Naročito velike 

promene se dešavaju prilikom prolaska Sunčevih zraka kroz Zemljinu atmosferu. Već u najvišim 

delovima   atmosfere,   u   zoni   gde   se   nalaze   velike   količine   ozona,   dolazi   do   gotovo   potpune 

apsorpcije UV zraka. Zbog toga ovi štetni zraci gotovo uopšte ne dopiru do površine. Na daljem 

putu kroz atmosferu dolazi do znatnog rasipanja Sunčeve energije. Jedan deo te energije (oko 

42%) odbija se od oblaka i drugih čestica i vraća nazad u vasionu. Drugi deo energije (oko 15%) 

apsorbuju molekuli vode, ugljen-dioksida i dr., tako da do površine stigne oko 43% Sunčevog 

zračenja koje je ušlo u atmosferu. Osim toga, samo jedan deo tog zračenja (oko27%) do površine 

stiže u obliku direktnog zračenja, dok preostali deo (oko16%) stiže u obliku difuzne svetlosti.

Značajne promene u količini i sastavu Sunčevog zračenja dešavaju se i pri prolasku Sunčevih 

zraka kroz same ekosisteme. Tako, u složenim šumskim ekosistemima najveći deo svetlosti se 

zadržava u zoni gustih krošnji, dok manji deo (ponekad 1-2%) dolazi do sprata zeljastih biljaka.

Fotosinteza

. Fotosinteza je proces bez kojeg ne bi bilo moguće održati život na Zemlji. Ovaj 

proces se još naziva i hlorofilna asimilacuja. To je veoma složen proces u kome biljke primljenu 

svetlosnu   energiju   pretvaraju   u   hemijsku,   ili   tačnije   rečeno   proces   pri   kome   iz   neorganske 

materije nastaje organska materija pod uticajem svetlosne energije. Zračenje koje upijaju biljke se 

naziva fotosintetičko aktivno zračenje i pripada spektru od 0.380-0.710 

m. 

Mesto   odvijanja   fotosinteze   je   u   listu   biljke,   uglavnom.   Vrlo   mali   deo   se   odvija   u   drugim 

delovima biljke. Fotosinteza se još naziva hlorofilna asimilacija, kao što smo već rekli, jer u 

apsorpciji zračenja učestvuje zeleni pigment-hlorofil koji se nalazi u hloroplastima. Hloroplasti 

su mala zelena telašca koja se nalaze u ćelijama zelenih biljaka.

Prilikom fotosinteze ugljenik-dioksid, koji je ušao preko stoma u biljku, pod uticajem svetlosti 

razlaže se na ugljenik i kiseonik. Dalje se ugljenik spaja sa vodom i sa neorganskim materijama  

koje se u njoj naleze i daje organsku materiju-glukozu, skrob, dok kiseonik izlazi kroz stome u 

spoljašnju sredinu. Da bi pojasnili opisne procese, prikazaćemo fotosintezu reakcijom:

6 molova CO

2

 + 6 molova H

2

O + 675 cal 

1 mol C

6

H

12

O

6

 + 1mol O

2

Fotosinteza se ne odvija kod svih biljaka jednako. Ona zavisi od mnogo faktora. Te faktore 

možemo podeliti na: unutrašnje i spoljašnje. Unutrašnji faktori fotosinteze su: unutrašnja građa 

lista, količina i raspored hloroplasta, prisustvo određenih fermenata, starost lista, zdravstveno 

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti